Netko me nedavno upitao: „Što trebam znati o odgoju djece katolika u današnjem svijetu?“ Morala sam zastati i promisliti o tome, a odgovor je „ništa“ i „sve“.
Božja milost je prisutna u odgoju djece katolika
Mlada majka ne treba znati „ništa“, jer će se Božja milost pobrinuti za sve. Sakramentalna bračna milost će nju i njezinog supruga provesti kroz mnogo teških i tamnih vremena, bez njene i njegove zasluge. Ništa zapravo ne može pripremiti majku za trenutak kada prvi put primi svoje dijete u naručje te kada ona i njezin suprug postaju potpuno odgovorni za ovu neprocjenjivu malu dušu. Ipak, roditelji moraju napraviti „sve“ što mogu kako bi ga odgojili u vjeri i onda vjerovati da će Bog dovršiti posao.
Mislim da postoji opasnost u razmišljanju da je osoba „završena“ s 18 godina, da je dijete „dobro odgojeno“ (ili nije) do tada. Na kraju krajeva, tko je od nas u potpunosti izgrađen, onakav kakvim nas Bog poziva da budemo, već i prije nego dosegnemo drugo desetljeće? Hodati prema Bogu i prema raju zahtijeva cjeloživotni rad. U ranim godinama, roditelji su ključni pri usmjeravanju djeteta prema ovome. Kasnije će odluka, odgovornost i povlastica biti njegova. Ali mi moramo zapamtiti da je to proces.
Što bi dobri roditelji trebali znati kako bi odgojili djecu u vjeri? I što bi roditelji trebali učiniti?
Što bi roditelji trebali znati o odgoju djece katolika?
Znanje o nekoliko stvari pomoći će roditeljima katolicima ploviti uzbudljivim svijetom dobrog odgajanja njihove djece katolika. Prvo, roditelji trebaju znati da svijet općenito neće podupirati njihove napore da odgoje svoju djecu u katoličkoj vjeri. To nije negativan stav. To je iznošenje činjenice koja nije ništa novo. Još od vremena dok je Isus hodao Zemljom, kršćanska uvjerenja i sami kršćani bili su proganjani. Trebamo se naoružati radosnim ponašanjem i živjeti kršćanskim životom u punini, bez očekivanja da će to biti lako ili da ćemo biti pohvaljeni.
Svijet će se često suprotstavljati našim željama da budemo skromni, časni, ljubazni, velikodušni, strpljivi, umjereni i sveti. U svakom slučaju mi trebamo biti skromni, časni, ljubazni, velikodušni, strpljivi, umjereni i sveti. Svijet će nam reći da trebamo težiti za materijalizmom, zemaljskim dobrima, slavom, moći, „uspjehom“. Mi to moramo odbiti i posegnuti za višim ciljevima, te naučiti našu djecu da učine isto. Trebamo očekivati da budemo ona vrsta revolucionara koja radikalno živi u miru, za Krista. I zapamtite, revolucionari ne moraju nužno imati grupu podrške.
S vremena na vrijeme pronaći ćete potporu istomišljenika koji nastoje odgojiti djecu na isti način kao i vi i takvi ljudi su blagoslovljeno olakšanje i utjeha, kao hladna voda žednoj duši. Doista, trebamo tražiti istomišljenike kako bismo se povezali i razmijenili ideje s njima, ali ne smijemo se pouzdavati u njih u svim slučajevima i u svako vrijeme. Sam Bog će biti naša savršena snaga dok težimo izvršavanju njegove volje u našim obiteljima.
Djeca puno više uče primjerom nego propovijedima i predavanjima
Nadalje, roditelji bi trebali znati kako djeca puno više uče primjerom nego propovijedima i predavanjima. Najbolji je način odgoja djece katolika je da mi sami budemo dobri katolici. Djeca uče biti umjerena kada vide nas kao takve. Oni uče biti ljubazni u govoru po našem primjeru. Oni uče voljeti Misu i sakramente kada mi volimo Misu i sakramente i kada ih vodimo sa sobom kako bi ih mogli doživjeti. Ne trebamo djeci govoriti o važnosti moljenja krunice iako je dijeljenje priča i smjernica Crkve u tom pogledu dobro. Dok su još djeca, možemo im dati male plastične krunice i držati ih u krilu dok mi izgovaramo otajstva i molimo. Naša katolička vjera treba biti u potpunosti ugrađena u naš život zbog nas samih, ali i kako bi ju naša djeca doživjela.
Treća stvar, roditelji bi trebali znati da je ustrajnost ključna, jer s odgojem djece često dolazi patnja. Ovo je teško razumjeti kada se nađete usred toga, posebno u početku. U početku se bavimo odgojem djece kao ostalim „projektima“ – napravimo plan. Dajemo sve najbolje od sebe. Odmah očekujemo pozitivne rezultate, jer smo se stvarno potrudili i napravili sva istraživanja. Ipak, odgoj dobre katoličke djece nije bilo kakav „projekt“. To zahtijeva više vremena, više vjere i više povjerenja nego išta drugo što smo radili.
Ponekad iz odgoja djece proizlaze situacije koje nas testiraju do srži nas samih i izazivaju patnju, ponekad veliku patnju. To je savršeno normalno. Vidite, Bog nas oblikuje dok mi oblikujemo našu djecu. To je neka vrsta „boli odrastanja“. Zapravo, rast prema svetosti bi trebao biti obiteljski pothvat. Ako ostanemo s njim, nemamo se čega bojati i sigurno ćemo „uspjeti“, u njegovo vrijeme i na njegov način.
Najistaknutiji dio majčinog poziva
Jednoga dana, dok sam bila na Misi, iznenada i uistinu sam s pouzdanjem osjetila da je najistaknutiji dio majčinog poziva patiti za svoju djecu. Iskreno vjerujem da, kada ujedinimo svoje svakodnevne patnje s Isusovim patnjama na križu, naša patnja može biti otkupiteljska. Naša djeca mogu biti ohrabrena našom velikodušnošću i duhom prihvaćanja, dok bi u suprotnom bili u iskušenju posustati zbog toga što im nudimo našu patnju.
Što više djece imamo, to više molitve trebamo ponuditi i trebamo biti spremniji za njih prihvaćati male i velike životne križeve. Vječni spas naše djece može ovisiti o tome. Ne mogu se ne prisjetiti sv. Monike koja je svog sebičnog i grešnog sina slijedila u Rim, a nakon toga i u Milano, doslovno ga proganjajući molitvom. Kažu da je jednom prilikom biskup rekao zabrinutoj Moniki: „Sin tolikih suza i molitvi ne može biti izgubljen.“ I svi znamo ishod priče – sveta Monika je postala velika svetica, kao i njezin sin sveti Augustin, koji je također imenovan crkvenim naučiteljem. Svi bismo trebali slijediti primjer svete Monike i biti nemilosrdni molitveni ratnici za našu djecu.
Što bi roditelji djece katolika trebali napraviti?
Nema formule kojom ćemo odgojiti dobru djecu katolike u dobre odrasle katolike, ali možemo iskoristiti strategiju koju su otkrili mnogi roditelji i koja zaista nije tako komplicirana. Najbolje je zapamtiti sljedećih sedam stvari: primati sakramente, čitati djetetu, sjetiti se da nisi sam, ostati postojan, osloniti se na Boga, radovati se, opustiti se.
1. Često primajte sakramente
Ovo ne može biti dovoljno naglašeno. Odmah krstite djecu. Ako tetka Martha ne može doći za dva mjeseca vidjeti bebu, napravite proslavu krštenja kada je njoj to zgodno, ali nemojte odgoditi primanje sakramenta kako biste stali u njezin ili raspored nekoga drugoga. Jako je važno da dijete primi sakrament krštenja što je prije moguće nakon rođenja. Manje je važno je li mama spremna za goste, važnije je da beba uđe u Crkvu. Isto tako, svaki mjesec dogovorite obiteljski dan za ispovijed. Neke obitelji poslije vole otići na sladoled ili na neku drugu poslasticu. Sakrament ispovijedi je ključan za svačiji duhovni rast. Ne možemo ni sanjati da se mjesecima ne tuširamo, a to čisti naše tijelo, pa zašto bismo dopustili da prođe više od mjesec dana bez ispovijedi koja čisti našu dušu? Zadnje, trebali bismo djecu voditi na Misu ne samo nedjeljom, već i više puta tjedno. Mogli bismo napisati cijelu knjigu razloga, ali za sada je dovoljno da kažemo da će oni duhovno rasti, učiti se boljem ponašanju, a i mi majke ćemo imati koristi od toga.
2. Čitajte svome djetetu
Počnite s jednostavnim biblijskim pričama za djecu dok su mali, onda nastavite s drugim katoličkim knjigama i kratkim pričama koje ih uče o vjeri na jednostavan način. Uklopite ih u čitanje priča prije spavanja. Kako vaše dijete raste, dodajte „pravu“ Bibliju, Katekizam, obogaćujte riječi iz različitih izvora. Uzmite vremena kako biste naučili djecu osnovama apologetike (obrana vjere). Složenost biranih apologetskih knjiga može rasti s dobi vašeg djeteta i njegovom mudrosti. Ugnijezditi se na dvosjedu s dobrom knjigom i vašim djetetom može biti način povezivanja kao malo koji, a ako odaberete pravo štivo, to će pomoći vašem djetetu rasti u vjeri.
3. Zapamtite da niste sami
Vaš suprug je vaš partner u vjerskom odgoju vašeg djeteta. Tate nude pogled i mudrost koji mame ne mogu, jednostavno zato što su oni muškarci, a mi nismo. Budite timski igrač i budite otvoreni za ideje i prijedloge vašeg supruga.
4. Ostanite postojani
Podnosite. Moj suprug je igrač golfa. On život povezuje sa sportom. Nedavno je to ovako rekao: „Na golf terenu mogu kontrolirati zamah i razmišljanje, ali ne i vrijeme. Može padati kiša. Može puhati vjetar. Ne mogu to kontrolirati. Ali najbolje što mogu je da namjestim loptu s pravilnim razmišljanjem i upravljam mehanizmom svog udarca. Pozitivno razmišljam i nastavljam dalje.“ Život nije golf, ali ideja kontroliranja onoga što možemo i prepuštanja ostatka Bogu je dobar plan.
5. Oslonite se na Božje milosti
Vjerujte Njemu.
6. Radujte se
Budite zahvalni. Uživajte u svakom trenutku, u svakoj fazi i svakom izazovu. Dok težimo dobrom odgoju naše djece, vidjet ćemo i osobni rast. Bog je tako dobar.
Osma stvar bi mogla biti shvaćanje da se „uspjeh“ ne mjeri samo vanjskim znakovima. Bog djeluje na tajanstvene načine u najdubljim dijelovima ljudske duše. On radi na našoj djeci dok radi na nama. Vjerujte Mu!
Molitva roditelja za njihovu djecu
Dobri Bože, zahvaljujemo Ti što si nam darovao djecu i učinio ih baštinicima Neba po svetom krštenju, a nama povjerio njihov odgoj. Ispuni nas osjećajem odgovornosti; pomozi nam brinuti za njihovo zdravlje, ali posebno u očuvanju njihove nevinosti i čistoće srca. Daj nam da ih možemo naučiti prepoznati Te, služiti Tebi i voljeti Tebe cijelim svojim srcem. Daj nam da sami možemo pažljivo izbjeći sve što im trebamo uskratiti i da možemo marljivo vježbati sve što ih trebamo naučiti. Predajemo ih, Bože, Tvojoj očinskoj brizi i neka ih čuvaju Tvoji sveti anđeli. Blagoslovi naše napore, Nebeski Oče, daj da se naša djeca razvijaju Tebi u čast i da ustraju u vrlinama do kraja! Amen.
Integrated Catholic Life
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: TeiTo
