Spoznaja samoga sebe u vlastitom ponašanju
Da bismo bolje upoznali sami sebe promatrajmo svoje ponašanje. Kakvi su naš osjećaji, kakvo je naše vladanje, kakvi su nam postupci u svakodnevnom životu? Kakav je lik naše osobe u radu, odmoru, opuštanju, obitelji, molitvi? Što bi drugi o tome rekli, poglavito oni s kojima se najviše družim? Ponašanje je odraz i izraz naše osobnosti koje nas ili diskreditira pred drugima ili čini vjerodostojnima, po kojemu svjedočimo ljudske i kršćanske kvalitete i vrijednosti ili spotičemo druge na njihovom životnom putu. Lijepo ponašanje, odraz nutarnjeg stava osobe koja poštuje svoje dostojanstvo kao i drugoga, je veliko ljudsko i duhovno umijeće u koje se sažimlju iskustva našeg života, našem karakteru prirođene osobne i stečene kreposti.
Spoznaja vlastitog karaktera
Ljubezno ponašanje je vezano uz požrtvovnost osobe na izgradnji i oplemenjenju vlastitog karaktera i njime se puno postiže u životu. Neke osobe kažu: “Takav mi je karakter i ne mogu si pomoći. Nervozan sam, sklon zlopamćenju, lako reagiram, iznosim tuđe pogreške, želim se istaknuti…. a nažalost karakter se ne može promijeniti”. Istina je da svi mi imamo svoj karakter koji je način našeg reagiranja u određenim prigodama.
On je zbir naših načina osjećanja i doživljavanja, predominantnog raspoloženja, naučenih postupaka u obitelji i osobnom iskustvu. On ovisio našem temperamentu, nervnom sustavu te mentalnim predispozicijama. Pa ipak reći da ne možemo ništa promijeniti u svom karakteru, priznanje je promašenosti u životu.
Spoznaja obrambenih mehanizama
S druge strane, osobe koje ispovijedaju vlastitu nemoć vezanu uz svoj karakter obično traže od drugih da mijenjaju svoje ponašanje pogotovu ako im se ne sviđa ili ga doživljavaju kao iritirajuće. Većina ljudi koji to tvrde su slabe, krhke i agresivne osobnosti, te su pod isprikom karaktera načinili sebi obrambene mehanizme koji ih priječe da se suoče sa stvarnim problemima u svom životu. Boje se novih životnih prilika i izazova koje ne bi mogli podnijeti. Njihovi nutarnji konflikti negdje zaustavljaju sazrijevanje, rast i ostvarenje punine vlastite ljudskosti.
Naše ponašanje nije samo odraz našeg karaktera, nego i moralnoga stanja duše. Ako osoba živi u grijehu, to se neizbježno odražava ne samo na konkretni grešni čin koji razorno djeluje na našu osobnost nego i na cjelovito ponašanje. I obrnuto, činiti dobro oplemenjuje svaki karakter i oblikuje kršćanski stil ponašanja koji se odražava prvenstveno u krepostima. Crkva uči: “Krepost je postojano i čvrsto raspoloženje činiti dobro. Ona daje osobi ne samo da dobro čine izvrši, nego da od sebe dade najbolje. Svim osjetnim i duhovnim silama kreposna osoba teži prema dobru, za njim teži i za nj se konkretnim činima opredjeljuje.
Težiti prema krepostima
Ljudske kreposti (vrline) jesu čvrsti stavovi, stalna raspoloženja trajne savršenosti razuma i volje koje ravnaju našim činima, zapovijedaju našim strastima i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. One daju lakoću, gospodstvo nad sobom i radost za moralno dobar život. Krepostan je onaj čovjek koji slobodno čini dobro. Ćudoredne kreposti stječu se ljudskim nastojanjem. One su plodovi i klice moralno dobrih čina; one pripravljaju sve moći ljudskoga bića da uđe u zajedništvo s božanskom ljubavi” (KKC 1803-1804).
Vjernik bi trebao u ponašanju u svakodnevnom životu odražavati ljudske i kršćanske kreposti i osobine koje su nerazdvojne te postaju temelj vjerodostojnog svjedočanstva. Trebao bi imati pred očima Isusa Krista, njegovu poniznost, ljubav i blagost. U biti ljubav prema Isusu, i njegova ljubav čine da njegove kreposti zažive u nama.
Idealni uzor u Isusu Kristu
Sv. Ljudevit nam tako poticajno stavlja Isusovo ponašanje pred oči kao idealni uzor:
“Isus je konačno bio blag u činima i krotak u svem svojem ponašanju. “Sve je dobro radio” (Mk 7,37), a to znači da je sve što je radio činio s toliko odmjerenosti, mudrosti, svetosti i blagosti da mu se nije mogla naći ni najmanja zamjerka. Pogledajmo s koliko li se blagosti ponašala ta ljupka Mudrost u svemu svom vladanju. Siromasi i mala djeca slijedila su ga posvuda kao njima ravnoga. Oni su u tom dragom Spasitelju vidjeli toliko jednostavnosti, krotkosti, dobrohotnosti i ljubavi da su se tiskali oko njega da mu budu što bliže. Jednog su se dana djeca htjela po običaju dogurati do njega dok je propovijedao na nekoj ulici. Apostoli koji su bili uz njega htjedoše ih odgurnuti. Isus to opazi i ukori ih: “Pustite k meni tu dječicu.” (Mk 10,4.).
Kristovo milosrđe
A kad su došli do njega, on ih je zagrlio i blagoslovio. Kakve li blagosti i nježnosti! Kada su siromasi vidjeli kako je siromašno obučen i kako je jednostavan u svom držanju, bez nadutosti i pretjeranog ponosa, bili su uz njega sretni i tražili su njegovu zaštitu protiv bogatih i oholih koji su ih vrijeđali i progonili, dok ih je on u svakom susretu bodrio i blagoslivljao. Kakva je tek bila Isusova blagost prema jadnim grešnicima! Kako je blago postupao s Magdalenom grešnicom, s kakvom milosrdnošću obratio Samarijanku, s kolikim je milosrđem oprostio ženi preljubnici, a s koliko je ljubavi išao jesti k javnim grešnicima samo da ih pridobije.
Nisu li njegovi neprijatelji uzeli upravo tu njegovu dobrotu kao dokaz protiv njega da krši Mojsijev zakon i progonili ga vrijeđajući ga i nazivajući ga prijateljem carinika i grešnika? S koliko li je dobrote i poniznosti pokušavao pridobiti Judino srce kad ga je već odlučio izdati, dok mu je prao noge i nazvao ga prijateljem! Konačno, s koliko li je ljubavi molio Oca za svoje krvnike ispričavajući ih da ne znaju što čine. O kako je ta Utjelovljena Mudrost, Isus, lijepa, blaga i ljubezna!
Slika Kristove dobrote
Kako je lijepa od vječnosti kao odraz svoga Oca, zrcalo bez ljage i slika njegove dobrote, ljepša od sunca i sjajnija od same svjetlosti! A kako je lijepa i u vremenu, jer ju je oblikovao Duh Sveti, čista bez ljage i grijeha, jer je za vrijeme svog zemaljskog života zanijela oči i srca ljudi, jer je sada slava anđela, jer je blaga i ljupka prema svima a posebno prema jadnim grešnicima koje je došla potražiti na vidljiv način, i koje još uvijek traži na nevidljiv.
I nemojmo misliti da sada proslavljeni Isus Pobjednik ima manje blagosti i spremnosti da nam se približi. Nasuprot, njegova slava na neki način usavršava njegovu blagost. On i sada više želi opraštati nego se pokazati u slavi, i više mu je stalo da nam pokaže bogatstvo svog milosrđa negoli slave. Ako pogledamo kroz povijest, vidjet ćemo, kad se ta slavna Utjelovljena Mudrost objavila svojim prijateljima, da im se nije pokazala uz munje i grmljavinu, nego na ljubak i blag način, i nije uzela veličanstvenost vrhovne Gospodarice svemira i Boga nad vojskama, već nježnost zaručnika i milinu prijatelja.
Utjelovljena Mudrost
Katkada se dala vidjeti pod prilikom Euharistije, ali se ne sjećam da sam čitao da se pokazala pod drugim oblikom osim pod likom lijepoga djeteta. Pred neko vrijeme neki je nesretnik izgubio sav novac na igri. Bijesan zbog toga, trgne mač i uperi ga protiv neba proklinjući Gospodina što je to dopustio. I čudne li stvari: umjesto munja i strijela da ga ubiju, evo s neba nekog papirića koji poče lepršati oko njega. Iznenađen zbog toga, on ga dohvati i otvori, a na njem bijaše napisano: – “Smiluj mi se, Bože”! (Ps 51(50),1.). Mač mu ispade iz ruku. To ga je tako potreslo da je pao ničice i zamolio milosrđe.
Nakon svega ovoga, nećemo li još više zavoljeti tu Vječnu Mudrost koja nas je toliko ljubila i još nas uvijek ljubi, a koje ljepota i milina nadvisuje sve što je najljepše i najljupkije i na nebu i na zemlji”! (LJVM 123- 131).
Marija i ostvarenje nasljedovanja Isusa Krista u ponašanju
Sv. Pavao govoreći o kršćanskom ponašanju kaže: “Braćo što god je istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubezno, što god; hvale vrijedno; je li što krepost, je li što pohvala, to neka vam je u srcu” (Fil 4,8-9). A Marijino Srce je više od bilo kojega drugoga sve to živjelo i na neusporediv način ostvarilo Isusovu blagost i milinu u ponašanju.
O tome svetac piše:
“Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se ono treba i dovršiti. Marija se skoro nije ni pokazala za prvog dolaska Isusa Krista, da se ljudi, koji su bili još slabo poučeni o osobi njezina Sina, ne bi udaljili od istine zanoseći se Presvetom Djevicom suviše osjetno i suviše neprosvijetljeno. To bi se po svoj prilici bilo dogodilo da je bila poznata, zbog divne miline kojom je Svevišnji bio uresio i samu njezinu vanjštinu. Da je to istina, uvjerava nas jedan spis Dionizija Areopagite. On tu kaže da bi je, kad ju je vidio, sigurno bio uzeo za neko božanstvo, zbog njezine tajanstvene miline i neusporedive ljepote, da ga nije protivnome učila vjera, u kojoj bijaše dobro utvrđen” (PP 49).
Za razmišljanje: Kakvo je moje redovito svakodnevno ponašanje? Što bi drugi o meni rekli? Koliko se u mom ponašanju odražavaju Isusove i Marijine kreposti?
Molitva: O dođi Stvorče Duše Sveti, Litanije Duhu Svetom, Zdravo Zvijezdo mora i Lauretanske litanije
Ponavljanje kratkog zaziva tijekom dana: Gospodine daj da progledam, da upoznam samoga sebe.
Misionari Monfortanci – Družba Marijina
Foto: Pixabay
