Nedavno je na našem portalu objavljeno razmišljanje o ostanku majke kod kuće koje je izazvalo brojne komentare, podiglo negodovanje ili oduševljenje žena i svesrdno odobravanje muškaraca. Članaka na tu temu smo već imale, a zasigurno će ih biti još. No, kako često znamo reći: „Teorija je jedno, a praksa drugo!“ Zato smo odlučile pronaći primjere konkretnih žena koje su kući s djecom.
Najčešći prigovor na ideju ostanka majke kući su „financijski je neizvedivo“ i „to ženu zatupljuje“. Odabrale smo za vas žene pune talenata, kreativnosti i snalažljivosti. Mnoge od njih su našle način da budu s djecom i financijski doprinose obitelji, druge su otkrile kako svoje talente ostvarivati u obitelji.
Mame koje rade od kuće – prednosti i nedostaci
Smiljana Čoh talentirana je ilustratorica dječjih priča, a njezine ilustracije krase i neke priče objavljene na našem portalu. Proteklog adventa Smiljana vam je poklonila ilustrirane ukrase za Jišajevo stablo. Smiljana je majka troje djece i radi od kuće kao i njen suprug koji je također ilustrator. „Prednost je ta da sam fleksibilna s radnim vremenom, a mana da nemam financijsku stabilnost“, rekla nam je Smiljana. Vjerujem da su dječja razigranost i nevinost koje zrače iz svakog njenog poteza dio bogatstva koje joj je dalo predano majčinstvo.
Kako je biti na porodiljnom i raditi od kuće približila nam je Anita Klanac: „Na porodiljnom sam s trećim djetetom. Imam zajedničko poduzeće sa suprugom i bavimo se poslovnim savjetovanjem. Radim od kuće za EU komisiju na evaluaciji projekata, pomažem oko vođenja firme i preuzimam pripremu i vođenje projekata za koje procijenim da ću imati dovoljno vremena. S obzirom na to da sam i prije radila od kuće samo u većem opsegu, imam osjećaj da sam na godišnjem. Moja bebica mi je omogućila šetnje usred dana što mi je prije bilo nezamislivo.“
„I ja radim od kuće“, nadodala je Nevenka Nikšić. „Godinama sam radila u tvrtkama s fleksibilnim radnim vremenom gdje sam dio posla odrađivala od kuće, dio u uredu. Otkad sam rodila treće dijete uglavnom radim od kuće. Radim u IT-u“, pojasnila je Nevenka. Zanimalo nas je koje bi prednosti, a koje mane uz ovakav način rada navela. „Prednost je što sam doma, ne moram ujutro juriti na posao, ne moram se češljati i šminkati ni razmišljati što ću obući na posao. A mane – isto to,“ smije se Nevenka i dodaje: „Stvarno nekad mislim da ću izluditi non-stop u kući i zapravo cijeli dan radim jer nemam određeno radno vrijeme i nemam izgovor da nešto nisam stigla taj dan itd. Ali zadovoljna sam i sretna što mogu biti uz djecu pogotovo dok je beba još mala. Ne bih to mogla da mi muž puno ne pomogne jer i on je kod kuće i sudjeluje u svemu. Čak preuzima većinu kućanskih obaveza dok ja radim.“
Zanimljiv primjer je i jedna od urednica našeg portala, profesorica engleskog i hrvatskog jezika i majka četvero djece, Livija Rogulj. „Na neki način, to je i hobi i posao. Trenutno sam na porodiljnom s četvrtim djetetom. Već dvije godine suprug i ja vodimo Obrt za poduku Mika’el u kojem nudimo tečajeve stranih jezika. Držim dio nastave za engleski jezik, ali moram napomenuti da je raspored savršeno sklopljen da obitelj ne pati. To mi je bio najvažniji uvjet za pokretanje obrta“, kaže Livija. I u njenom slučaju suprug je aktivni sudionik cijele priče: „Osim što suprug vodi administraciju, ima i svoj opg. Budući da živimo na selu, a polje se ionako obrađuje, ono ošto nam je viška – prodamo. Zanimljivo je što se pored svega osjećam zapravo kućanicom“, objašnjava uz smijeh.
Livijina kolegica po struci i broju djece, Ana Munjić također je odlučila ostati kući s djecom i raditi od kuće koliko majčinske obveze dopuštaju. Evo što želi podijeliti s vama: „Na porodiljnom sam s četvrtim djetetom. Kao profesorica hrvatskog jezika nikad se nisam vidjela u školi, već sam se zaposlila kao lektorica. No ubrzo sam ostala trudna i evo dočekala i svoje četvrto djetešce. Kad me mama kao još maleno dijete pitala što ću biti kad odrastem, ja sam joj odgovorila: Mama!
Puno radno vrijeme sam s djecom, jedna je školarka, dvoje sam povukla iz vrtića i doma su sa mnom i s bebom. Kad oni spavaju uzimam tekstove i lektoriram. Posla je nekad manje, nekad više, ali sve se stiže uz organizaciju i Božju pomoć. Nije lagano, često je vrlo izazovno napraviti projekte u zadanim rokovima, ali svi se tu vježbamo. Tu sam se našla i tu se ostvarujem – doma. Svima nam je lijepo i svi smo zadovoljni ovim odlukama. Nekako osjećam da me Bog ovdje doveo da bude baš ovako kako je, iako sam ja imala malo drugačije planove. Hvala Mu na tome. Ne bih ništa od svog života mijenjala ni za što drugo.“
Ponekad počne kao hobi, a postane posao
„Radim od kuće, otvorila sam domaću radinost i bavim se šivanjem, heklanjem i ručnim vezenjem proizvoda za bebače i djecu. Počela sam se time baviti na porodiljnom s drugim sinom, a kasnije se nisam ni vratila na stari posao. Sretna sam što radim za sebe, jer mogu u miru voziti na terapije starijeg sina koji ima problema sa senzorikom i motorikom. Kad su bolesni, mogu biti bezbrižno uz njih bez peripetija oko bolovanja. Također, dok radim doma može mi se npr. kuhati juha ili prati rublje. Negativno mi je to što nemam radno vrijeme pa često radim noću“, objasnila je Ana Repić. Ana je majka dvoje djece i suradnica našeg portala.
Nešto slično, iako u posve drugačijem području, dogodilo se mladoj slikarici Ivani Bilić Antičević. Ivana je majka četvero djece koja se slikanjem portreta počela baviti kao hobijem na porodiljnom, no uskoro je počela dobivati narudžbe… „Kad sam imala dvoje djece od kojih je mlađi imao 7 mjeseci, slomila sam nogu. Mogla sam ili sjediti ili ležati. Ta mi je situacija omogućila da počnem crtati jer se prije toga, uz kućne obaveze i malu djecu, nisam mogla tomu posvetiti. Napravila sam prvo portrete svoje djece, zatim djece svojih prijatelja i objavila ih na društvenim mrežama. Odjednom su mi stizale poruke s upitima bih li mogla portretirati i njihovu djecu, prijatelje itd. Noga je zarasla, broj djece se povećao, a ja i dalje, kad starija ode u školu, a mlađi odu na spavanje, izvadim svoj blok i stvaram. Doduše, sve se manje bavim portretima. Pojavili su se neki ozbiljniji i veći projekti koji me još više vesele. Zašto to radim? Prvo sam supruga, pa mama, pa nastavnica i umjetnica. Kada su prve dvije stavke zadovoljene rado prelazim na tu treću jer smatram da mi Gospodin nije dao te talente ako nije naumio da Ga i preko njih proslavim“, ispričala nam je Ivana.
„Zidovi kuće me ne guše, nego otvaraju predivna prostranstva!“
A što ako ne radimo od kuće, nego smo naprosto mame kod kuće? Hoćemo li ostati neostvarene, zarobljene? Ako zanemarimo financijsku komponentu (koja je često prilično upitna kad se sve brojke stave na papir), zar je zaposlenje jedini način ostvarivanja vlastitih potencijala i talenata? U redu je i naprosto imati hobi, zar ne? Naravno, pogotovo kad se spoji ugodno s korisnim.
„U slobodno vrijeme heklam. To me naučila baka još u djetinjstvu. Kad krene hladnije vrijeme, uhvati me neka posebna volja, pa svoj djeci napravim kapice za jesen i zimu. To me opušta i uživam u svakoj očici koju napravim. Osjećam se nekako korisno i radim to s ljubavlju prema svakom svom djetetu, zamišljajući kako će ta kapica lijepo ugrijati malu slatku glavicu.
Jednom sam isheklala krsnu košuljicu za bebu moje prijateljice. Kada budem imala više vremena, htjela bih se baš tome više posvetiti. Divno je sudjelovati, makar i izradom krsne košuljice, u sakramentu kršćanske inicijacije. To je kao da sam i ja tamo i slavim Gospodina s njima“, ispričala nam je Marijana Petra Šebelić, majka šestero djece. Osim heklanja, Marijana i piše na blogovima Odrastanje u brojnoj obitelji i Psallam.
Situacije su različite, naravno. Nije svima moguće ostati kod kuće i potpuno se posvetiti odgoju djece. Cijelim srcem suosjećam sa ženama koje imaju križ da ne mogu odabrati ostanak doma jer su jedine hraniteljice svojih obitelji. No, veliki broj majki ne usudi se ni istraživati mogućnost ostanka kod kuće s djecom jer okolina i društvo od njih traže da se zaposle. Ili se boje da će ostankom kod kuće izgubiti slobodu, identitet i talente. Što više dajemo, više primamo. Svjedoči to svojim primjerom i naša lektorica Slavica Kutnjak:
“Volim pjevati, čitati, pisati, plesati, biti u prirodi…Uvijek sam bila društveni tip, uvijek vani, sudjelovala u svakoj mogućoj crkvenoj i školskoj aktivnosti još kao djevojčica. Kuća je za mene bila mjesto gdje bih došla prespavati. Dugo sam se paralelno bavila folklorom, pjevanjem duhovnih pjesama u vokalno-instrumentalnim sastavima te pjevala vjenčanja i svadbe što mi je ujedno bio i dodatni prihod u studentskim danima. Kada sam se udala, nastavila sam te iste aktivnosti paralelno s radom u školi. I pjevanje i poučavanje me podjednako ispunjavalo. Po zanimanju sam profesorica hrvatskog i engleskog jezika.
Kako su počela dolaziti djeca, osjećala sam poticaj ostati doma s njima.
Budući da smo podstanari, da živimo u jednom od najskupljih gradova u Hrvatskoj, da nemamo nikoga od rodbine u blizini da nam djecu pričuva bar pola sata, da djeca ne idu u vrtić, da sam sama s njima svaki dan…okolina nameće pitanje – kako? Moj odgovor je – s Isusom je sve lako. A društvo, a druženje, a vrijeme za sebe? Nekako se nameće to neko uvjerenje da je žena doma neostvarena. Zapravo, lažu nam. I to je istina samo ako prihvatimo vjerovati u to. Svi moji hobiji su još tu. Curicama ih prenosim i darujem.
Zanimljivo je da me zidovi kuće ne guše, nego otvaraju predivna prostranstva. Lektoriram za portal i tim skromnim doprinosom, zapravo sam blagoslovljena, jer sam u ostalim lektoricama dobila sestre i prijateljice, ne samo suradnice. Doma ujedno dajem instrukcije. Ono što primjećujem je da je puno žena u strahu ostati doma, iako im srce čezne za tim.
Draga mama, ako u srcu osjećaš poticaj ostati doma, ne boj se svijeta! Ne boj se svijeta koji govori – kako ćeš platiti račune, nije lako s četvero djece biti podstanar, kako misliš ne idu u vrtić, pa kako se ti uopće možeš odmoriti, kako možeš uopće držati instrukcije s tako malom djecom… Svijet te želi samo obeshrabriti.
Spremno reci: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi Tvojoj.’ I uživaj i raduj se (u) Božjoj intervenciji i kreativnosti po tim riječima predanja.“
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Pexels
