Planirali smo ovu bebu, a ja sam sad depresivna, zašto? Zašto meni majčinstvo ide teško, a drugim mamama to ide tako lako? Ako potražim pomoć, mislit će da nisam sposobna za biti majka – hoće li mi oduzeti bebu? Ovu su neka pitanja koja se javljaju trudnicama i majkama koje se bore s depresijom. O ovoj temi posebno govorimo u tjednu kad se obilježava Međunarodni dan žena – dan koji posvećujemo „nježnijem“ spolu, ovaj put u kontekstu mentalnog zdravlja majki. Tema na koju ćemo se posebno osvrnuti je peripartalna depresija.
Što je to peripartalna depresija?
U javnosti je malo više poznat pojam postpartalne ili poslijeporođajne depresije. Međutim, prije 10 godina, najpoznatiji priručnik za definiranje psihičkih poremećaja, prepoznao je da se depresija može javiti i u trudnoći. Stoga, peripartalna depresija označava epizodu depresije koja se javlja u trudnoći ili do godinu dana nakon porođaja, a javlja se kod 8-10% žena, dok povišenu depresivnost ima čak oko 17% žena u trudnoći ili nakon porođaja.
Kako prepoznati depresiju kod trudnica i majki?
Trudnice i majke koje se muče s depresijom osjećaju se tužno i bez interesa za stvari u kojima su prije uživale. Mogu se javiti problemi s donošenjem svakodnevnih odluka, osjećaj krivnje i srama te osjećaj žene da nije dobra majka. Peripartalna depresija je ponešto različita od depresije koja se javlja u drugim razdobljima u životu jer se mogu javiti i razni anksiozni simptomi poput tjeskobe, izraženih briga i nametljivih misli o zdravlju i dobrobiti djeteta.
Ipak, treba naglasiti da se povremeno svakoj majci mogu javiti neki od ovih simptoma. Međutim, da bismo mogli govoriti o peripartalnoj depresiji, potrebno je da se ti simptomi javljaju gotovo svaki dan u trajanju od najmanje dva tjedna te da značajno narušavaju socijalno i radno funkcioniranje žene.
Koja je razlika između poslijeporođajne tuge i peripartalne depresije?
Važno je razlikovati depresiju od poslijeporođajne tuge (eng. baby blues) koja se javlja rano nakon porođaja (prvih 10-ak dana), a karakteriziraju je promjene raspoloženja, izmjene radosti i tuge, plačljivost, iritabilnost. Simptomi traju kraće, blaži su i slabijeg intenziteta u odnosu na simptome peripartalne depresije te obično prolaze spontano, uz kvalitetnu podršku obitelji i okoline. Peripartalna depresija pak, može se javiti bilo kada u trudnoći ili do godine dana od porođaja, simptomi značajno narušavaju svakodnevno funkcioniranje, a osim kvalitetne podrške bližnjih, potrebno je potražiti stručnu pomoć.
Koliko su učestali problemi mentalnog zdravlja majki i koje se još poteškoće mogu javiti?
Najnovija istraživanja pokazuju da svaka četvrta ili peta žena pati od nekog oblika poteškoća mentalnog zdravlja u trudnoći ili nakon porođaja. Naime, razdoblje trudnoće i nakon porođaja razdoblja su iznimnih promjena – fizičkih, hormonalnih, tjelesnih, psiholoških i socijalnih. Naime, tijelo žene se brzo i značajno mijenja, javlja se promjena u radnom funkcioniranju, socijalnom životu i partnerskom odnosu, ali i psihološka priprema na proširenje obitelji i nadolazeću ulogu majke, što sve zajedno od žene zahtijeva veliku prilagodu.
U ovom razdoblju, osim depresivnosti, mogu se javiti i opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj nakon porođaja ili neki anksiozni poremećaji, poput paničnog poremećaja. Stoga je nekad potrebno stručno znanje stručnjaka koji bi razlučio o čemu se radi i preporučio najbolju terapiju.
Kako se peripartalna depresija može liječiti?
U slučaju teže depresije, bit će potrebno psihofarmakološko liječenje, a u slučaju blaže i umjerene depresije može biti dovoljna psihoterapija gdje se kognitivno-bihevioralna terapija pokazala najučinkovitijom.
Zašto žene ne traže pomoć?
Iako postoje učinkoviti tretmani peripartalne depresije, žene se teško odluče potražiti pomoć. Mnoge se susreću s raznim barijerama, od nedostupnosti usluga podrške mentalnom zdravlju ili neznanju gdje je ona dostupna, ne prepoznavanju ili otpisivanju vlastitih simptoma, do straha od stigme i bojazni da će ju okolina proglasiti nesposobnom za majčinstvo. Radi navedenog, mnoge majke šute i bore se sa svojim teškoćama same. Paradoksalno je da upravo samookrivljavanje i sram, kao simptomi bolesti, otežavaju majci da potraži pomoć. To bi bilo kao da majka slomi nogu i ne potraži pomoć liječnika jer se okrivljava što je uopće pala. Upravo zato treba podizati svijest o tome kako svatko može imati poteškoće mentalnog zdravlja te da se bez straha povjere svojim bližnjima i potraže stručnu pomoć.
Gdje se može potražiti stručna pomoć?
Pomoć se može potražiti kod liječnika obiteljske medicine, u domovima zdravlja, a u hitnim slučajevima, na hitnom prijemu u bolnici. U KBC Zagreb djeluje Centar za krizna stanja i prevenciju suicida gdje se može doći bez najave i bez uputnice ili nazvati na 012376470, 0-24 sata.
Također, u udruzi Centar za reproduktivno mentalno zdravlje djeluju psiholozi posebno educirani u području mentalnog zdravlja trudnica i roditelja te pružaju usluge psihološkog savjetovanja uživo ili putem videopoziva (uz dogovor na centar.rmz@gmail.com).
Zapamtite, Vi zaslužujete osjećati se dobro, a pomoć je dostupna i treba je zatražiti!
Ima li u Hrvatskoj istraživanja koja se bave temom mentalnog zdravlja majki?
Iako su istraživanja mentalnog zdravlja trudnica i majki relativno oskudna na našim prostorima, mi smo nedavno pokrenuli opsežan i sveobuhvatan trogodišnji projekt “Odrednice, ishodi i međuodnos mentalnog i tjelesnog zdravlja žena u trudnoći i nakon porođaja” (MumHealth), posvećen upravo toj temi. Dobiveni rezultati imali bi praktičnu korist za informiranje javnosti o poteškoćama u peripartalnom razdoblju, psihoedukaciju budućih majki i očeva, kao i za smjernice za daljnju istraživačku i kliničku praksu, a sve s krajnjim ciljem poboljšanja dobrobiti svih članova obitelji.
Ako ste trudnica ili majka s djetetom starosti do godine dana, molimo Vas dajte svoj doprinos sudjelovanjem u našem istraživanju o emocionalnom doživljavanju. Ispunite upitnik od 10-ak minuta na sljedećoj poveznici ili putem QR koda. Hvala Vam!
https://forms.gle/JNm2nKixf4MxTt3m7
izv. prof. dr. sc. Sandra Nakić Radoš, univ. spec. clin. psych. i Maja Žutić, mag. psych.
Odjel za psihologiju, Hrvatsko katoličko sveučilište; Centar za reproduktivno mentalno zdavlje – Žena vrsna
Foto: Iuliia Bondarenko – Pixabay
