Kada sam se, nakon dužeg izbivanja, vratio u Katoličku Crkvu, napravio sam životnu ispovijed. Želio sam početi ispočetka čiste savjesti. Priznanje grijeha u sakramentu ispovijedi je istinski dobro za dušu. Naravno, predani kršćani bi trebali dati sve od sebe kako bi izbjegli daljnje vrijeđanje Boga. Na žalost, neki od nas pretjeruju s prevelikom zabrinutošću zbog grijeha na način koji je i duhovno i psihički nezdrav. Pročitajte što sv. Mala Terezija govori o tome.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj u obliku skrupula
Ovdje mislim na vječiti problem skrupuloznosti (osobina onoga koji je temeljit, savjestan). Zaklada za opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) opisuje ovaj problem kao „oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja koji uključuje vjersku ili moralnu opsjednutost. Presavjesni pojedinci su prezabrinuti da bi nešto što su pomislili ili napravili mogao biti grijeh ili kršenje vjerskog ili moralnog nauka.“ To je kao da ste moralni hipohondar.
Bojim se da se Bog ljuti na mene
Kod katolika se ovaj problem manifestira prečestim odlascima na svetu ispovijed, često uz iracionalan strah da, na neki način, sv. ispovijed nije bila valjana ili da se ovaj sakrament baš i ne broji zbog umišljene formalnosti. Ljudi koji su skrupulozni, prekomjerno su zabrinuti zbog grijeha – bilo da imaju „grješne misli“ ili druge ljudske nesavršenosti – i bore se kako bi uopće prihvatili Božji oprost. Strah ih je da je Bog ljutit na njih te se često pokušavaju iskupiti za nešto savršenom, istinskom pobožnošću. Umjesto da vjeruju u milost Božju, skrupuli žive u groznoj tjeskobi. Jednom kada postanete rob skrupuloznog načina razmišljanja, ništa što napravite neće biti dovoljno dobro da vam donese trajni mir.
I ja sam kroz to prošao! Kao i sveta mala Terezija, koja je jedna od mojih najdražih svetica baš iz tog razloga.
Realističan i ljudski pristup Bogu
Sveta mala Terezija (1873-1897) bila je francuska karmelićanka, časna sestra koja je svoj kratki, ali veličanstveni život posvetila molitvi za svećenike. Poznata po svojem „malenom putu“ duhovnosti, ona nudi osvježavajuće realističan i ljudski pristup imanja osobne veze s Bogom.
Svatko tko je ikada ušao u rimokatoličku crkvu morao je vidjeti njezin kip ili vitraj. Sveta mala Terezija se uvijek prikazuje u smeđem karmelićanskom habitu dok u ruci drži križ i buket ruža. Ova nevina, pobožna mlada žena ušla je u samostan s 15 godina i hrabro ustrajala u svome pozivu dok nije umrla od tuberkuloze s 24 godine. Njezin prekrasni stil pisanja – osobito autobiografija koju morate pročitati, Povijest jedne duše – doprinio je procesu kanonizacije i pomogao u proglašavanju svete Terezije kao crkvene naučiteljice. Također je otvorio prozor u privatni pakao koji je kao mlađa doživjela.
Ne bojte se reći Isusu da ga ljubite
Prije nego li je postala časnom sestrom, u predtinejdžerskoj dobi, Terezija je iskusila preveliku tjeskobu i propitivala je samu sebe – strahujući da će je čak i vlastite misli voditi u prokletstvo. „Čovjek sam treba proći kroz takvo mučeništvo da bi ga dobro razumio“, napisala je, „a da se izrazim o tome što sam godinu i pol proživljavala, bilo bi nemoguće.“
Naposljetku, izvijestila je o primanju milosti od Boga koji ju je oslobodio od pogubne „preosjetljivosti“. Emocionalne poteškoće, pak, koje je pretrpjela, omogućile su svetoj Tereziji da savjetuje novakinje karmelićanke u Lisieuxu mudrošću koja je bila iznad njezinih godina. Duhovna olimpijka ponudila je ovaj dragocjeni savjet koji se može primijeniti na sve koji pokušavaju učvrstiti svoju vjeru: „Ne bojte se reći Isusu da ga ljubite, pa i kada to ne osjećate.“, rekla je to svojim časnim sestrama na duhovnim vježbama. „To je sredstvo da prisilite Isusa da vam pomogne, da vas nosi kao malo dijete koje je odveć slabo da hoda.“
Mnoge su knjige napisane o „malenom putu“ duhovnog djetinjstva sv. Terezije, ali po meni prethodni redak sabire sve njih u jedno! Naša veza s Bogom će procvasti ako naučimo osloniti se na Boga, a ne na vlastiti perfekcionizam ili svoje promjenjive osjećaje. „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“, govori nam Isus (Iv 15,5).
I kao što je sveta mala Terezija napisala: „Bog, naš Otac, voli nas uvijek, bezuvjetno, neprestano, zauvijek.“ Očito je naučila kako se prestati bojati i kako vjerovati u dobrotu Boga koji je izvor života i ljubavi. I mi toliko toga možemo naučiti od Maloga cvijeta!
Savjeti sv. Male Terezije za svet život
- Moli: U Katekizmu katoličke crkve, odjeljak o molitvi s pravom citira sv. malu Tereziju koja se utjecala molitvi u dobrim i lošim vremenima: „Za mene, molitva je plima koja dolazi iz srca; to je jednostavan pogled okrenut prema raju, vapaj priznanja i ljubavi, koji obuhvaća i kušnje i radost.“
- Traži pomoć: Ako prepoznate ovdje opisane simptome skrupula/OKP-a u sebi, potražite svećeničko savjetovanje ili čak profesionalnu terapiju. Preporučujem također korisne knjige: Razumijevanje skrupuloznosti (Thomas Santa) ili Bog se ne ljuti na tebe (Joyce Meyer)
- Podupiri pozive: Za vrijeme studija, pročitao sam knjigu Patricka Aherna Maurice i Terezija: Ljubavna priča. Predivna je to zbirka pisama između svetice i mladog čovjeka koji uči za svećenika. On piše u samostan u Lisieux časnoj sestri tražeći od nje da moli za njega. Ako ljubite Crkvu, napravite što god možete kako biste poduprli ljude koji pokušavaju svoje živote posvetiti građenju kraljevstva Božjega na zemlji. Oni to zasigurno trebaju – a i mi trebamo njih!
Daniel Robert Watts – Busted Halo
Prevela: AMS
Foto: Jordan Cannella
