
Najveće bogatstvo katoličke crkve upravo je euharistija – sam Isus skriven pod prilikama kruha i vina, fizički prisutan. Vjerujemo da, kako kaže Katekizam, „u presvetom sakramentu euharistije sadržani su istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista s dušom i boštvom i, prema tome, čitav Krist.“ (KKC 1374)
Uz to, ova Kristova stvarna prisutnost ne završava u trenutku kada ga primimo za vrijeme pričesti. Katekizam dalje objašnjava: „Kristova euharistijska prisutnost počinje u trenutku posvete i traje toliko dugo koliko traju euharistijske prilike.“ (KKC 1377)
Što to znači nakon što ga primimo u usta? Koliko dugo Isusova prava prisutnost ostaje u našem tijelu?
Isus je fizički prisutan u nama kada primimo svetu pričest
Poznata je priča iz života sv. Filipa Nerija koja pomaže odgovoriti na ovo pitanje. Jednoga dana, dok je svetac slavio misu, neki čovjek primio je pričest i brzo napustio crkvu. Činilo se da čovjek nema obzira prema Prisutnosti u sebi pa je Filip Neri odlučio iskoristiti ovaj događaj kao priliku za poučavanje. Poslao je dva ministranta s upaljenim svijećama da prate čovjeka izvan crkve. Nakon što je neko vrijeme hodao ulicama Rima, čovjek se okrenuo i vidio da ga ministranti i dalje prate. Zbunjen, vratio se u crkvu i pitao Filipa Nerija zašto je poslao ministrante da ga slijede. Sv. Filip Neri odgovorio je: „Trebamo pokazati prikladno poštovanje našem Gospodinu kojeg odnosiš sa sobom. S obzirom da si ga ti zanemario štovati, poslao sam dva akolita da to učine umjesto tebe.“ Čovjek je bio zatečen odgovorom i odlučan u budućnosti biti svjesniji Božje prisutnosti.
Kruh pod euharistijskim prilikama ostaje u tijelu oko 15 minuta nakon primanja
Općenito se pretpostavlja da kruh pod euharistijskim prilikama ostaje u tijelu oko 15 minuta nakon primanja. Ovo se temelji na jednostavnoj biologiji i odražava ideju Katekizma da Kristova prisutnost „traje toliko dugo koliko traju euharistijske prilike“.
Zbog toga su mnogi sveci preporučivali prikazivanje 15-minutne molitve nakon primanja euharistije kao zahvalu Bogu. To duši omogućuje uživanje u Božjoj prisutnosti i pravi susret „srce u srcu“ s Isusom.
U našem ubrzanom svijetu često je teško ostati malo duže nakon mise, ali to ne znači da ne možemo izmoliti kratku molitvu zahvale. Najvažnije je da se sjetimo kako Isusova prisutnost u euharistiji ostaje u nama nekoliko minuta i predstavlja nam posebno vrijeme kada možemo prisnije razgovarati s našim Gospodinom i osjetiti njegovu ljubav u nama.
Ako jednoga dana zaboravite na to, nemojte se iznenaditi ako svećenik pošalje ministrante da vas prate do vašeg auta kada odete ranije s mise!
Philip Kosloski – Aleteia
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Gera Juarez – Cathopic