Ponekad zastanem i gledam kako me Bog gradio zadnjih par mjeseci. Nagađam kako me pokušava oblikovati situacijama u koje me trenutno stavlja. I, konačno, poigravam se razmišljajući o tome što još želi napraviti prije nego mi konačno stavi u život tog nekog mog.
Želja za ljudskim odnosom kao poticaj za rast u odnosu s Bogom
Ponekad sam svjesna da je želja za tim nekim mojim ono što me motivira za rad na sebi i rast u odnosu s Kristom. Kao da želim čim prije postići stanje u kojem će Bog reći: „U redu, sad si spremna.“ Znam da to nije dobro, ali ipak to činim (usp. Rim 7,19) i mogla bih se pravdati time da je dobro raditi na sebi i rasti u odnosu s Bogom pa koji god nam bio motiv. Ipak, ako smo pozvani biti savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski (usp. Mt 5,43), trebali bismo težiti da nam i motivi budu čisti. Nećemo uvijek u tome uspjeti, ali postoji ogromna razlika između toga da u samom početku odustanemo i ni ne potrudimo se da nešto činimo bolje i toga da nastojimo, ali ne uspijevamo uvijek.
Dakle, ako znam da se trudim postati ugodnija Kristu samo za to da bi mi dao muža, a znam i da cilj života nije brak nego zajedništvo s Bogom koje ćemo nastaviti živjeti u vječnosti, a na koje nas zemaljsko zajedništvo koje posebno živimo u braku i obitelji samo priprema, malo sam pobrkala lončiće. Ono što je sredstvo, postalo mi je cilj, a ono što je cilj, preobrazila sam u sredstvo. I ako to radim već sada kao djevojka, koliko li ću više to raditi u braku, kad budem uistinu trebala graditi čvrst odnos i služiti obitelji?
Strah od braka koji bi narušio odnos s Kristom
Onda upadnem u drugu krajnost. Počnem se bojati braka da mi duša ne bi propala. Da ne bih u potpunosti zanemarila Krista. Pa i kad se pojavi neka prilika, iako je toliko silno želim, istovremeno me i plaši. Paradoksalno, ali istinito. Vjerujem da se u tome možeš pronaći.
Obje ove krajnosti dobre su za ispit savjesti. Dobre su za pročišćavanje motiva, za uočavanje vlastitih slabosti. Samo kad poznaješ svoje slabosti, možeš se s njima boriti. Ali važno je da se aktiviraš. Važno je da uđeš u taj ring i boriš se. Dopusti krajnostima da te pouče, ali ne i da te uguše i zadrže. Znam da te plaše, ali sjeti se da straha u ljubavi nema, već savršena ljubav izgoni strah – strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi (usp. 1 Iv 4,18). Strah zarobljava, a Bog nas želi slobodne. Otkupio nas je krvlju svog Sina, ne da bismo mu služili iz straha, nego da bismo slobodni od svakog straha rekli: Da, hoću, evo me, mene pozovi! Da, hoću, evo me, ja ću biti uz Tebe. Ja ću biti Tvoje ruke i Tvoje noge u ovom svijetu. Ja ću činiti ono što Ti želiš. Ono što je na Tvoju veću slavu. Samo zbog Tebe i za Tebe. Jer si velik, veličanstven i jer me ljubiš. Jer Ti želim tu ljubav uzvratiti sada, da bih Te znala vječno ljubiti u nebu.
I znam da nećeš dopustiti da me išta i itko odvoji od Tebe. Znam da ćeš se do zadnje kapi, do zadnjeg otkucaja, boriti za moje srce. Dopusti mi da se bez straha i ja borim da moje srce ostane Tvoje!
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: David Thomaz – Unsplash
