U ovo doba godine svi se katolici redom (sudeći prema istraživanjima, čak i oni koji ne odlaze na mise) pitaju: „Čega bih se mogao odreći za korizmu?“
Preferirani način bivanja i djelovanja
Ako za promjenu tražite nešto drugačiju ideju, imam za vas jedan prijedlog. To će biti ne samo odlična duhovna vježba, nego će i višestruko poboljšati vaš brak. O čemu se radi? Predlažem da se ovu korizmu odreknete voljenja svoje sigurne zone više nego što volite svog supružnika. „Sigurna zona“ predstavlja preferirani način bivanja i djelovanja. Moja sigurna zona drži me na poznatom teritoriju i pomaže da se osjećam sigurno. To samo po sebi nije loše. Ta tko se ne želi osjećati udobno i sigurno? Jedini je problem u tome što prava ljubav, osobito ona Bogom dana, gotovo uvijek zahtjeva od nas da izađemo iz svoje sigurne zone. Ona nas izaziva da rastemo i rastežemo se na načine koji bi nam bili nezamislivi da supružnik nije dio našeg života.
Sigurna zona potkopava bliskost
Sigurna zona negativno utječe na naš brak na više načina. Prvo, potkopava bliskost. Bliskost podrazumijeva da se osjećamo dovoljno sigurno pokazati partneru svoju ranjivost. To znači da osoba mora znati da ako dođe supružniku s nekom potrebom ili problemom, da će ovaj biti voljan pomoći joj. Ali što ako ta pomoć zahtjeva od nas rast ili promjenu koja bi bila dobra za nas, no na neki način neugodna? Na primjer, što ako supružnik zahtjeva od nas da budemo komunikativniji ili osjećajniji, ili zaigraniji, ili ozbiljniji, ili odgovorniji, ili vjerniji itd.?
Ako više volite svoju sigurnu zonu nego supružnika, vrlo vjerojatno ćete se skrivati iza isprike da „to niste vi“ i jednostavno odbiti pomoći supružniku oko njegove/njezine brige ili problema. Posljedično se vaš supružnik neće osjećati sigurno komunicirati s vama svoje potrebe. Ako se navedeno ponavlja dovoljno često, supružnici će zatvoriti svoja srca jedno prema drugome i živjeti život kao „vjenčani samci“, tj. ljudi koji dijele životni prostor, ali gotovo nimalo svoje živote jedno s drugim.
Izlazak iz sigurne zone doprinosi dinamici u odnosu i osobnom rastu u zajedništvu
Drugi način kako sigurna zona šteti braku jest taj što potkopava značaj koji supružnici pridaju svom braku. Istraživanja pokazuju veću vjerojatnost da će parovi u sretnim brakovima tražiti nove načine zajedničkog provođenja vremena od parova u nesretnim brakovima. Isprobavat će nove restorane, ići zajedno na tečajeve, iskušavati nove hobije, tražiti nove zajedničke aktivnosti kako bi održavali dinamiku u braku. Ova potraga za raznolikošću nije samo način nošenja s dosadom. Ovako uče više jedno o drugom, proširuju spoznaje što im se sviđa, a što ne i pomažu jedno drugom postati cjelovitije osobe.
Parovi koji redovito izazivaju svoje sigurne zone na pozitivne načine i iz dobrih razloga više uživaju u međusobnom društvu. Ujedno ih uzbuđuje spoznaja na koje im sve načine njihov odnos pomaže u osobnom rastu. S druge strane, parovi koji više vole svoje sigurne zone nego jedno drugo skloni su činiti iste stvari na iste načine. Odbijaju prilike da uče nove stvari i promjena ih plaši. Ovi parovi ne samo da svoju odnos počnu smatrati dosadnim već i ne uspijevaju pronaći načine da njihov brak potakne rast koji svako ljudsko biće treba da bi se osjećalo živim. Dakle, ti parovi rastu ili svako sâm za sebe ili s vremenom osjećaju da ih njihov odnos guši.
Zarobljeni u uvijek istim problemima
Treći način kako voljenje svoje sigurne zone više od supružnika potkopava brak jest što to čini rješavanje problema u braku nemogućim. Rješavanje bračnih problema obično zahtjeva od jednog ili oba supružnika mijenjanje u najmanje jednoj sitnici. Što upornije supružnik inzistira na stavu „Ja sam kakav/kakva jesam i ti si znala/znao kakav/kakva sam kad si se udala/oženio za mene“, to više par ostaje zarobljen u uvijek istim problemima i ponavlja iste, stare, iscrpljujuće bitke uvijek iznova.
S obzirom na to da sam bračni savjetnik, ne mogu vam ni reći koliko se samo terapijskih susreta okreće oko pitanja „Zašto bih se ja morao/morala mijenjati?“ Naravno, jednostavan odgovor jest da brak zahtjeva promjenu. A sakramentalni brak, koji se čitav svodi na to da pomogne parovima postati svecima kakvima ih je Bog zamislio, zahtjeva čak i više od spremnosti na promjenu. Kao što navodim u svojoj knjizi (For Better… FOREVER! A Catholic Guide to Lifelong Marriage, op. prev.), „ako želiš provesti svoj život u udobnosti, nemoj nabaviti dozvolu za brak već nabavi naslonjač“.
Uživanje u zemaljskim i priprema za nebeske dobrobiti braka
Kršćani su u korizmi pozvani činiti žrtve koje će ih približiti Bogu i pomoći im postati ljudima kakvima ih je Bog zamislio. Ideja je braka da to bude način na koji će Bog svoje sinove i kćeri usavršavati u ljubavi i pripremati ih za sjedinjenje s Ljubavlju tj. vječni život s Bogom.
Voljenje svoje sigurne zone više nego supružnika onemogućuje potpuno uživanje i u zemaljskim, a kamoli nebeskim dobrobitima braka. Ovu korizmu učinite zaista važnu žrtvu. Više volite svog supružnika.
Dr. Gregory Popcak – Catholic Exchange
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: Danijela Ljubas
