Možda je to izumrla praksa u javnosti, ali i dalje primijetim kako to činimo. Uvijek nešto ljubimo.
Poljubiti križ
Odrastajući u etničkoj katoličkoj četvrti punoj velikih obitelji i bogatom djecom, nije bilo neobično vidjeti ljude koji pritišću svoje usne o mnoge stvari osim pasa i ljudi. Neka netko prevrne kip Svetog Jude koji svijetli u mraku i ona će biti smješten natrag na policu uz brzi poljubac. Kad bi nekoj gospođi ispala krunica dok je mijenjala torbicu, prvo bi je poljubila i potom smjestila u siguran satenski džep. Jednom, kada je susjed izvukao sitan novac iz džepa, mali križić pao je na rub; poljubio ga je prije nego što je nestao natrag u prozračnu smeđu tkaninu. Moja vlastita pobožna baka – obraćenica s luteranizma – ne bi se ustručavala baciti se na koljena i poljubiti pod gdje se prolila blagoslovljena voda.
Klanjamo se Bogu, svetce štujemo
Nije ni čudo da je jedina protestantska obitelj u našem kvartu mislila da smo, ne samo ekscentrični, već i da se klanjamo idolima. Nije ni čudo da, čak i danas kada je ljubljenje križeva izašlo iz mode malo kuća drži blagoslovljenu vodu, a mnogo ljudi ne može otkriti razliku između katoličkog obožavanja i pukog štovanja; ili između klanjanja koje je rezervirano samo za Boga i poštovanja koje je zapravo samo štovanje, pomalo pomiješano sa strahopoštovanjem. Zajednica svetaca čini se neobična onima izvana koji se pitaju zašto se katolici i ortodoksni katolici zamaraju sa sporednim putovima u svojim molitvama kada se molitva Isusu čini kao brži i izravniji put. Tu je moja sestra u Kristu iz djetinjstva istaknula “Zašto biti sam kada možeš sudjelovati u Nebu?”
Na Svetoj Misi zaista sudjelujemo u Nebu
Nikada neću zaboraviti oduševljenje mlađeg sina kada je shvatio da govoreći “Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot” postajemo povezani s korom neprestanih pohvala anđela u prisustvu Stvoritelja. Zbog te informacije nekoliko je godina plakao na misi sve dok nije shvatio da u Vječnosti šapat djeluje jednako kao i plač.
Kroz Pavlov veliki oblak svjedoka (usp. Heb 12,1) mi pristupamo našim precima; držimo sličice svetih muškaraca i žena uz nas kao što bismo to činili i s voljenim članovima naše obitelji. Vjerujući u vječni život i da je Krist zaista ozbiljno mislio kada je rekao da priprema mjesto za nas, ne čini se smislenim da tražimo te daleke, a opet bliske ljude za posredstvo molitve.
Bogatstvo je moći učiti od onih koji su prije nas kročili dolinom suza
Osim molitvene pomoći, relikvija i zapisa koji nas nadahnjuju i pomažu nam u obuci naše pozornosti, katolici imaju puno koristi od mudrosti onih koji su prije nas išli tom dolinom suza, boreći se s istim grijesima s kojima se mi danas borimo – požudom, pohlepom, bijesom, lijenošću, ponosom, proždrljivošću, zavišću i očajem. Njihovi savjeti odjekuju nam kroz stoljeća toliko zvučno, poput nekih profesora na duhovnom sveučilištu, dajući nam prave upute o različitim temama.
U teologiji nam govori sveti Ivan Maria Vianney:
“Otac uživa gledajući srce Presvete Djevice Marije, kao remek djelo Njegovih ruku… Sin uživa u tom Srcu kao srcu Njegove Majke, izvoru iz kojeg je on crpio krv koja nas je otkupila…”
Praktičnoj poniznosti uči nas redovnik Macarius:
Jednom je zatražio mladog tražitelja da ode na groblje i prekori mrtve. Zatim da ode i da im laska. “Kakav su ti odgovor mrtvi dali?” upitao je Macarius. “Nikakav, zapravo.” Rekao je mladić. “Zato, idi i zapamti nikada ne dopuštati zlostavljanju ili laskanju da te pokreću. Ako umreš svijetu i sebi, počet ćeš živjeti Kristu.”
Vrijednosti patnje uči nas Sveta Elizabeta od Trojstva (koja me naučila moliti):
“U bolnim vremenima, kad osjetite strašnu prazninu, pomislite kako Bog povećava vašu sposobnost kako biste Ga mogli primiti – čineći je, kako god bilo, beskonačnom kao što je On beskonačan. Gledajte na svaku bol kao ljubavni znak koji vam dolazi direktno od Boga kako bi se ujedinili s Njim.”
Bez obzira na to jesu li u obliku ikone ili privjeska za ključeve, tko ne bi želio poljubiti tako dubokog učitelja poput ovih navedenih?
Elizabeth Scalia – Aleteia
Prevela: Josipa Novački
Foto: Joshua Davis – Unsplash
