Do sada smo puno pričali o samodarivajućem roditeljstvu i upoznali smo se s 12 tehnika svakodnevne discipline. Koristeći te tehnike vaša svakodnevica s djecom bit će ugodnija i preduhitrit ćete većinu mogućih nesuglasica, ali i riješiti neke manje.
Korektivna disciplina pomaže u krizama
Možda se pitate, i s pravom, a što da radimo kad zaista krene naopako? Kako se postaviti kad su djeca neposlušna? Zar ćemo im onda pričati priče, skretati pozornost ili učiti ih vrlinama? Za teže bolesti postoje jači lijekovi.
Dr. Popcak naglašava da ako ustrajno i predano koristimo svaki dan tehnike preventivne discipline, gotovo da nećemo posezati za korektivnom disciplinom. No, svakako je potrebno poznavati i jedne i druge.
1. Vrijeme za smirivanje – kada emocije preuzmu raspravu između djeteta i roditelja
Kad razmišljamo o pogrešnim reakcijama na sukobe, možemo uočiti dvije grupe ljudi. Prva grupa su ljudi koji se iznimno uzrujaju i frustriraju i na najmanje znakove da situacija ne ide po njihovim željama. Tada koriste manipulativne tehnike koje su prilično djetinjaste. To su ljudi koje su roditelji odgojili ugađajući im i puštajući da se izvuku nakon pogreške. U braku se događa da tako odgojene žene kada vide da stvari ne idu po njihovome, kažnjavaju muža uskraćujući mu kuhanje, pospremanje ili seks. Nerijetko će odjuriti usred svađe ili pobjeći u sobu zalupivši vratima.
Druga grupa ljudi odnosi se na one odgojene u strogom kažnjavajućem sustavu. U njihovim obiteljima se očekivala slijepa poslušnost koja je posve u raskoraku s kršćanskim poimanjem poslušnosti. Takvi ljudi u sukobima postaju ili iznimno pasivni, izbjegavajući uopće reći što ih muči, ili iznimno agresivni. Oni mogu biti jako drage i ljubazne osobe inače, ali u svađama postaju izrazito okrutni u argumentiranju.
Obje grupe ljudi trebaju naučiti kako prekinuti neučinkovitu raspravu i ponovno ovladati sobom dajući prednost razumu. Važno je da roditelji uoče ovakve situacije kada raspravljaju sa svojom djecom i da prekinu začarani krug besmislene svađe. Upravo zato nam služi vrijeme za smirivanje.
Vrijeme za smirivanje nije time-out
Za razliku od poznate metode “time-out” u kojoj zapravo činimo nešto djetetu da bi se smirilo (npr. sjedenje na stolici mudrici), namjera ove metode je pomoći da se oboje smirite. Cilj je da i vi i dijete uspostavite ponovno kontrolu nad svojim emocijama kako biste mogli otkriti rješenje nastale krize.
Svaki put kad uočite da u raspravi s djetetom vaše ili njegove emocije dosižu točku vrenja, zaustavite razgovor i predložite pauzu dok se ne smirite. Možete predložiti djetetu da prošeta do svoje sobe ili mu možete reći da ćete vi to učiniti. Još bolje je prekinuti raspravu riječima: “Znaš li da te volim?” Ili reći: “Situacija se omakla kontroli, mogu li te na trenutak zagrliti pa ćemo nastaviti s razgovorom?” Kao što vidite, cilj ove metode nije kažnjavanje već postizanje atmosfere u kojoj je moguće rješavanje problema.
2. Time-out na novi način – kada se dijete treba smiriti da biste ga mogli nečemu naučiti
Većina roditelja zna za time-out, ali jako malo ih zna koristiti ovu metodu na ispravan način. Time-out sam po sebi ne rješava ništa. Neće se dogoditi da neposlušno dijete koje ste poslali da ode u svoju sobu na 10 min dođe natrag, nekim čudom, kao mali svetac.
Ako metodu time-out želite koristiti učinkovito, prvo je potrebno shvatiti da ona ne služi kao kazna. Time-out je samo prilika da se dijete smiri kako biste mu mogli objasniti nešto ili ga poučiti nečemu. Treba ga koristiti što rjeđe i jedino ako ste već neuspješno pokušali s metodama preusmjeravanja, započni ponovno ili učini ponovno.
Evo 4 jednostavna koraka do učinkovitog time-out:
1. Odaberite sobu koja je sigurna i sa što manje zanimljivosti (npr. stepenice, neka soba koja se ne koristi, hodnik i sl.), a nikako djetetovu sobu.
2. Vrijeme se računa tek nakon što se dijete umiri. U ovim trenucima se nikako ne upuštajte u rasprave i ignorirajte sve djetetove pokušaje da vas uvuče u svađu.
3. Koristite sat – Dijete je odvojeno u time out onoliko minuta koliko ima godina. Nakon toga ne odlazi, već ga po isteku vremena poučite kako je trebalo postupiti.
4. Zadnji test – prije nego dijete izađe iz time-outa zatražite od njega da iskaže svoju pogrešku, iskreno vam se ispriča, kaže što je zapravo trebao učiniti i odigra situaciju na ispravan način. Prije nego učini sve ove 4 stvari, time-out ne smije biti gotov. Ukoliko ne može ispuniti ove zahtjeve, time-out se produžuje za još jedan period minuta po godini.
Mala napomena: Jako važno je objasniti djetetu svrhu tijela, ukoliko udari vas ili drugo dijete. Objasnite mu da nam je Bog tijela dao da bismo mogli jedni drugima izraziti ljubav, a ne nanositi bol. Budući da je tijelo koristio na pogrešan način, može svoju pogrešku ispraviti tako da brata/sestru/vas zagrli, preuzme neki njihov zadatak ili slično. Tako ga učimo ispravnom poimanju tijela i njegove svrhe.
3. Logičke posljedice – kada želimo poučiti dijete pravom ponašanju, umjesto da kažnjavamo pogrešno
Ponekad naša djeca odabiru ponašanje koje nije dobro i jako je važno da osjete posljedice takvog čina. Važno je uočiti da je svrha logičke posljedice pouka, a ne kazna. Ako odabiremo kazne koje nemaju prevelike veze s činom kojeg kažnjavaju jedino što učimo svoje dijete je: Pazi da te sljedeći put ne uhvatim!
Dogodit će se da će nas djetetovo ponašanje izbezumiti do te mjere da će nam se glavom provlačiti misli kao: “Što da učinim malom zlikovcu da mu to više nikad ne padne napamet?” Ne moram naglašavati da nas takve misli neće odvesti u pravom smjeru. Ideja koja nas treba voditi pri odabiru posljedice za djetetove nepodopštine je: “Što mogu učiniti da moje dijete shvati da je njegov odabir pogrešan i da otkrije ispravan način na koji može postići željeni cilj?”
Učimo na primjerima
Logička posljedica je ono što dijete mora učiniti da bi odmah poništilo učinak svog postupka ili odabira, naučilo što učiniti umjesto toga i kako bi vježbalo vrlinu koja mu je nedostajala. Na primjer:
- dijete koje je lagalo treba vježbati vrlinu iskrenosti tako što će priznati istinu i ispričati se zbog laži.
- dijete koje je razbilo nešto vježbat će odgovornost tako što će popraviti to ili platiti za to, bilo od novca kojeg ima ili tako da “odradi” dug
- dijete koje ne obavlja svoje dužnosti učit ćemo samokontroli tako što mu nećemo dozvoliti da ikuda ide dok ne obavi svoje zadatke
- ako drsko odgovara treba mu pružiti priliku da se ponovno izrazi, vježbajući poštovanje prema drugima
- ako se dijete ne brine za svoje igračke ili stvari treba vježbati mudro upravljanje tako što mu nećemo dozvoliti da se igra tom igračkom dok na drugim stvarima ne pokaže da se brine o povjerenom
- ukoliko se dijete loše ponaša prema drugom djetetu u školi, možete ga učiti razumijevanju i velikodušnosti tako što ćete dogovoriti zajedničku igru kod vas, a vaše dijete će biti domaćin i nadoknaditi ljubavlju za učinjeno
To su samo neki primjeri kako se provodi metoda logičkih posljedica. Važno je djetetu jasno reći pravilo i posljedicu koja slijedi te vremenski okvir u kojem to očekujete (npr. obaviti svoje kućne zadatke). Nakon toga ne ulazite u posebne rasprave nego dozvolite da logička posljedica govori sama za sebe.
4. Dobre namjere – kada je djetetovo loše ponašanje otporno na promjenu
Ponekad vam metoda preusmjeravanja ili neka druga neće djelovati zato što zapravo ne pogađa bit, ne dopire do prave namjere zbog koje dijete nešto radi. Drugim riječima, djeca se ponekad loše ponašaju jer ne znaju bolji i dostojniji način da zadovolje neku svoju potrebu. Dok ne otkrijemo koja je djetetova nakana i ne naučimo ga kako je može na dobar način postići, nikakva tehnika neće djelovati.
Odlično je što ova tehnika djeluje na djecu svake dobi. Ponekad će nam trebati više razmišljanja jer iza lošeg ponašanja stoji više motiva. Što radimo? Pokušavamo naći dobru namjeru koja se krije iza djetetovog lošeg ponašanja. Pri tome ne želimo opravdati djetetovo loše ponašanje već naprosto prodrijeti u srž problem kako bismo djetetu pomogli da ispravi pogrešku. Zapravo slijedimo ono što Krist i Crkva svaki dan čine s nama u sakramentu pomirenja.
Kako otkriti dobre namjere
Prvo definirajmo koje nas djetetovo ponašanje izluđuje i nikako se ne mijenja. Zatim se upitajmo: Što moje dijete postiže takvim ponašanjem? Možete i njega pitati to pitanje. Zapišite na papir moguće ideje nastojeći razmišljati kao dijete, a ne kao roditelj. Ako ne možete otkriti a vaše vam dijete ne želi reći ili naprosto ni samo ne zna, zapitajte se koji je neposredni učinak djetetovog ponašanja (npr. ja se naljutim, dijete pošaljem u kaznu, izbace ga iz škole, prekida me u poslu itd). Zapišite to. Onda se zapitajte što dijete možda postiže tom posljedicom. Npr. dijete vas razljuti uvijek istim ponašanjem i vi počnete vikati na njega. Možda je ljut na vas i traži načine da vas razljuti. Ako uvijek završi u zabrani izlazaka, možda zapravo bježi od svijeta ili želi biti više s vama i sl. Zapišite svoje ideje.
Upravo ste na najboljem tragu dobre namjere iza djetetovog lošeg ponašanja. Preostaje vam zapitati se kako mogu pomoći djetetu da postigne što želi, ali na dobar način koji je u skladu s njegovim dostojanstvom. Npr. kako mu možete omogućiti da vam pristupi ako je ljut na vas? Kako mu možete omogućiti da više vremena provodi s vama?
Obradili smo prve 4 tehnike korektivne discipline koje u kriznim situacijama preporuča G. Popcak. U sljedećem nastavku ćemo upoznati preostale tehnike.
Prema knjizi G. & L. Popcak “Parenting with Grace”
Pripremila: Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Lubomir Manzheley – Unsplash
