Tražiti savršeno pokajanje za svoje grijehe
Svetac kada govori o ovom periodu priprave za posvetu potiče osobu da u svojim molitvama i pobožnim vježbama, osim traženja spoznaje same sebe, moli i za savršeno pokajanje za svoje grijehe u duhu poniznosti, pa ćemo se na te dvije teme zaustaviti u našim preostalim razmatranjima. Negdje u temeljima kajanja, koje je “bol duše i osuda počinjenog grijeha s odlukom više ne griješiti” (KKC 1451), ostaje svijest vjernika da je Bog ljubav koja mu u Isusu izlazi u susret, te nudi izmirenje i praštanje grijeha.
Božje oproštenje i naše pokajanje je novo rađanje
Radi se o velikom činu Božje ljubavi još velikodušnijem od samog stvaranja u kome nam je Bog darovao život. Tako da je Božje praštanje i naše prihvaćanje praštanja u ispovjedi, uz pokajanje, jedno novo rađanje koje čini od čovjeka novo stvorenje, divno čudo Božje milosti. Milosrdni Bog, dobri Otac, sam prvi potiče i omogućava po svome Sinu Isusu Kristu, praštanje i svojom milošću prethodi, potiče i prati naše pokajanje. Božja Očinska ljubav u vjerniku budi savjest i daje svijest o rugobi zla i grijeha, te poziva na kajanje.
Isusova ljubav budi u duši čovjeka nostalgiju za iskrenim i potpunim prijateljevanjem s Bogom, daje snagu i povjerenje osobi da njegovom milošću pobjedi sugestije zla i grijeha, te da iz dubine duše kaže “ustati ću i poći Ocu mojemu” (Lk 15,18).
O tom očinskom zovu po Isusu upućenom ljudskom srcu koji postaje poticaj na sinovski odgovor, sv. Ljudevit piše:
“Između Vječne Mudrosti i čovjeka postoji nevjerojatno tijesna veza prijateljstva. Mudrost je za čovjeka, a čovjek je stvoren za Mudrost. Ona je neiscrpiva riznica ljudima (Mudr. 7,14.), a ne za anđele, ni za druga stvorenja. Ta vječna i toliko ljupka ljepota toliko želi prijateljstvo ljudi, da je nadahnula i knjigu kako bi postigla to prijateljstvo, otkrivajući čovjeku svoju uzvišenost i živu želju kojom ga želi imati. Ta je knjiga kao pismo ljubljene svom ljubljenom kojim želi zadobiti njegovu ljubav. Tako žarkom željom čezne za čovjekovim srcem i tako nježno traži njegovo prijateljstvo, a izrazi i pozivi toliko su puni ljubavi, da, rekao bi, dok ih sluša, da to nije Vladarica neba i zemlje, i da joj je potreban čovjek da tek onda postane sretna.
Da bi našla čovjeka, “navrh brda, uza cestu, na raskršćima, kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče: Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim (Iz 8,4). Ja vas tražim, ja vas želim, vama svoj glas upravljam. Poslušajte i dođite k meni, ja ću vas učiniti sretnima! Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje. Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Gospodina. A tko se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze, ljube smrt (Izr 8,32-36).
Nakon tolikih nježnih i privlačnih riječi kako bi za se pridobila prijateljstvo ljudi, kao da se još boji da se oni, zbog njezina uzvišena sjaja i vrhovnog veličanstva, ne usude iz poštovanja pristupiti k njoj. Htijući zasvjedočiti čovjeku ljubav do smrti, koju je prihvatila mjesto njega kako bi ga spasila, i ne mogavši se od njega odijeliti, našla je divnu tajnu po kojoj će istodobno umrijeti i živjeti i ostati s njime do konca vjekova, a to je veličanstveno i puno ljubavi iznašašće Euharistije. A da ostvari svoju ljubav u tome otajstvu, nije se ustručavala ni promijeniti i preokrenuti čitavu narav”. (LJVM dijelovi br. 64-71)
Savršeno i nesavršeno pokajanje
U svijetlu velike Božje Očinske ljubavi dublje se shvaća i govor o kajanju. Klasični katolički nauk vezan uz kajanje razlučuje “nesavršeno” pokajanje (attritio) i “savršeno” pokajanje (contritio).
Grižnja savjesti pobuđuje u duši duboku bol i daje osjećaj nenadoknadljivosti. Tom stanju duše Bog izlazi u susret te po pokajanju i iskrenoj ispovijedi čovjeku otvara novu mogućnost. To podrazumijeva dvostruku spremnost duše da u poniznosti prizna svoj grijeh i odluči se protiv njega nastojeći zadovoljštinom nadoknaditi za počinjeno zlo, i s druge strane, u nadi prihvatiti beskrajno Božje milosrđe.
Crkva uči: “Kajanje zvano “nesavršeno” (attritio), također je Božji dar, poticaj Duha Svetoga. Nastaje kao posljedica promatranja odvratnosti grijeha ili iz straha od vječne osude i drugih kazni koje grješniku prijete (kajanje iz straha). Kada se tako potresa savjest, to može pokrenuti unutarnje mijenjanje koje će se, djelovanjem milosti, dovršiti u sakramentalnom odriješenju.
Samim nesavršenim kajanjem, ipak, ne postiže se oproštenje teških grijeha, ali ono stvara raspoloženje da ga primimo u sakramentu Pokore” (KKC 1453). Montfort potiče u molitvi tražiti savršeno pokajanje za svoje grijehe. Kada kajanje za grijehe proizlazi iz ljubavi prema Bogu, kojega duša uzljubi iznad svega, ono se zove savršenim pokajanjem.
Savršeno pokajanje potiče veliku bol zbog povrijede Boga
U biti, svetac nas potiče na molitvu kako bi čistom ljubavlju uzvratili na čistu Božju ljubav. U savršenom pokajanju duša osjeća veliku bol jer je povrijedila Boga i želju da mu ljubavlju nadoknadi za u prošlosti uskraćenu ljubav. Istinsko pokajanje ne dovodi dušu u iluzije, ne negira prošlost, niti ga snagom promišljanja i mašte mijenja u ljepše nego li je ono stvarno. Osoba prihvaća svoju prošlost i spremna je u ljubavi od Boga primiti i sve putove nadoknade i zadovoljštine za grijehe bez depresivnog sebeljubnog uznemiravanja, ali u istinskoj boli duše jer nije Bogu ljubavlju uzvratila na njegovu ljubav.
Pokajanje je jedan od najvećih Božjih darova
Iz svega ovoga se vidi da je savršeno pokajanje jedan od najvećih Božjih darova. O tom divnom djelovanju Božje milosti, svetac u obliku dijaloga pjeva u pjesmi Obraćeni grješnik:
Dijalog Boga i raskajanog grešnika
“Bog Otac:
Poslušajte me, žalim kao dobri otac, već dugo vremena tražim jedno dijete; sve do danas, umirio sam srdžbu svoju. Ah! Treba li upotrijebiti kazne? Sine moj, zašto me vrijeđaš? Što si našao na meni da ti se ne sviđa? Dođi k meni, pristupi k ispovijedi. Nesretan li si ako nisi ganut. Prijatelj: Dođi grješniče, Bog tvoj te zove, dođi što prije pokori se njegovu zakonu, nisi li već predugo bio neposlušan. Vrati se Ocu, jer će se i On tebi vratiti. Njegov glas se čuo i u tvojim pogreškama, bez prestanka te tražio. On je dobri i nježni Otac rasipni sine, želi te zagrliti.
Raskajani grješnik:
Moj Bože, evo tvog neposlušnog djeteta kojega si se udostojao tražiti toliko dugo vremena. O ljubavi, o očinska ljubavi, dolazim, bez oklijevanja ti se vraćam. Priznajem moje bezumno ponašanje. Protiv tebe samog, Oče moj, ja sam zgriješio. Svrni dakle svoj pogled i misli a na meni ne gledaj ništa drugo nego samo srce koje je dirnuto, raskajano.
Isus:
Ah! Izgubio sam, izgubio sam dragu dušu, na nesreću, izgubih svoju ovcu. Ali ponovno je osjećam, moje sveto Srce je izvan sebe od radosti, jer je ona oslobođena od velikih mojih neprijatelja. Sve sam dao, čak moj vlastiti život, da te zadobijem i sjedinim se s tobom, a ti si mi grubo bježala i zaboravljala na mene, te se i na povratku dižeš protiv mene.
Raskajani grješnik:
O moj Isuse, o ljubljeni moj Učitelju, jedina stvari dostojna koja bi me zadivila, o kako te dugo nisam poznavao, o kako te dugo nisam ljubio. Spoznao sam svoju veliku nepravdu, oprosti mi moje lutanje, dosadilo mi je, sve ću nadoknaditi, gorko ću ga oplakivati.
Duh Sveti:
Došla si, dakle, o draga dušo koju volim. Ništa ne želiš, već da postanem tvoj zaručnik. Nogama si gazila zavjete svoga krštenja, anđeli, plačite…! O nebesa potresite se! Je li potrebno da se ljutiš na me, ako sam dobar? Tvoje zlobno srce je svakodnevno griješilo. Više no tvoja hladnoća, nadvladana su tvoja protivljenja. Više bi me volio da sam te manje ljubio.
Prijatelj:
Duh Sveti nas moli i potiče da Mu se vratimo u našoj nutrini, kuca na naša vrata, želi ući. Hoćemo li, dakle, uvijek činiti suprotno? Njegov glas se čuo u našim pogreškama, tražio nas je bez prestanka, zaručnik je to, zaručnik najnježniji, dopustimo mu ući u našu dušu i prestanimo ga vrijeđati.
Obraćeni i poniženi grješnik:
Ah! sagriješih protiv samog Boga, prezreo sam svoga Stvoritelja oprosti, oprosti o uzvišeno Dobro, kajem se od svega srca. Napustio sam te, dobri Oče gazeći sva tvoja dobročinstva. Umiri, umiri svoju srdžbu, plačući tražim mir. Ne uzvraćaj ratom za rat, gledaj moje ponizno i raskajano srce. Zaštićen Krvlju Isusa Krista, ne bojim se tvoga groma. Spasitelju odloži, ostavi oružje. Cijena sam tvoje Krvi, oprosti, oprosti pogledaj moje suze odsada više neću griješiti.
Dođi Duše Sveti, Bože vatre, budi ponovno moj zaručnik. Oprosti, oprosti Bože moje duše daj da se vratim u tvoju milost. Moli za me Božanska Mati, sigurno utočište grešnika, oprosti, oprosti; Tvoja molitva može sve pred mojim Spasiteljem. O beskrajna milosti, ne odbaci me o blagi Isuse, o blaga Marijo ne možete me odbiti. Isus u Slavi: Ja proslavljeni Spasitelj, zbog tvog sretnog povratka, zapovijedam da Nebo danas slavi. Pjevajte anđeli, pjevajte mojoj najslađoj pobjedi slavite, slavite snagu moje Predragocjene Krvi.
Anđeli:
Pjevajmo Anđeli, pjevajmo njegovoj najslađoj pobjedi. Slavimo, slavimo snagu njegove Predragocjene krvi.
Jeka Raja:
Neka se cijelo Nebo raduje, grješnik je stavljen u red svetaca. Blagoslovljen bio, Božanski Spasitelju radi remek djela svojih ruku. Neka svaki čovjek, neka svaki anđeo ponavlja stotinama puta: Grješnik se podložio tvojem zakonu. Tebi samom slava i hvala. SAM BOG.” (P 98).
Marija i traženje savršenog pokajnja u molitvi
Tražimo moćni Gospin zagovor u svim našim potrebama, pogotovu da nam isprosi iskreno pokajanje za sve naše grijehe. Svetac uči i potiče:
“Marija je gospodarica božanske Mudrosti, ne kao da bi ona bila iznad nje, tj. iznad pravoga Boga, ili da mu je jednaka; i pomisliti tako bila bi hula; već zato što je Božji Sin, Vječna Mudrost bio njoj savršeno podložan kao dijete Majci i što joj je dao neprotumačivu majčinsku i prirodnu vlast nad sobom, ne samo za svoga zemaljskog života već i u nebu, jer slava ne uništava narav, nego je usavršuje. I zbog toga je i u nebu, još više nego ikada, Isus Marijino Dijete, a Marija Isusova Majka. I kao takva, ona ima nad njim vlast, i on joj je u neku ruku podložan, naravno, jer on tako želi. Na taj način Marija svojim moćnim zagovorom svoga bogomajčinstva postiže od Isusa sve što želi. I ona te milosti daje kome želi i izvodi ih u dušama u kojima želi.
O kako je sretna duša koja je našla milost u Marije! Ona može biti sigurna da će uskoro posjedovati i samu Mudrost. Jer Marija ljubi one koji nju ljube i punim pregrštima daje im svoje milosti, a najveća od njih u kojoj su sve ostale sadržane jest Isus, plod njezine utrobe. Ako, dakle, s pravom smijemo reći da je Marija na neki način gospodarica Utjelovljene Mudrosti, što tek reći o moći i vlasti koje ima nad svim milostima i Božjim darovima, kao i o slobodi da te darove daje kako joj je drago! Ona je, kažu sveti oci, neizmjerni ocean Božjeg veličanstva, poklad njegovih dobara, neiscrpna riznica Gospodnja, čuvarica i djeliteljica njegovih darova.
Bog je tako odredio, da preko njezinih ruku, otkad joj je povjerio svog Sina, primamo sve što nam daje; i s neba na zemlju ne silazi ni jedna milost, a da ne prolazi po njoj kao po kanalu. I od njezine punine svi mi primamo, bilo kakvu milost, bilo nadu u spasenje, jer nam sva ta dobra od Boga dolaze po njoj. Ona je tako velika gospodarica nad dobrima Gospodnjim da može dijeliti kome hoće, koliko hoće, kako hoće i kada hoće sve Božje milosti, sve zasluge Isusa Krista, sve darove Duha Svetoga, sva dobra naravi, milosti i slave.
To su misli i izrazi svetih otaca. Ovdje ne navodim latinske tekstove kako bi bio kratak. No, dala nam ta ljubezna Vladarica ne znam kakve darove, ona još nije zadovoljna dok nam ne da Utjelovljenu Mudrost, svoga Sina Isusa, i vječito je zaokupljena traženjem duše nje dostojne, da im dade svoga Isusa” (LJVM 205 – 207).
Za razmišljanje: Jesam li duboko svjestan da grijehom ranjavam Boga ljubavi? Kajem li se uistinu za sve svoje grijehe i slabosti? Molim li za milost savršenog pokajanja?
Molitva: O dođi Stvorče Duše Sveti, Litanije Duhu Svetom, Zdravo Zvijezdo mora i Lauretanske litanije
Ponavljanje kratkog zaziva tijekom dana: Gospodine daj da progledam, da upoznam samoga sebe.
Misionari Monfortanci – Družba Marijina
Foto: Pixabay
