Kako otključati svijet tinejdžera pitanje je koje postavlja svaki roditelj i odgajatelj. GLedajući oko sebe, čini se nemoguće. Pa ipak…
„Kako je bilo u školi?“
„Dobro.“ (Slegne ramenima.)
„Što ste radili?“
„Ništa“
„Kako je bilo u školi?“, svakodnevno je pitanje roditelja upućeno svome djetetu. Uz slijeganje ramenima najčešće dobijemo odgovor „Dobro“. Ipak bi roditelji htjeli znati nešto više o tome što su sve u školi radili, no tinejdžeri očekivano uzvraćaju – „Ništa.“.
Ako vam ovo zvuči poznato, dobrodošli u klub! Ne samo da imam dvoje tinejdžera već sam intervjuirala i istražila oko 3,000 njih za knjigu For Parents Only (Samo za roditelje) i ostale knjige te otkrila da stanje homo teensapiens silenticus (još poznat kao „tinejdžer koji šuti ne dajući informacije“) pogađa mnoge pripadnike adolescentske vrste. Često kad od njih najviše želimo da razgovaraju!
Dvije metode koje pomažu da vam se vaši tinejdžeri otvore
No, također sam otkrila da postoji način kako otvoriti pukotinu brane koja zaustavlja riječi. Zapravo, postoji mnogo načina… Više nego što ih ovdje možemo spomenuti. No, dvije najvažnije metode u konačnici čine veliku razliku. Bez njih će bilo koje drugo nastojanje teško upaliti. S njima ćete imati mnogo veće šanse s vremenom čuti što je u srcu vašeg djeteta.
1. Budite aktivno uključeni u njihov život
Bez obzira na to koliko se vaš tinejdžer čini povučenim, prisilite se sjetiti da oni žele da budete dio njihovog života – i potrudite se da to uspijete. Djeca su mi rekla da u tajnosti žele da njihovi roditelji budu dio njihova svijeta. Ne bi to nikada rekli na glas, naravno! No gotovo su svi (94%) rekli da kad bi mogli upotrijebiti čarobni štapić, savršena bi situacija bila ona u kojoj njihovi roditelji aktivno nastoje biti uključeni u njihov život.
Čula sam stotine primjera kako bi to moglo izgledati – sve od redovitog slanja mobilnih poruka o tome kakav im je dan do spremnosti na igranje video igrica („posebice kada znam da moja mama nije baš vješta u tome“) – postoji i jasan zajednički čimbenik, mi moramo doprijeti do njih. Moramo se ubaciti u njihov život, njihov svijet, njihov način funkcioniranja, radije nego očekivati da će oni uskočiti u naš život.
Komunicirajte na način na koji oni komuniciraju
Ako vaša trinaestogodišnja kći komunicira sa svojim prijateljicama u prvom redu putem aplikacija za društvene mreže ili porukama, tada poduzmite nešto da doprete do njih na takav način. Ako vaš sedamnaestogodišnji sin uvijek drži slušalice na glavi slušajući glazbu, zamolite ga da vam kaže kada dođe do jedne od svojih najdražih pjesama da ju možete poslušati zajedno.
Čak i ako trenutno imate težak odnos, ovakva nastojanja se kasnije mogu višestruko isplatiti. Jedan tinejdžer opisuje loše izbore koje je donosio godinama i kako su mu njegovi roditelji uvijek pokazivali da su uz njega bez obzira na sve. Kao rezultat toga, dječak je shvatio: „Trebam svoje roditelje. Trebam njihovu potvrdu, njihovu potporu, njihovu podršku.“ Također je shvatio nešto drugo što sam čula od mnogih klinaca: „I zbog toga što su bili uz mene, mogu razgovarati s njima o bilo čemu.“
2. Ostanite potpuno mirni ma što čuli od svojih tinejdžera
Bez obzira na to što čujete od svoga djeteta: ostanite potpuno, apsolutno mirni. Naši klinci često autocenzuriraju „prave“ stvari koje bi inače morali podijeliti, ovisno o tome kakvu našu reakciju očekuju. Postoji vrlo stvarna nervoza oko toga hoće li mama i tata poludjeti. A „poludjeti“, usput, uključuje ne samo roditeljsku negativnu reakciju, već i one energično pozitivne. Stoga, dok je navijanje za vrijeme njenog odličnog udarca u redu, uzbuđeno reći „Kakva odlična ideja!“ u vezi njenih planova organiziranja piknika prije maturalne večeri to nije.
Drugim riječima, poludjeti znači pokazati bilo koji očiti izljev emocija tijekom razgovora.
Stoga, jedno od najvažnijih alata u vašoj opremi za „kako natjerati svoje dijete na razgovor“ jest iznimno mirno ponašanje. Bez obzira na to što čujete od svoje kćeri o njenoj najboljoj prijateljici koja vozi u pijanom stanju ili od svog sina o tome kako je košarkaški trener bio prema njemu okrutan, zadržite jačinu glasa i svoj izraz lica u okviru od „pristojno zainteresiran“ do „pristojno zabrinut“.
Nitko od nas ne očekuje da budemo roboti. No, ako možete zadržati „pristojno zabrinut“ izraz na svom licu (iako umjesto toga želite bjesnjeti zbog trenera), vaš će sin mnogo vjerojatnije podijeliti ono što će se sutra dogoditi na treningu. I ono sljedećeg dana. Vrlo ćete brzo stvoriti međusobnu naviku; on će sve više i više dijeliti ono što se događa zbog toga što zna što može očekivati od vas i da je siguran da to s vama i podijeli.
Želimo da naša djeca s nama dijele misli. S druge strane, oni ih žele s nama dijeliti. Isprobajte ove dvije metode i provjerite kako oboje izlazite kao pobjednici.
Shaunti Feldhahn
Prevela: LR
Foto: Pixabay
