Korizmeni hod s Gospom 25. dan – Marija najveće sredstvo i najčudesnija tajna

Montfort sintetizira Marijinu ulogu u životu Isusa i vjernika kao najveće sredstvo sjedinjenja s Kristom. Dodaje još kako je ona najčudesnija tajna...

621

Marija najveće sredstvo i najčudesnija tajna za postići i sačuvati Isusa Krista, Božansku Mudrost

U monfortanskoj duhovnosti Mudrost Božja je nezaobilazna tema. Oslanjajući se na starozavjetne i novozavjetne tekstove Svetog Pisma, sv. Ljudevit naziva Isusa Krista Božjom Vječnom i Utjelovljenom Mudrošću. U zadnjem poglavlju jednoga od svojih najvažnijih djela, Ljubav Vječne Mudrosti, Montfort sintetizira Marijinu ulogu u životu Isusa i vjernika kao najveće sredstvo sjedinjenja s Kristom. Evo cjelovitog svečeva teksta:
«Evo konačno najvećeg sredstva i najčudesnije tajne kako postići i sačuvati božansku Mudrost: to je nježna i istinska pobožnost prema svetoj Djevici. Samo je Marija ona koja je našla milost pred Gospodinom za se i za čitav ljudski rod, samo je ona utjelovila u svom tijelu i rodila Vječnu Mudrost; samo je ona kadra, da tako kažem, po Duhu Svetom tu Mudrost utjeloviti i u izabranicima. Svi patrijarsi, proroci i sveci Staroga Zavjeta molili su, vapili i zazivali da se k njima spusti Vječna Mudrost, ali nisu to zaslužili. Našla se jedino Marija, koja je zbog uzvišenosti svojih kreposti doprla do prijestolja Božanstva i zaslužila tu beskrajnu prednost. Ona je postala Majkom, gospodaricom i prijestoljem Mudrosti. Ona je toj Mudrosti dostojna Majka, jer ju je utjelovila i rodila kao plod svoga krila: I blagoslovljen je plod utrobe tvoje, Isus (usp.Lk 1,24.).I tako, gdje god je Isus, na nebu i na zemlji, u našim tabernakulima i u našim srcima, s pravom možemo reći da je on plod i izdanak Marijin, da je Marija drvo života, a sam Isus da je njezin plod. Tko god želi u svom srcu posjedovati taj divni plod, mora imati i drvo koje ga je proizvelo: tko želi imati Isusa, mora imati i Mariju. Marija je gospodarica božanske Mudrosti, ne kao da bi ona bila iznad nje, tj. iznad pravoga Boga, ili da mu je jednaka; i pomisliti tako bila bi hula; već zato što je Božji Sin, Vječna Mudrost bio njoj savršeno podložan kao dijete Majci i što joj je dao neprotumačivu majčinsku i prirodnu vlast nad sobom ne samo za svoga zemaljskog života već i u nebu, jer slava ne uništava narav, nego je usavršuje. I zbog toga je i u nebu, još više nego ikada, Isus Marijino Dijete, a Marija Isusova Majka. I kao takva, ona ima nad njim vlast, i on joj je u neku ruku podložan, naravno, jer on tako želi. Na taj način Marija svojim moćnim zagovorom svoga bogomajčinstva postiže od Isusa sve što želi. I ona te milosti daje kome želi i izvodi ih u dušama u kojima želi. O kako je sretna duša koja je našla milost u Marije! Ona može biti sigurna da će uskoro posjedovati i samu Mudrost. Jer Marija ljubi one koji nju ljube i punim pregrštima daje im svoje milosti, a najveća od njih, u kojoj su sve ostale sadržane, jest Isus, plod njezine utrobe. Ako, dakle, s pravom smijemo reći da je Marija na neki način gospodarica Utjelovljene Mudrosti, što tek reći o moći i vlasti koje ima nad svim milostima i Božjim darovima kao i o slobodi da te darove daje kako joj je drago!

Ona je, kažu sveti oci, neizmjerni ocean Božjeg veličanstva, poklad njegovih dobara, neiscrpna riznica Gospodnja, čuvarica i djeliteljica njegovih darova. Bog je tako odredio, da preko njezinih ruku, otkad joj je povjerio svog Sina, primamo sve što nam daje; i s neba na zemlju ne silazi ni jedna milost, a da ne prolazi po njoj kao po kanalu. I od njezine punine svi mi primamo, bilo kakvu milost, bilo nadu u spasenje, jer nam sva ta dobra od Boga dolaze po njoj. Ona je tako velika gospodarica nad dobrima Gospodnjim da može dijeliti kome hoće, koliko hoće, kako hoće i kada hoće sve Božje milosti, sve zasluge Isusa Krista, sve darove Duha Svetoga, sva dobra naravi, milosti i slave. To su misli i izrazi svetih otaca. Ovdje ne navodim latinske tekstove da budem kratak. No dala nam ta ljubezna Vladarica ne znam kakve darove, ona još nije zadovoljna dok nam ne da Utjelovljenu Mudrost, svoga Sina Isusa, i vječito je zaokupljena time da traži duše nje dostojne, da im dade svoga Isusa. Marija je, štoviše, kraljevsko prijestolje Vječne Mudrosti. U njoj Mudrost pokazuje svoju veličinu, izlaže svoje blago i nalazi svoju milinu, i nema na nebu ni na zemlji mjesta u kojem bi ta Mudrost pokazala toliko veličanstva i u kojem bi toliko uživala kao u neusporedivoj Mariji. S tog razloga sveti je oci zovu svetištem Božanstva, pokojem i milinom Presvetog Trojstva, prijestoljem Božjim, gradom Božjim, hramom, svijetom i rajem Božjim. Svi su ovi naslovi i pohvale vrlo istiniti kada se gleda na milosti i čudesa koja je Svevišnji u njoj proizveo. Jedino, dakle, po Mariji zadobivamo Mudrost. I ako mi dobivamo tako veliki dar Mudrosti, gdje da je smjestimo? Kakvu kuću, kakvo prijestolje i tron naći toj vladarici pred kojom su i sunčeve zrake okaljane i mračne? Možda će mi netko odgovoriti kako ona traži jedino naše srce da je u nj smjestimo. No, ne znamo li kako je naše srce okaljano, nečisto, tjelesno i ispunjeno tolikim strastima, i kao takvo nedostojno biti stan tako plemenitoj i svetoj gospodarici. Pa kad bismo imali i sto tisuća srdaca sličnih našemu da joj ih damo za prijestolje, Ona bi ih s pravom odbila i oglušila se na naše molbe, pače bi nas osudila zbog drskosti i preuzetnosti što smo je htjeli uvesti u tako nečisto i nedostojno mjesto za njezino veličanstvo. Što da učinimo da nam srce bude nje dostojno? Evo velike tajne, evo divnog savjeta: neka Marija uđe u našu kuću, da tako kažemo, a mi se njoj posve i bez pridržaja posvetimo kao njezine sluge i robovi. Povjerimo njezinim rukama i u njezinu čast sve što imamo najdražega, ne ostavljući ništa za sebe, i ta dobra Gospodarica koja se nije nikada dala preteći u velikodušnosti, dat će nam se na neprotumačiv, ali stvaran način i u njoj će se nastaniti Vječna Mudrost kao na svom slavnom prijestolju. Marija je sveti magnet koji tako neodoljivo privlači Vječnu Mudrost na mjesto gdje se nalazi, da joj se ta Mudrost ne može oduprijeti. Taj ju je magnet privukao na zemlju da se dade svim ljudima, a privlači je i danas u svaku dušu u kojoj se i sam nalazi. Kad se Marija nađe jednom kod nas, i mi ćemo lako i u kratko vrijeme po njezinu zagovoru imati i božansku Mudrost. Od svih sredstava da zadobijemo Isusa, Marija je najsigurnije, najlakše, najkraće i najsvetije. Pa kad bismo činili i najstrože pokore, poduzeli i najmučnija putovanja i najteže napore, pače kad bismo prolili i svu svoju krv da zadobijemo božansku Mudrost, a kad zagovor svete Djevice i pobožnost prema njoj ne bi pratili naše napore, sve bi bilo kao beskorisno i nesposobno da nam dade tu Mudrost. A ako Marija kaže samo jednu riječ i ako je njezina ljubav u nama, ako smo označeni znakom njezinih vjernih slugu koji čuvaju njezine putove, uskoro ćemo s malo napora zadobiti božansku Mudrost. Pogledajte, Marija nije samo Majka Isusova koji je Glava svih izabranika, već je ona Majka i svih njegovih udova, i to tako da ih začinje, nosi u svom krilu i rađa za život slave po Božjim milostima koje im dijeli. To je nauk svetih Otaca, među ostalima i Augustina koji kaže da su izabranici u njezinu krilu i da ih ona rađa tek onda kad ulaze u slavu. Mariji je Bog odredio da se nastani u Jakovu i da u Izraelu uzme baštinu, da se ukorijeni u njegovim izabranicima i predodređenicima (usp. Sir 24, 13.). Iz ovih istina možemo zaključiti: da se uzalud hvalimo da smo Božja djeca i učenici Mudrosti ako nismo Marijina djeca. Ako želimo biti u broju izabranika, potrebno je da se Marija nastani i ukorijeni u nama po nježnoj i iskrenoj pobožnosti prema njoj. Da upravo ona rađa nas u Isusu i Isusa u nama dok ne prispijemo do savršenstva i punine njegove dobi, da tako ona može reći još istinitije nego sv.Pavao: – Djeco moja, koju ponovo s bolovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama (Gal 4, 19.). Možda će me tko pitati u čemu se sastoji prava pobožnost prema svetoj Djevici? Ukratko odgovaram: da se ona sastoji u velikom štovanju njezine veličine, u velikoj zahvalnosti za primljena dobročinstva, u velikoj revnosti za njezinu slavu, u neprestanom zazivanju njezine pomoći, u posvemašnjoj ovisnosti o njezinu autoritetu i njezinoj zaštiti i u nježnom povjerenju u njezinu majčinsku dobrotu. Potrebno je čuvati se krivih pobožnosti prema presvetoj Djevici kojima se služi sam đavao da prevari i osudi mnoge duše. Neću se na njima zadržavati, već ću samo reći da je prava pobožnost uvijek: nutarnja, bez pretvaranja i praznovjerja, nježna, bez ravnodušnosti i skrupula, ustrajna, bez okretanja i nevjere, sveta, bez preuzetnosti i raspojasanosti. Ne budimo u broju onih lažnih pobožnjaka licemjera kojima je pobožnost tek na usnama i izvana. Ne budimo ni u broju onih pobožnjaka kritičara i skrupulanata koji se boje da su previše štovali presvetu Djevicu i tako, kažu, štujući Majku, obeščastili Sina. Ne budimo ni indifirentni ni nezainteresirani; to su oni koji nemaju one nježne ljubavi i sinovskog povjerenja u Presvetu Djevicu, već joj se utječu samo kad treba dobiti ili sačuvati vremenita dobra. Ne budimo u pobožnosti nepostojani i lakomisleni; to su oni koji imaju pobožnost samo za kratko vrijeme i iz mušičavosti, a otpadnu u vrijeme napasti. Konačno, čuvajmo se i onih preuzetnih koji pod plaštem neke vanjske pobožnosti sakrivaju srce iskvareno grijehom. Oni si zamišljaju da će po toj pobožnosti prema presvetoj Djevici biti spašeni, ma učinili ne znam kakav grijeh, jer misle da neće umrijeti bez ispovijedi. Nastojmo se upisati u kakvu bratovštinu presv. Djevice, a napose u onu Svetog ružarija, da bismo se posvetili i vršenjem tih dužnosti. No, najkorisnija i najsavršenija pobožnost prema Mariji jest osobna posveta svega sebe njoj i Isusu po njezinim rukama u svojstvu roba, posvećujući joj posve i zauvijek svoje tijelo i svoju dušu, svoja nutarnja i vanjska dobra, zadovoljštine i zasluge svojih dobrih djela, i pravo da ona njima raspolaže kao i svim dobrima, prošlim, sadašnjim i budućim. Budući da ima više knjiga koje pišu o pobožnosti prema Presvetoj Djevici, mogu reći da nijedna nije uspješnija od ove posvemašnje posvete, jer je oslonjena na primjer Isusa Krista; nijedna ne pribavlja Bogu veću slavu, a dušama sigurnije spasenje, niti je koja strašnija neprijateljima našeg spasenja. Ova je pobožnost, konačno, najugodnija i najmilija. Ako ovu pobožnost dobro obavljamo, ona ne samo da u dušu privlači Isusa Krista, Vječnu Mudrost, već ga u njoj i zadržava i čuva do smrti. Jer, molim vas, čemu nam služi tražiti na tisuću načina uz nebrojene napore kako zadobiti blago Mudrosti, ako bismo je zbog naše nevjere izgubili poput Salomona, nakon što smo je dobili? Koliko je bio od nas i mudriji i prosvjetljeniji i jači, a ipak, bio je prevaren i pobijeđen, zapao je u grijeh i ludost, i tako je ostavio u dvostrukom čuđenju sve one koji su ga slijedili: zaprepastili su se zbog njegovih rasvjetljenja i njegovih tmina, zbog mudrosti i zbog ludosti grijeha. Može se reći, kao što su Salomonov primjer i njegove knjige trebale biti potomcima na pobudu da traže Mudrost, da su još više njegov pad i sumnja da li je uopće i posjedovao tu Mudrost, odvratili mnoge da ne traže jednu po sebi inače divnu stvar, ali koja se vrlo lako može izgubiti. Da bismo nekako bili mudriji od Salomona, stavimo u Marijine ruke sve što posjedujemo, pa i blago nad sva ostala blaga, Isusa Krista, da nam ga ona čuva. Mi smo previše krhke posude, ne stavljajmo u njih to predragocjeno blago i tu manu nebesku! Oko nas je mnoštvo prefinjenih i vrlo iskusnih neprijatelja, ne pouzdavajmo se u svoju razboritost i snagu! Previše smo dobro iskusili svoju nestalnost i prirodnu prevrtljivost, ne vjerujmo u svoju mudrost ni u svoju revnost! Marija je mudra: povjerimo sve njezinim rukama. Ona će znati svime dobro upravljati na veću slavu Božju. Marija je puna ljubavi: ona nas ljubi kao svoju djecu i sluge; predajmo joj sve, i nećemo ništa izgubiti. Ona će sve učiniti da sve bude na našu korist. Marija je velikodušna: više vraća nego li joj se daje. Predajmo joj sve što imamo, bez pridržaja, i primit ćemo stostruko, uzvratiti će nam suhim zlatom. Marija je moćna; nitko ne može ništa oteti iz njezine ruke: stavimo se i mi u njezine ruke, i ona će nas obraniti i proslaviti nad svim našim neprijateljima. Marija je vjerna: ona ne dopušta da se itko izgubi i zaluta od onih što su joj se povjerili. Ona je Djevica par excellence vjerna Bogu i vjerna ljudima. Ona je čuvala i sačuvala sve što joj je Bog povjerio, a da nije izgubila ni djeličak, i vječito čuva posebnom brigom sve one koji su se stavili pod posvemašnju njezinu zaštitu i obranu. Povjerimo, dakle, sve njezinoj vjernosti.

Prionimo uz nju kao uza čvrstu liticu koja se ne može oboriti, kao uza sidro koje se ne može odvezati, ili, još bolje: kao uz brdo Sion koje se neće poljuljati. Ma bili ne znam kako slabi, slijepi i nepostojani po svojoj naravi, a naši neprijatelji tako brojni i zlobni, ipak se nećemo nikada prevariti niti ćemo zalutati, i nikada nećemo doživjeti tu nesreću da izgubimo milost Božju i neizmjerno blago Vječne Mudrosti». (LJVM 203 -222)

Za razmišljanje: Oslanjam li se i koliko na Mariju kad pristupam Isusu? Smatram li se dovoljno jakim da sam sačuvamIsusa u mom srcu? Koliko cijenim blago Božje milosti,zahvaljujem li Bogu na tom velikom daru i načinu kako ga On daruje svijetu?
Molitva: O dođi Stvorče Duše Sveti, Litanije Duhu Svetome, Zdravo Zvijezdo mora, Lauretanske litanije i uz to jedan ružarij svakoga dana ili barem jednu krunicu.

Misionari Monfortanci – Družba Marijina


Foto: Pixabay.com

Print Friendly, PDF & Email
In this article