Sada kada smo odrasli – osigurali posao, plaćamo stanarinu, možda se i vjenčali i imamo jedno ili dvoje djece – volimo vjerovati kako smo sve drame vezane uz prijateljstvo ostavili daleko iza sebe u srednjoškolskim danima. Nemamo više vremena za takve tričarije! Prošli smo kroz svašta u svome životu – ljubav, bolan prekid, uspjeh, razočaranje, velike dobitke, velike gubitke – kako bismo naučili cijeniti ona iskrena i znali upravljati onim novim prijateljstvima. Znamo da možemo imati više od jedne dobre prijateljice i da se možemo družiti s prijateljicama bez razmišljanja o tome tko je pozvan, a tko ne ili brige oko toga hoće li drugi što reći iza naših leđa. Takve su stvari tipične za trinaestogodišnjakinje i cure koje vole dramu, zar ne? Tako je. Ili možda … Stare navike teško umiru.
Ponekad nam se čini da čak i najbolje, najzrelije prijateljice mogu naići na problem. Nekada je to tek sitna trzavica, a nekada može doći do potpunog raskida prijateljstva.
Kad nas laži o prijateljstvu zaskoče..
Lisa-Jo Baker, autorica knjige o prijateljstvu, smatra da su glavni krivac za raskide prijateljstva u odrasloj dobi takozvane „laži o prijateljstvu“. I da, to su iste one male neistine u koje smo bili uvjereni još u srednjoj školi. Čak i nakon što prođemo kroz cijeli proces odrastanja, laži o prijateljstvu mogu se iznenada pojaviti i zaprijetiti raskidanjem čak i najčvršćeg prijateljstva.
No postoji nada! Kada uspijemo spoznati ove laži onakvima kakve one zapravo jesu — VELIKE, OGROMNE LAŽI! — moći ćemo se boriti protiv njih istinom i sačuvati svoja prijateljstva čvrstima i sigurnima.
Lisa-Jo donosi nam te tri laži o prijateljstvu kojih se trebate čuvati:
1. „Sve se vrti oko mene“
„Koliko ste se puta prijavili na Facebook ili Instagram i opazili da je negdje bio događaj za koji niste znali i na koji niste bili pozvani?“ pita Lisa-Jo. „Ili da je vaša prijateljica bila u blizini i da vam se nije javila? Koliko su vam se puta te sličice u glavi pretvorile u pomisao da je to učinjeno namjerno? Da vam se prijateljice nisu javile ili vas pozvale na događaj zato što ste na neki način bili višak? Koliko vam je puta samo jedna fotografija poslužila za razvoj čitavog scenarija u glavi u kojemu vi glumite izopćenu žrtvu?“
Uh, meni to zvuči možda i previše poznato, više nego što bih htjela priznati. A vjerujem da i vama isto. Nije teško osjećati se povrijeđenom i izopćenom te brzopleto donijeti zaključak da nas naše prijateljice namjerno ignoriraju ili nas ne žele u svojoj blizini. Dovoljno je da se prepustite tim osjećajima na tek nekoliko trenutaka da vas vrate natrag u gužvu srednjoškolskih hodnika. Problem češće nastaje kada nešto doživimo kao uvredu jer mislimo da se objave ili postupci prijateljica više tiču nas samih nego njih, nego kada nas netko stvarno uvrijedi.
Čak i iskusna Lisa-Jo priznaje da se i ona tako ponaša:
„Čujem glas u glavi koji misli da se svaki spomen ili izopćenje ili omalovažavanje u društvenim medijima uvijek tiče mene. Usavršila sam izvrsnu i užasnu vještinu vođenja čitavih dugih rasprava ‘u nastavcima’ s prijateljicama, koje se odvijaju samo u mojoj glavi. Ali takve borbe protiv zamišljenih neprijatelja ostavljaju stvarne modrice. One utječu na to kako ćemo se ponašati kraj tih prijateljica kada opet budemo disali isti zrak u stvarnom vremensko-prostornom kontinuumu.“
„Osobito,“ dodaje Lisa-Jo, „ako je došlo do trunke pravog nesuglasja ili nesporazuma, lako ga možemo preuveličati u svojoj glavi. Poput psa koji ne pušta kost iz usta, držimo se konflikta koji smo umislili i ne puštamo ga, analizirajući ga iz svakog kuta i pronalazeći u svakoj sitnici nezadovoljstvo i dramu. Ponekad se stvarno zahuktava konflikt, no ponekad smo mi zaslužni za uzburkavanje stvari pretjerano reagirajući na omalovažavanje koje smo umislili.“
Međutim, Lisa-Jo kaže da u tim situacijama imamo nekoliko opcija koje nam mogu pomoći umjesto da nas povrijede:
„Umjesto da odmah otvorimo rafalnu paljbu,“ tvrdi Lisa-Jo, „ponekad je sjajan način da smirimo situaciju jednostavno to da odlučimo vjerovati prijateljici. Potrebno je puno hrabrosti i samokontrole da bismo vjerovali kako naša prijateljica misli i govori najbolje o nama, umjesto da mislimo kako se trebamo suočiti s njom.“
Ovaj savjet vrijedi bilo da se osjećamo omalovažavano u stvarnom životu – ili u onim virtualnima. Koja je, prema Lisi-Jo, pouka priče? „U slučaju sumnje, vjerujte u ono najbolje o svojim prijateljicama.“
2. „Nisam joj ni do koljena“
„Ništa nije tako strašno,“ kaže Lisa-Jo, „kao kad mislite da ste bezvrijedni zato što ne možete ‘nešto’ učiniti poput nje.“
Da, taj unutarnji glas koji vam šapće o usporedbi i nedostatnosti – zvuči poznato, zar ne? Posebno kad upoznamo nove prijatelje, vrlo je lako upasti u staru zamku potrebe da držimo korak ili budemo „poput” naših naizgled savršenih prijateljica. Tanka je crta između malog žalca zavisti i velike sumnje u vlastite sposobnosti.
Ali naravno, tvrdi Lisa-Jo, sami sebe uvjeravamo u ogromnu laž – da moramo biti slični nekome da bismo mu nešto značili. Ili obrnuto, uvjeravamo sebe da se „vrijednost života koji nam je darovan na neki način smanjuje uspjesima, radostima, prilikama i postignućima drugih ljudi.“ Ovo nas, kaže Lisa-Jo, potiče na razmišljanje da, ako ne možemo učiniti iste stvari kao naše prijateljice ili biti poput njih, bolje je jednostavno odustati jer „ako ja to ne mogu učiniti bolje od nje, onda ne vrijedi ni pokušavati.“
Ali kada uhvatite sami sebe kako uspoređujete svoj život sa životom svojih prijateljica, Lisa-Jo vas savjetuje da „podignete pogled, gledate dalje od onoga što biste željeli imati. Ako obratite pažnju na ono gdje sada jeste, gdje vas je Bog s namjerom i s ljubavlju postavio,“ kaže Lisa-Jo, „možda ćete prepoznati jedinstveno, rukom oslikano remek-djelo, napravljeno samo za vas.“
I doista, ovo želimo za druge, zar ne? Htjeli bismo da naši najdraži znaju da ih volimo zbog onoga što jesu. Zašto onda ne bismo htjeli da i naši prijatelji to isto žele za nas? Naravno, najbolji smo kada naša jedinstvena osobnost može doći do izražaja, svatko s nečim pomalo drugačijim čime pridonosi svijetu.
3. „Prava prijateljica nikada me ne bi razočarala“
Ovo je laž kojoj jako mnogo ljudi voli vjerovati, kaže Lisa-Jo: „Laž koja nam kaže da možemo očekivati od svojih prijateljica da nam budu sve i da nas nikada ne razočaraju. Čak i ako stanete i razmislite o tome, shvatit ćete da te visoke standarde ni jedan čovjek ne može zadovoljiti!“
„Biti čovjek znači biti okruženi drugim ljudima. Zbog toga što jednostavno nismo klonovi, uvrijedit ćemo se, naživcirati i poželjeti da možemo promijeniti način na koji se drugi ljudi odnose prema prijateljstvu,“ kaže Lisa-Jo. No, čvrsto prijateljstvo ne zahtijeva savršenstvo. Što se prije pomirimo s tim, to bolje.
Lisa-Jo nas potiče da zapamtimo da moramo prihvaćati svoje prijatelje kao ljude sklone greškama i dati jedni drugima „prostora da dišemo i budemo ono što jesmo – uključujući ’emocionalnu prtljagu’ i sve ostalo. Tako možemo postati žene koje ne ovise o planovima ili velikodušnosti ili vrtlozima emocija drugih ljudi da bismo bile ispunjene.“
Kada naučite voljeti svoje prijateljice zbog onoga što jesu i ne budete od njih očekivali da budu više nego što jesu ili da čine više nego što mogu „osjetit ćete najveće olakšanje u svom životu,“ tvrdi Lisa-Jo.
„A rezanje ovih triju laži o prijateljstvu u korijenu preporodit će vas i osloboditi.“
Caryn Rivadeneira – Aleteia
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: Pixabay
