Draga obitelji, draga kućna Crkvo, u našim se obiteljima jasno očituje naša ljudskost i naša tjelesnost. Naš Bog i Gospodin uzeo je ljudsko tijelo i dao mu novo značenje i novi smisao. Svojim tijelom Isus je otkupio naša smrtna tijela i osigurao nam vječni život. Danas slavimo svetkovinu kojom častimo Isusovo presveto tijelo i krv, veliko otajstvo naše vjere. Njime nas je ujedinio u vjeri i njime nas svakodnevno hrani u euharistiji. Razgovaramo li u našim obiteljima o pričesti? Razmjenjujemo li iskustva koja smo proživjeli primajući Isusovo tijelo? Učimo li našu djecu o tajnama naše vjere? Govorimo li o tome što nam znači primanje pričesti i o razlogu zašto svake nedjelje idemo na misu?
Naša Republika Hrvatska omogućila nam je neradni dan kako bi u svojim obiteljima i svojim župnim zajednicama prisustvovali svetoj misi i svojom prisutnošću svjedočili svoju vjeru drugima.
Odaberite iz kateheze ono što najbolje odgovara vašoj obitelji kako bi dublje promišljali o ovoj svetkovini i našoj kršćanskoj vjeri.
Kateheza za Tijelovo
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Pomolimo se.
Gospodine Isuse Kriste, kruše živi koji si sišao s neba i svojim nam tijelom osigurao vječni život, dođi u našu malu kućnu Crkvu. U svojim tijelima kao u živim pokaznicama donosimo te u naš dom. U nama ostaješ i mi u tebi. Molimo te, učini nas dostojnima svoje prisutnosti. Pomozi nam poštivati čuvati naša tijela i tijela jedni drugih, kako bi bili jedno tijelo s tobom i svima koji u tebe vjeruju. Amen.
Pročitajte polako i s razumijevanjem biblijska čitanja svetkovine Presvetoga Tijela i Krvi Isusove – Tijelovo koja možete pročitati na poveznici ili preuzeti ovdje
Sjećaj se
Različitih smo uzrasta i različitih životnih iskustava. Svakome od nas Gospodin govori danas:
„Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi i iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.“
Iz nje saznajemo nekoliko važnih činjenica:
- Tekst pretpostavlja da smo sposobni sjećati se prošlih događaja iz vlastitog života.
- Svi prošli događaji mogu nam poslužiti da iz njih iščitamo pouku za sadašnjost.
- Cijelom duljinom našeg životnog puta vodi nas Bog naš.
- On nas vodi kroz pustinje, teškoće, križeve, padove.
- Svaka kušnja kojom smo poniženi jasno pokazuje stanje naše duše.
- Boga zanima što je uz mom srcu.
- Njemu je istinski stalo da dozna hoću li ja živjeti prema zapovijedima koje je dao ljudima.
- Bog mi daje potpunu slobodu da se opredijelim za ili protiv njegovih zapovijedi.
Pročitajmo polako i s razumijevanjem još nekoliko puta tu rečenicu pokušavajući prepoznati sve ove elemente. Razmislimo:
- Što ona znači za mene osobno?
- Imam li vremena zastati i sjećati se svoga puta, svog života?
- Sjećam li se pustinja kroz koje me Gospodin proveo?
- Koliko dugo traje ovo moje putovanje i koliko su dugo trajale kušnje i pustinje mog života?
- Kada sam snažnije, a kada slabije doživljavao Božju blizinu?
- Mogu li s odmakom vremena jasnije vidjeti razloge zbog kojih sam proživljavao kušnje i pustinje života?
- Vjerujem li da Boga zanima stanje moje duše?
- U kakvom je stanju moje srce?
- Koliko se često opredjeljujem za izvršavanje Božjih zapovijedi i je li mi to teško činiti?
- Za što sada želim moliti Gospodina? Što mu želim reći?
Preporučljivo je još jednom pročitati s razumijevanjem cijeli tekst iz Knjige Ponovljenog zakona i dozvoliti riječi Božjoj da odjekne u nama.
Brzo trči
„Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.“
Organizirajmo malo obiteljsko natjecanje u trčanju. Odredimo dionicu koju svi članovi mogu otrčati i stići na cilj. Na papire ispišite dolje navedene rečenice koje izrežite na trake i od njih oblikujte smotuljke. Svaki trkač uzima jedan smotuljak s kojim trči i nosi Riječ Božju. Odredite stajalište na kojem trkač stane, otvori i pročita tekst s papira te ga pokuša upamtiti. Papirić ostavlja na stajalištu u predviđenoj košarici i trči dalje na cilj na kojem treba rukom ispisati rečenicu koju je pročitao i upamtio. Pobjednik je onaj tko je najbrže trčao, ali i najtočnije upamtio i napisao zadanu rečenicu.
Nakon ove vježbe možemo razgovarati:
- Kako sam se osjećao trčeći s Božjom riječi u rukama?
- Je li mi ona predstavljala teret ili olakšanje u trci?
- Koliko je bilo zahtjevno upamtiti rečenicu i zapisati je?
- Što bi značilo da Bog svoju riječ šalje na zemlju i da ona brzo trči?
- Ovisi li o meni koliko će Božja riječ trčati do ljudi?
- Što za mene znači rečenica koju sam izvukao i s kojom sam trčao?
Rečenice koje ćete zapisati na papire (ovisno o dobi i broju članova prilagodite duljinu rečenica):
Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.
Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!
Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.
Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.
Ovo je kruh koji je s neba sišao.
Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.
Jedno tijelo
„Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.“
Kako bi bolje razumjeli riječi svetog Pavla koje je napisao zajednici u Korintu pročitajmo nekoliko redaka iz Posljednice koja se čita na Tijelovo.
Nastojmo iza svake rečenice zastati i zajednički protumačiti njeno značenje.
Nauke nam svete glase:
kruh u tijelo pretvara se,
vino u krv Gospodnju.Tijelo hrana, krv je piće,
Kristovo je ipak biće
sve pod svakom prilikom.Kad ga primaš, nije dio,
nije kriška nego cio
ljudima se predaje.Jeo jedan, jelo trista,
Svaki prima svega Krista,
nit ga jelom nestaje.Anđeoske eto hrane,
putnici se njome hrane;
to je kruh za odabrane,
ne daje se svijetu zlom.
U presvetoj Euharistiji primamo Isusa u svoje tijelo i postajemo jedno s njim i cijelom Crkvom. Na ovaj način sami postajemo udovi Isusovog tijela. Upitajmo se: Što bi Isus danas učinio u našoj blizini? Što bi od toga mogli mi sami učiniti u Isusovo ime? Možda je to neko dobro djelo, pomoć susjedima, doniranje hrane, odjeće, potrepština ili novca, posjet bolesniku, razgovor sa starijima, izvršenje nekog obećanja koje duže odgađamo… Dogovorimo se i danas učinimo nešto zajedno za Isusa i u njegovo ime. Neka ovaj konkretan čin bude svjedočanstvo naše vjere.
Odmor u Bogu
Pronađimo vrijeme za osobnu molitvu i klanjanje Isusovom tijelu koje smo primili u pričesti i koje je sada u nama. Pronađimo mirni kutak u kući ili negdje u prirodi. Umirimo se i zauzmimo ugodan položaj u kojem ćemo moći biti neko vrijeme bez pomicanja. Učinimo znak križa i jednostavno ostanimo u tišini bez ikakvih posebnih očekivanja. Misli koje nam dolaze samo propustimo i usredotočimo se na jedno: Isusovu prisutnost u nama.
Ovom molitvom ne želimo ništa postići, ne izgovaramo molitvene formule. Jednostavno želimo biti u Božjoj blizini. Ponekada jasno doživljavamo koliko je naše vrijeme dragocjeno. Koliko je dragocjenija Isusova stvarna prisutnost u nama. Ovom molitvom želimo je osvijestiti. Kako bi ostali usredotočeni možemo odabrati jednu rečenicu koju ćemo ponavljati u sebi više puta. Ona će nam pomoći da se saberemo. Možemo ponavljati neko od ovih ili sličnih kratkih rečenica:
Isuse ovdje sam.
Isuse ti si tu.
Ti i ja smo jedno, Isuse.
Uživam u tvojoj blizini Isuse.
Molitvu završimo polaganim izgovaranjem Očenaša.
Prva pričest – Isusovo tijelo prvi put u meni
Prisjetimo se naše prve pričesti. Upotrijebimo fotografije i snimke, poslušajmo propovijed svećenika koji nam je govorio. Razgovarajmo:
- Koliko je vremena prošlo od moje prve pričesti?
- Čega se osobito sjećam?
- Kako sam tada doživljavao primanje Isusovog tijela?
- Što danas osjećam prema sakramentu pomirenja i euharistije?
- Mogu li blagovati Isusovo tijelo dopuštajući da me ono iznutra promijeni? Imam li takva duhovna iskustva?
- Jesam li zadovoljan svojim duhovnim napretkom?
- U čemu nailazim na poteškoće?
Tumačeći značenje i važnost euharistije Anselm Grün piše u knjizi „Euharistija – preobrazba i sjedinjenje“:
„U kruhu ujedno na oltar stavljamo našu svakodnevicu, sve što nas svakodnevno satire i uništava, mnoga zrna koja u nama leže bez međusobna odnosa, toliko toga što nas iznutra često razdire, svoj trud i svoj rad. Kruh je i slika naše životne povijesti. Oblikovan je iz zrna koje je raslo na klasu, na kiši i suncu, na vjetru i nevremenu. Tako mi u kruhu na oltar stavljamo sebe sa svime onim što je u nama raslo i sa svime što nije postalo onakvo kakvo bismo mi jako željeli… On će poslati svoga Svetog Duha i nad naš život i nad njim reći: „Ovo je moje tijelo“. Sve što stavljamo pred Boga, on će u euharistiji pretvoriti u tijelo svoga Sina.“
Iva Maričić – Žena vrsna
Foto: Iva Maričić
