Srpanj je posvećen Predragocjenoj Krvi Gospodina našega Isusa Krista. Blagdan Predragocjene Krvi našega Gospodina ustanovio je 1849. godine papa Pio IX., ali je samo štovanje staro koliko i kršćanstvo. Prvi svećenici pišu da je Crkva rođena iz probodene Kristove strane i da su sakramenti doneseni po Njegovoj Krvi.
„Predragocjena Krv koju toliko ljubimo i štujemo, Krv je koju je Spasitelj prolio za nas na Golgoti i obnovio svojim slavnim uskrsnućem; to je Krv koja prolazi žilama Njegova uskrslog, proslavljenog, živog tijela zdesna Boga Oca na nebu. To je Krv prisutna na našim oltarima po riječima posvećenja, to je Krv koja je zaslužila milost posvećenja za sve nas i kroz nju se čisti i priprema našu dušu za vječni život.“
Stari Zavjet
Kajin i Abel prinose žrtvu Bogu. Abelova je žrtva Bogu ugodna, Kajinova nije. To dovodi do grijeha mržnje, a bratoubojstvo je krajnji ishod. Žedna zemlja upija Abelovu krv dok vičući traži od neba osvetu. Ovo vikanje aluzija je na prizor na Golgoti gdje je Kristova Krv uzviknula nebu za otkupljenje čovječanstva.
Prolaze tisućljeća, a sada je Egipat potlačen. Bog zapovijeda narodu da ubije janje i da krvlju poškropi dovratnike kuća koje će tako biti pošteđene od glasnika smrti, a tamo gdje se vrata nisu crvenila od janjeće krvi, svi muški prvorođenci, od kralja pa sve do roba, umiru. Ta krv na dovratcima bila je također neka vrsta Krvi Kristove. Može li krv janjeta spasiti čovjeka? Ne može, ali kao simbol Otkupiteljeve Krvi, sigurno može, jer kad sotona vidi pragove ljudskog srca obilježene Kristovom svetom Krvi, on ih mora zaobići.
U jednoj viziji prorok Izaija vidio je čovjeka kako gazi grožđe (na Istoku je gaženje grožđa u vinskoj preši bilo uobičajen način za dobivanje soka). Prorok upita čovjeka: „Zašto su tvoje haljine tako crvene?“ „Sam sam grožđe gazio“, odgovori on, „jer iz naroda nema nikoga sa mnom.“ Njegove su haljine pocrvenjele od Krvi otkupljenja.
Izvadak iz Godine milosti Crkve, Pius Parsch
Novi Zavjet
Najprije nas Crkva podsjeća na prve kapi krvi koje su potekle za naše otkupljenje na dan kad je Isus bio obrezan. Zatim, noću na gori Olivet, mjesec sja, a sveto lice pocrnjelo je u krvi tijekom agonije u vrtu. Nadalje, nesretan i očajan Juda baca krvavi novac u hram uz riječi: „Izdao sam nevinu krv!“ U komori za bičevanje vidimo Gospodina u najdubljem poniženju; pod okrutnim potezima, božanska krv teče po podu. Potom Krista vode pred Pilata, a on mnoštvu pokazuje Njegovo krvavo tijelo: Ecco homo! Evo čovjeka! Prolazimo dalje kroz jeruzalemske ulice i pratimo Njegove krvave korake do Golgote. Dolje niz grede križa kaplje krv. Vojnik zatim otvara svetu stranu. Poteče voda i krv.
Izvadak iz Godine milosti Crkve, Pius Parsch
Simboli Predragocjene Krvi
Adam usnu dubok san. Bog mu napravi otvor s jedne strane, ukloni rebro i oblikuje Evu, majku svih živih, ali naš pogled nadilazi ovo djelovanje i u duhu promatramo drugog, božanskog Adama, Krista. On spava san smrti. Iz Njegove otvorene rane, poteku krv i voda, simboli krštenja i euharistije, simboli druge Eve, Crkve, Majke svih živih. Kroz krv i vodu Krist je htio otkupiti nas kao djecu Božju i odvesti nas u vječni dom.
U Jeruzalemu se na Dan pomirenja održava služba u Jahvinu čast. Veliki svećenik prolijeva krv krupnih jelena i bikova za savez u otkupljenju grijeha naroda. Crkva nam pokazuje veće značenje ovog obreda. Naš božanski Prvosvećenik Isus Krist, na prvi Veliki petak ušao je u Svetinju nad svetinjama koja nije načinjena rukama niti je polivena krvlju bikova; On, jednom zauvijek, djeluje vječnim otkupljenjem čovjeka, vlastitom krvi.
Sveta Crkva nas vodi do kraja. Nebeska je liturgija i sada u tijeku. Na oltaru leži Jaganjac, ubijen, ali živ, grimizan u svojoj Krvi. Grijehom zaprljana odijela brojnog mnoštva otkupljenih vojnika, postala su čista bijela, oprana u Krvi Jaganjca.
Ako pogledamo događaje iz davnine pa sve do sadašnje stvarnosti, vidimo koliko smo sretni što nam je božanska krv tako blizu da je ponudimo nebeskom Ocu za grijehe cijelog svijeta!
Izvadak iz Crkvene godine milosti, Pius Parsc
Štovanje Predragocjene Krvi Kristove
Štovanje Predragocjene Krvi Kristove nije duhovna opcija, to je duhovna obveza. Ne samo za svećenike, nego i za svakog Kristovog sljedbenika. Doista vjerujemo da je jedan od simptoma modernog društva (mi bismo, nažalost, uključili među simptome i moderno katoličko društvo) rastućeg sekularizma smanjivanje i slabljenje štovanja Predragocjene Krvi Kristove. Štovanje se, kao što znamo, sastoji od tri elementa: 1. štovanje, 2. prizivanje i 3. imitacija. Drugim riječima, štovanje Predragocjene Krvi Kristove, Jaganjca Božjega koji je bio ubijen, prije svega treba biti čin s naše strane, i to skup znanja, ljubavi i obožavanja. Na taj način doći ćemo do dubljeg razumijevanja onoga što te dvije riječi, Predragocjena Krv, zaista znače.
Ovaj odlomak nađen je u najstarijem dokumentu izvan Svetog Pisma koji potiče iz prvog stoljeća kršćanske ere, točnije iz vremena pape sv. Klementa I., datiran oko 96. godine naše ere. Kaže papa Klement: „Popravimo svoj pogled na Krv Kristovu i shvatimo koliko je istinski dragocjena, budući da je izlivena za naše spasenje i donijela milost obraćenja cijelom svijetu.“
Da bismo razumjeli značenje Predragocjene Krvi, moramo shvatiti ozbiljnost grijeha, grozotu uvrede Boga jer je potrebna čak Krv Božjeg Sina, da taj grijeh bude oprošten. Međutim mi danas živimo u vremenu u kojem je grijeh postao popularan i „ništa strašno“.
Ovo obožavanje, odnosno štovanje Predragocjene Krvi, što je prvi element naše predanosti Predragocjenoj Krvi, znak je da imamo duboku osjetljivost na grijeh. Grijeh mora biti strašan. Mora se činiti groznim i odbojnim. To mora biti najstrašnija stvar u svemiru. Zašto? Zato što grijeh živog Boga utjelovljenog u ljudski oblik, stoji prolijevanja Njegove Krvi.
Molitva
Gospodine Isuse, Ti si postao čovjekom po svojoj muci i smrti, a iscrpljivanje Tvoje krvi na križu može nam dokazati koliko nas Ti, naš Bog, voliš. Zaštiti nas, dragi Isuse, od izbjegavanja i zanemarivanja štovanja Tvoje Predragocjene Krvi. Osnaži našu slabu ljudsku volju, tako da ne samo da ne pobjegnemo od Križa, nego da čak pozdravimo svaku priliku da prolijemo svoju krv u duhu i jedinstvu s Tvojom Predragocjenom Krvi, da umremo sebi u Vječnosti. Amen.
Izvadak iz Predragocjene Krvi Kristove, fr. John A. Hardon, S.J.
Catholic Culture
Prevela: Martina Gazdek
Foto: DDP – Unsplash
