Euharistija, čudesno iznašašće Isusove ljubavi kako bi uvijek ostao s ljudima
Euharistija je iznad svega događaj ljubavi. Gospodin, budući da je ljubio svoje do kraja ih je ljubio. Znajući da je došao trenutak odlaska s ovoga svijeta Ocu, za vrijeme posljednje večere, da bi apostolima pokazao i dokazao veličinu ljubavi prema ljudima za čije spasenje je htio umrijeti, želio ih je učiniti dionicima svoje Muke i Uskrsnuća, a time i božanskog vječnog života.
Uz to je Isus želio ostaviti dokaz da nikada neće napustiti svoje učenike, te je ustanovio Euharistiju. «Zatim uze kruh zahvali i razlomi im ga govoreći: Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. Ovo činite meni na spomen. Isto tako poslije večere uze kalež i reče: Ovo je kalež Novoga saveza u mojoj krvi koja se za vas prolijeva». (Lk 22,19-20). Isus je apostolima zapovjedio da slave Euharistiju sve do njegova konačnog dolaska.
A da bi učenici što bolje shvatili to veliko otajstvo, kao događaj ljubavi i služenja, prilikom uspostave Euharistije Isus je htio učenicima oprati noge, te im je naložio: «Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, ljubite vi jedni druge. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici». (Iv 13,33). Zbog svega što smo do sada naglasili, nedostatak ljubavi prema bližnjemu je znak nedovoljnog poniranja u otajstvo Euharistije, nerazumijevanja Isusa i nedovoljno autentičnog življenja Euharistijske duhovnosti.
Mudrost je postala siromahom i za čovjeka umrla na križu
Montfort, veliki zaljubljenik u Presveti Oltarski Sakrament o uspostavite tajne Isusove ljubavi piše: «Konačno, da bi se vječna Mudrost što više približila ljudima i što bolje im pokazala svoju ljubav, išla je dotle da je postala Čovjekom, da je postala Djetetom, postala je siromahom i za čovjeka umrla na križu. I koliko je puta za vrijeme svoga zemaljskog života uzviknula: Dođite k meni, dođite svi k meni! Ja sam, ne bojte se; zašto se bojite? (usp. Mt 11,28). Ta ja sam vam sličan, ja vas ljubim. A vi ste grješnici? – Pa upravo njih ja tražim. Ja sam prijateljica grješnika! Udaljili ste se iz ovčinjaka svojom krivnjom? – Ja sam dobri Pastir! Opterećeni ste grijesima, prekriveni gnusobama, ucviljeni žalošću? – Baš zato dođite k meni, jer ja ću vas okrijepiti, ja ću vas odmoriti!
Htijući zasvjedočiti čovjeku ljubav do smrti koju je prihvatila mjesto njega da ga spasi, i ne mogavši se od njega odijeliti, našla je divnu tajnu po kojoj će istodobno umrijeti i živjeti i ostati s njime do konca vjekova, a to je veličanstveno i puno ljubavi iznašašće Euharistije. A da ostvari svoju ljubav u tome otajstvu, nije se ustručavala ni toga da promijeni i preokrene čitavu narav.
Mudrost je našla mjesto u kruhu Euharistije
Budući da nije htjela samo na izvanjski način ostati uz čovjeka, nije se skrila pod sjaj dijamanta ili kojeg drugog dragog kamena, već se sakrila pod priliku komadića kruha koji je hrana svojstvena čovjeku, da bi po blagovanju ušla u njegovo srce i tamo našla svoju radost i slast. “To je svojstvo onih koji žarko ljube.”
“O vječna Mudrosti, Bože, koji sam sebe razdaješ iz ljubavi prema čovjeku!” Ako nas ne takne ova žarka želja kojom nas s toliko ljubavi traži i ako nas ne ganu toliki znakovi prijateljstva ove ljubezne Mudrosti, znajmo da je velika okorjelost našega srca i da smo vrlo nezahvalni. I ako se, umjesto da je slušamo i tražimo, oglušimo na njen poziv i izbjegavamo je, i ako je, umjesto da je častimo i ljubimo, preziremo i vrijeđamo, kakva je naša okrutnost, i kakva nas čeka kazna već na ovom svijetu! I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru, i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti, da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova (Mudr 10,8)» (LJVM 70-72)
Poslušna riječi Isusovoj Crkva slavi spomen čin njegove žrtve na križu. Prinoseći Ocu njegove darove kruha i vina, oni liturgijski snagom Isusovih riječi i Duha Svetoga pretvaraju se u Tijelo i Krv Kristovu, te je Isus prisutan u svakoj misnoj žrtvi.
Euharistija je najviši izraz života Crkve
Euharistija je najviši izraz života Crkve jer po njoj, sjedinjeni s Kristom, sudjelujemo u žrtvi hvale i zahvale koju je Spasitelj svijeta jedanput zauvijek prikazao Ocu umrijevši na križu. Crkva i čovječanstvo po ovom svetom sakramentu trajno i svakodnevno baštine izljeve milosti, spasenja i posvećenja. Sama bit Euharistije je spomen čin Kristova djela spasenja koje je on izvršio životom, smrću i uskrsnućem. Ne radi se samo o pukom navještanju i prepričavanju prošlih divnih događaja koje je Bog učinio za ljude, nego mi postajemo sakramentalno dionici istih događanja. To jest, Kristova pobjedna muka i Uskrsnuće se uprisutnjuju u našem liturgijskom slavlju tako da žrtva koju je Isus jedanput zauvijek prinio na križu ostaje uvijek aktualna.
Euharistija dakle, čini prisutnom žrtvu križa jer je njen spomen čin i jer uprisutnjuje njen plod za dobro Crkve i svijeta. Isto tako obnavljanje Kristove žrtve, u kojoj se nekrvno žrtvuje isti Isus Krist koji je sebe prikazao na križu, postaje i žrtvom njegova Tijela, Crkve. Naime, život vjernika, njihove radosti i nade, patnje i žalosti sjedinjuju se s Kristom i dobivaju novu vrijednost, tako da svi vjernici tijekom cijele povijesti imaju mogućnost sjedinjenja sa Kristovim pashalnim Otajstvom.
Euharistija – pretvorba kruha i vina
U Svetoj Misi se događa pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu, te pod posvećenim prilikama, istinski, stvarno i bitno, biva prisutan sam Isus Krist; živi i proslavljeni, njegovo Tijelo i Krv skupa sa dušom i božanstvom. Kojeg li uzvišenog Otajstva i neprestane mogućnosti motrenja punine lika Kristova, na koje nas sam Papa poziva. Samo slavljenje Euharistijske žrtve usmjereno je prema gozbi blagovanja Isusova Tijela i Krvi po svetoj pričesti. Na taj način primamo u naše biće samoga Krista koji se za nas prikazao Ocu. Isus po svojoj riječi trajno upućuje poziv ljubavi da ga primamo u svetoj Pričesti:
«Zaista, zaista kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete njegove krvi, nemate života u sebi» (Iv 6,53).
Montfort nas poziva na divljenje, čašćenje i slavljenje preobilja ljubavi Euharistijskog Isusa:
«Izvan sam sebe kada gledam Najuzvišenije Veličanstvo u Presvetom Sakramentu. U njemu vidim istinskog Boga, u njemu vidim Kralja Slave skrivenog u tami, bez sjaja i uzvišenosti.
O, tko to može povjerovati? Krotki Jaganjče tu si kako bi bio naš Zagovornik. Dan i noć si prisutan u svetohraništu kako bi zadržao svoje osvetničke ruke spremne kazniti grješnika koji te vrijeđa. Postao si hostija kako bi ublažio svoj gnjev i bez prestanka molio kod Oca milosrđe za nas. Isuse Ti tu Ocu iskazuješ svu čast i slavu, Ti su naša nadoknada jer nas beskrajno ljubiš. Što nam više treba?
U svojoj prisutnosti i klanjanju prepun si poštovanja i ljubavi za Očevo ime. Tvoje presveto Srce želi da Otac bude posvuda proslavljen i da mu svi istinski budu podložni u njegovu kraljevstvu. Onaj koji očarava svece u slavi, dan i noć je u našim svetohraništima, skriven u ciboriju. Svemogući u svojoj veličini jednak Ocu, da bi očarao naše srce, tu je u velikoj tajni.
Isuse, Ti si beskrajno blago
Isuse punino ljubavi i života uistinu si prisutan u Euharistiji. Isuse Ti si beskrajno blago jer si Božja Mudrost, a tvoj sjaj nije potamnjen, iako si se zbog nas snizio. Ne paziš na sebe u svetohraništu, daruješ se bez da se dijeliš na komade, sav svima, do te mjere da ne možeš više. Daruješ se svima bez izuzetka, a Ti ne osiromašuješ. Darovati je tvoja najveća sreća, sretan si kad se daruješ.
Presveti Oltarski Sakrament je izvrsna škola za naučiti, bez riječi i posebnog umijeća, u malo vremena znanost svih kreposti i božansku mudrost. Učitelj je ljubezni Isus koji nas iz Presvetog Sakramenta podučava bez prestanka. Učitelju bez premca prosvjetljuj naše duše kao božansko sunce ražari i raspali nas ljubavlju. U ovom otajstvu Ti si naš sveti uzor. Dan i noć, u tajnosti sam provodiš u djelo ono što naučavaš. Po poslušnosti silaziš na oltar. Na glas jednog smrtnika ne opireš se nego dolaziš.
U svetohraništu tvoje sveto Srce gori velikom ljubavlju. Ti dolaziš spasiti grješnike, potičeš ih i zoveš. Neka sve dane mog života i posvuda moj jezik razglašuje uzvišenost Presvetog Sakramenta. Dođite, promatrajmo u njemu Spasitelja naših duša i njegovo Presveto Srce koje gori božanskim plamenom, Srce koje je sama vatra, sami plamen. Srce tvoje Isuse je uvijek otvoreno kako bi postalo naš dom i naše utočište. Ono je neosvojiv i utvrđen grad gdje neprijatelj nikad ne ulazi. Ono je nesavladivo kraljevstvo mira.
Euharistijsko Srce Isusovo na sebe trajno preuzimaš srdžbu koju Vječni Otac iskazuje prema grješnicima koji k njemu dolaze. Tvoje Presveto Srce, po volji Očevoj ih zaklanja svojim krilima, prekriva ih svojom ljubavlju kako bi dalo zadovoljštinu njegovoj srdžbi. O koje li očinske ljubavi! O tko može iskazati vječnu slast koju Ti Zaručniče prisutan u Euharistiji daješ kušati svojim vjernim prijateljima. Ona je kao izvrsno vino kojemu nema ravnoga, ugodan miris, slatki nektar. Isuse prepun ljubavi postao si svima sve. Ti si naš dragi Zaručnik, istinski Bog, blagi učitelj i liječnik, prijatelj i brat, naš život i put, naše blago svijetlo.
Sva blaga su u tvome Srcu, koje je u svetohraništu kako bi ih ljubezno i velikodušno dijelio kada ne nalaziš na prepreke. Tvoje Presveto Srce žarko želi obdariti nas i neprestano nas poziva, ali tko će čuti njegov glas? Dođite dragi prijatelji, svi dođite, govori nam dobri Učitelj, dođite vidite kako je slatko ljubiti me i upoznavati me. Dajem vam moje tijelo za jelo, jedite jer vas ljubim, pijte velikim gutljajima moju krv, ugasite žeđ u meni. Isus nas ljubi, ljubimo i mi njega, nije li to dobro?
Ljubezan je, bez straha približimo se njemu. Želimo li ljubiti kao u vječnoj domovini, idimo Presvetom Sakramentu da nam raspali srce. Ulij božanski Isuse svoju milost u naše duše, nećemo se više opirati tvome blagom plamenu. Daj da po tvojoj ljubavi postanemo jaki. Svrni svoj pogled pun ljubavi na naše siromaštvo. Amen» (P 128; 129; 130)
Kada govorimo o euharistijskoj duhovnosti uvijek su u pritaji prisutni rizici, koje u biti poznajemo, ali kojima manje ili više u praksi teško izmičemo. Kratko ćemo nabrojiti samo neke najredovitije.
Prvi rizik:
Jedno stanje navike na Presveto otajstvo ili ti nutarnja nesposobnost začuditi se pred Božjim tajnama svaki puta kada slavimo Svetu misnu žrtvu, Božjem čudu koji je s nama, za nas, Bogu koji prihvaća naš materijalni svijet, pod likom komadića kruha i preobražava našu redovitost svakodnevice u sebe samoga.
To je jedan produžetak Božje logike Utjelovljenja, to jest pristupačnosti, koja prihvaća i mogućnost dodira osobe koja je zaboravila cijenu Onoga koga prima. Realnost Kristove stvarne prisutnosti može nam postati do te mjere uobičajna da nam više ne privlači pažnju, kao što se dogodi sa zrakom koji dišem ili vodom koju pijemo. Redovito u životu, navika je popraćena rastresenošću koja kao neka brana sprječava da Riječ, koja je sakramentalno sada izišla iz Božjih usta, prožme svakodnevnicu.
Drugi rizik:
Misliti na Euharistiju isključivo za druge ili reducirati utjecaj koji bi misna žrtva trebala imati na moj život. Istina je da trebamo imati usmjerenost na bližnjega, ali ako mi sami ne doživljavamo da smo prožeti Euharistijom, postajemo osoba koja ponavlja stvari, a ne navjestitelji Evanđelja. Tako možemo pasti u paradoks da drugima objašnjavamo sveta otajstva bez da smo više u stanju pojasniti ih samima sebi.
Treći rizik:
Suprotan prethodnome ili misliti na Euharistiju u intimističkim kategorijama, Euharistija samo za mene. Zatvoriti se u krug pobožnjaštva i ne uviđati crkvenu dimenziju zajednice i pastoralno misionarski vid svakog slavljenja Svete misne žrtve.
Četvrti rizik:
Žurba. Ili nutarnji i vanjski stav koji ne daje vremena otajstvu da odjekne u dušama i prožme ih ili barem dopre do iskustva života. Žurba za vrijeme slavljenja svete mise koja se očituje u potpunoj odsutnosti kontemplativnih trenutaka šutnje, na koje rubrike u misalu upućuju. Žurba u izgovaranju riječi misnih molitava, zna često biti popraćena obilnim vremenom koje dajemo svojim riječima.
Žurba koja je izraz nedostatka priprave za slavljenje Euharistije. Znamo da valja pripraviti duh, tijelo i srce na slavljenje svetih otajstava ne samo neposredno nego i daljnjom pripravom da bi se došlo do nutarnje spremnosti na susret sa Isusom koji djeluje u Sakramentu i životu.
Peti rizik:
Konzumizam ili traženje neposrednoga, vidljivoga, onog što zadovoljava, zaboravljajući duboki smisao Euharistije. Mislim na previše ljudskih riječi koje guše Riječ Božju. Kad se pretendira da misa kaže ono što mi preordiniramo da treba reći zbog dominantnog utjecaja celbranta, njegovih karizma i riječi. U to ulazi na primjer, smatrati da nečija Propovijed ili nastup označava misu kao dobru ili ne, a ostali dijelovi mise su stvar za konzumirati i odraditi.
Sv. Ljudevit nam Mariju stavlja pred oči kao uzor odnosa prema Euharistiji:
«Isuse ne možeš ostaviti Mariju, toliko je jaka ljubav koja vas veže, zbog toga si malo prije svoje smrti ustanovio Euharistiju, da bi nakon svoga Uzašašća ovdje na zemlji bio njena utjeha. Toliko si se naslađivao u njenom prečistom krilu tijekom devet mjeseci, da si ponovno htio više puta u njoj otpočinuti u tišini. Ti se u njenom Srcu kao na oltaru prikazuješ Nebeskom Ocu.
Izgnan iz srca grješnih ljudi, Isuse dolaziš u njeno Sveto Srce i primaš u njemu savršenu čast, jer njeno Srce Ti pjeva slatku uzvišenu pjesmu hvale i slave koju samo ono može otpjevati kako tebi dolikuje. Isuse Ti se ugodno odmaraš na ležaljki njene čistoće, kušaš neizrecivu radost u plamenu njene ljubavi, ali iznad svega njena poniznost te privlači da siđeš u Nju i očarava tvoje veličanstvo.
Isuse pun zahvalnosti činiš Mariju dionicom sveg svojega blaga, hraniš je svojim tijelom koje je ona u djetinjstvu othranila mlijekom iz svojih prečistih prsiju. A za uzvrat, Ti je hraniš svojom božanskom krvlju. Koju li radost i milinu je ona doživljavala u slatkim trenucima kad je nježno primala svog ljubljenog Sina.
Tada je njeno sveto Srce kliktalo zbog radosti u Isusu svome Spasitelju. Njeno presveto Srce je plamen, gorući grm koji izgara i koje samo u svom Bogu pronalazi sebe, svoje boravište i život. Gori, a ne izgara jer se nikad ne može previše ljubiti. Ljubav u tom velikom otajstvu izgleda kao da njihova srca spaja te postaju jedno. Među njim sve postaje zajedničko, jer Sin je potpuno u svojoj Majci, a u Mariji se nazire samo njen ljubljeni Sin Isus. Tada Ona svojom molitvom zadobiva milosrđe siromašnim grješnicima. On je njen Sin, Ona je njegova Majka. Njeno Presveto Srce i prečisto krilo razoružaju Isusa.
O kršćani, vjerna Djevica svojim pričestima nam pokazuje svetu pripravu i stav kako savršeno ispuniti našu dužnost prema Isusu u Presvetom Sakramentu. Nasljedujmo taj savršeni model. Od tebe Djevice Marijo nam je proizašlo njegovo Tijelo i Krv koji nas uzdižu do tih visina da nam i anđeli zavide. Budi uvijek i svuda blagoslovljena što nam dade tako dragocjeni dar. Majko divna, zasadi u naša srca sve svoje kreposti da bi slatki Isus u njima rado boravio. Zapali svoju ljubav u nama da bi s tobom ljubili tvoga Sina. O Isuse tvoja sveta Majka je naša savršena nadopuna. Siđi žurno u nas i sjedini nas s Ocem, ili radije dođi u njeno Srce koje će nadoknaditi našu premalu ljubav. Amen» (P 134).
Za razmišljanje:
Kakav je moj osobni odnos prema Euharistiji? Osjećam li potrebu za sudjelovanjem na svetoj Misi i euharistijskim klanjanjem? Jesam li svjestan veličine Isusove ljubavi u Presvetom Oltarskom sakramentu?
Molitve:
Molitvu Isusu Kristu od sv. Augutina, više puta tijekom dana ponavljati kratke zazive “Gospodine Isuse da upoznam tebe. Gospodine Isuse da progledam”, Litanije Duhu Svetome, Zdravo Zvijezdo mora i Litanije Imena Isusova.
Misionari Monfortanci – Družba Marijina
Foto: Pixabay
