Vjerovali ili ne, profesionalci čiji je posao brinuti se o mentalnom zdravlju mogu završiti prvostupnički, magistarski i doktorski studij bez da su imali ijednu značajnu raspravu o tome što pojam „mentalnog zdravlja“ zapravo znači (ili pojam „uma“ u tom slučaju).
Naučeni smo misliti na način kako mentalno zdravlje „nije“ nešto. Drugim riječima, osoba postaje psihička zdrava kada više „nije potištena“ ili „nije tjeskobna”. U najboljem slučaju, ovo je vrlo funkcionalna definicija mentalnog zdravlja. Drugim riječima, osoba se smatra mentalno zdravom, ako može dobro funkcionirati na poslu i u međuljudskim odnosima. Ovo je pristojna radna verzija definicije mentalnog zdravlja, no ostavlja mnogo neistraženog područja.
Mentalno zdravlje: novi uvidi
Zahvaljujući razvoju novih dijagnostičkih metoda (pozitronska emisijska tomografija – PET, magnetska rezonanca – MR) i istraživanjima mozga koje ove tehnologije omogućuju zadnjih nekoliko godina, stručnjaci imaju najjasniju predodžbu do sada od čega se zapravo sastoji „mentalno zdravlje“. Osim toga, istraživanja počinju pokazivati koji to procesi pridonose mentalnom zdravlju.
Sada možemo promatrati rad mozga i vidjeti koji uvjeti iz okoline omogućuju najbolje funkcioniranje mozga. Vratit ćemo se ovom za koju minutu. Idemo prvo istražiti 9 komponenti koji prema istraživanju doprinose dobrom mentalnom zdravlju. (Napomena: Ovaj članak se u velikoj mjeri temelji na izvrsnoj knjizi Daniel J. Siegel „Džepni vodič za međuljudsku neurobiologiju: Integrativni priručnik za um“ (Norton serije o međuljudskoj neurobiologiji) W.W. Norton, 2012. Osobno preporučujem ovaj rad za dodatno informiranje o ovoj temi.)
Mentalno zdravlje: 9 komponenti
Kada ljudski mozak radi u svom najboljem izdanju, sposoban je izvoditi 9 radnji koje doprinose onome što obično podrazumijevamo pod pojmom „dobro mentalno zdravlje“:
Regulacija tijela – sposobnost održavanja koordiniranog i uravnoteženog rada tjelesnih organa i autonomnog živčanog sustava (kao što su: otkucaji srca, disanje, temperatura tijela). Regulacija tjelesnih funkcija nije samo povezana s fizičkim zdravljem. Emocije se prvotno iskazuju kroz tijelo. Primjerice ubrzano lupanje srca i plitko disanje često ukazuju na prisutnost osjećaja panike/anksioznosti. Osjećaj iscrpljenosti ili bezvoljnosti često daje naznake depresije.
Skladna komunikacija – sposobnost uočavanja značenja suptilnih, neverbalnih, fizičkih znakova (izrazi lica, ton glasa, držanje) koji ukazuju na tuđa emocionalna stanja i stupanj blagostanja. Osobe s poremećajima iz autističnog spektra posebice imaju poteškoća s ovom komponentom.
Emocionalna ravnoteža – sposobnost održavanja optimalnog emocionalnog funkcioniranja. To znači da sam sposoban biti emotivno i svjesno uključen u svoje situacije i odnose, ali ne do te mjere da me osjećaji redovito preplave i sasvim obuzmu.
Fleksibilnost u postupcima – biti sposoban zastati prije impulzivnog djelovanja i voljno promijeniti smjer svojih postupaka ako je tako za mene bolje. S ovom vještinom imaju problema osobe koje pate od poremećaja manjka pažnje – ADHD, patološke ljutnje i ovisnici, odnosno svi oni koji imaju problema s kontrolom impulzivnog ponašanja.
Oblikovanje straha – smanjivanje straha. Racionalizacija. Osobe koje pate od anksioznosti i paničnih poremećaja, naročito imaju poteškoća u oblikovanju reakcija kada je njihov mozak izložen strahu. Takve osobe lako preplavi osjećaj tjeskobe, dok u istoj situaciji netko drugi osjeća samo nervozu ili čak uzbuđenje.
Uvid – sposobnost osvrta na osobna životna iskustva povezujući prošlost, sadašnjost i budućnost na suvisli, povezan i suosjećajan način. Ovakav pristup pomaže mi pronaći smisao u prošlim događajima te onima koji se odvijaju u sadašnjem trenutku.
Empatija – u osnovi empatija je sposobnost uvida (kao što je gore definirano) koja se odnosi na druge ljude. Empatija je sposobnost zamišljanja kako je to biti neka druga osoba. Ona nam omogućuje osvrt na njihova iskustva na način da povežemo njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost na suvisli, povezan i suosjećajan način. Empatija vam pomaže shvatiti tuđe živote, način njihova razmišljanja i njihove osjećaje.
Moralnost – sposobnost zamišljanja, prosuđivanja i ponašanja iz perspektive većeg dobra. Uključuje mogućnost odgađanja osobne koristi te pronalaska načina pomirenja osobnih i tuđih potreba kroz razumijevanje i prihvaćanje drugih.
Intuicija – imati pristup informacijama koje dolaze iz tijela i njegovih neracionalnih načina dolaženja do mudrih spoznaja. Nečiji „unutarnji osjećaj“ o trenutnoj situaciji zapravo se temelji na složenom procesu desne polutke mozga koja „brzo i u grubo“ procjeni tuđe osjećaje i okolnosti.
Desetljeća istraživanja pokazala su nam da je ljudski mozak, kada funkcionira optimalno, sposoban izvršavati sve navedene funkcije. Razina „mentalnog zdravlja“ određena je brojem gore navedenih izjava u kojima se možete prepoznati. Ono što je najbolje kod ove definicije mentalnog zdravlja je to da osoba ne mora čekati dok se njezin život, posao ili međuljudski odnosi uruše prije dobivanja pomoći. Osoba može realno pogledati ovaj popis i reći: „Želim popraviti ovu mentalnu vještinu“ te tako sebi omogućiti da potraži stručnu pomoć puno prije nego što se njihov brak, posao ili život počinje raspadati zbog tih nedostataka.
Dobro, no kako doći do svih ovih stvari?
Postoje zapravo dvije verzije ovog pitanja. Prvo glasi: „Kako osoba uopće može steći ove karakteristike?“ Drugo pitanje je: „Ako ja nemam jednu ili više od ovih osobina, kako ih mogu steći?“ Pogledajmo odgovore na ova pitanja.
Kako se s pomoću ovih 9 komponenti uopće dolazi do mentalnog zdravlja?
Istraživači kao što su: Daniel Seigel (UCLA), Allan Schore (UCLA), Marco Iacoboni (UCLA), Louis Cozolino (Pepperdine), Stephen Porges (Illinois) i drugi ukazuju na desetljeća istraživanja koja su pokazala da zdrava privrženost između roditelja i djeteta omogućuje mozgu maksimalni razvoj čak 8 od ukupno 9 komponenti mentalnog zdravlja (napomena: intuicija nije adekvatno obrađena zbog nemogućnosti utvrđivanja njenog podrijetla).
Ne trebate se čuditi tvrdnji koja kaže da roditeljski pristup može u značajnoj mjeri utjecati na razvoj mozga i mentalno zdravlje osobe. Čak 90% našeg mozga razvija se nakon rođenja. Iako je studija o mozgu koja podržava ovu teoriju relativno nova, psihologija je oduvijek smatrala da su roditelji i struktura obitelji slikovito rečeno „kolijevka“ nečijeg mentalnog zdravlja ili poremećaja.
U posljednjih 20 godina, međutim, postalo je moguće uvidjeti kako ova tvrdnja nije samo socijalni, psihološki ili karakterni fenomen. Također je, čak i prije svega, fiziološka. Obje znanosti: psihologija i katolička teologija (posebno teologija tijela) tvrde da je osoba po svojoj prirodi društveno biće. Kao što Knjiga postanka kaže: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ Mi jednostavno nikad nismo cijenili duboku istinitost ove tvrdnje. Dva desetljeća istraživanja mozga pokazuju nam da su, zapravo, naši međuljudski odnosi ti koji nam daju osnovu za razvoj našeg mozga.
Znanost o mozgu danas podučava da su zdravi, povezujući odnosi između roditelja i djeteta glavni doprinos razvoju najzdravijeg, najbolje integriranog mozga i ishoda mentalnog zdravlja. Upravo svakodnevna roditeljska briga koja vodi zdravoj privrženosti, na čiji su doprinos ukazale potpuno nezavisne studije te potvrdili znanstvenici koji se bave istraživanjem mozga, u najvećoj mjeri utječe na zdrav razvoj mozga odnosno svih komponenti potrebnih za njegov cjelokupni razvoj.
Kako izgleda roditeljstvo koje doprinosi razvoju zdravog mozga djeteta?
Takve specifične roditeljske metode odgoja uključuju:
- konzistentan, suosjećajan i brz odgovor na djetetove znakove i potrebe,
- najveću moguću razinu privrženosti,
- nježan pristup u discipliniranju usmjeren više na učenje dobrog ponašanja od kažnjavanja onog lošeg.
Ovakve roditeljske metode utječu na oslobađanje kemijskih tvari u mozgu djeteta koja pomaže razvoju živčanog sustava (stvaranje novih veza), povezanost između dijelova unutar mozga (različiti dijelovi mozga efikasnije komuniciraju), nastajanje mijelina (Mijelin je izolacija oko živčane stanice. Dobro izoliran živac prenosi informaciju 3000 puta brže od one koja je slabo obavijena mijelinom.).
Kakve roditeljske metode odgoja sprečavaju razvoj mozga kod djeteta?
Isto tako, istraživanje je pokazalo kako svaka suprotna roditeljska metoda (npr. nedosljednost, manja suosjećajnost i sporiji odgovor roditelja na ukazane znakove, niža razina privrženosti, strože disciplinske mjere usmjerene više na kažnjavanje nego na učenje) uzrokuju stres u mozgu što rezultira njegovim „zaključavanjem“. Navedeno vodi slabijem razvoju živčanog sustava, slabijoj povezanost svih dijelova mozga te slabijoj razini mijelinizacije. Autori koje sam prethodno citirao, kao i ostali slični njima, jedinstveno naglašavaju kako je privrženo roditeljstvo i metode koje ono uključuje najbolje za razvoj zdravog djetetovog mozga i gore navedenih vještina, a koje su neophodne za njegov optimalan rad te mentalno zdravlje.
Ali zar nije sve samo stvar genetike?
Mnogi ljudi vjeruju da su mentalni i emocionalni problemi genetski uzrokovani. Ova tvrdnja nije u potpunosti ispravna. Sada znamo kako obiteljsko okruženje (te naravno i sveukupno okruženje) u kojem dijete odrasta utječe na otpuštanje raznih kemijskih tvari u mozgu koje dovode do isticanja određenih genetskih obilježja. Ovakav pristup se naziva „epigenetskim“ (npr. istraživanje o tome kako okolina utječe na razvoj genetskih osobina). Različita obiteljska okruženja doslovno utječu na otpuštanje različitih kemijskih odgovora u mozgu djeteta što dovodi do isticanja različitih genetskih obilježja. Više ne možemo smisleno suprotstavljati genetiku i odgoj. Diskusija se u tolikoj mjeri razvila da sada možemo govoriti o uspostavi dijaloga između genetike i odgoja, što u konačnici rezultira razvojem određenih osobina i ponašanja.
Što ako ne posjedujem niti jednu od ovih kvaliteta? Kako ih onda mogu steći?
Tehnike koje terapeut koristi u savjetovanju, uključujući i sam odnos s terapeutom, mogu prema neurološkim istraživanjima izliječiti fizičko oštećenje dijela mozga zaduženog za međuljudske interakcije i omogućiti njegovo zdravo funkcioniranje. Na primjer, kognitivno-bihevioralne tehnike pomažu mozgu u razvoju zdrave integracije gore-dolje/lijevo-desno, tako da mogu učinkovitije i razumjeti i kontrolirati svoje emocije.
Pristupi utemeljeni na usredotočenu svjesnost (mindfulness) u terapiji potiču razvoj sposobnosti uz pomoć koje se osoba može promatrati iz zdrave perspektive treće osobe. Ovaj se pristup koristi za poboljšanje uvida, emocionalne regulacije i funkcioniranje cijelog mozga. Terapije utemeljene na odnosima i terapije utemeljene na duhovnosti unaprjeđuju suosjećanje, moralno funkcioniranje te naročito usklađenu komunikaciju mozga. Terapeutski odnos sam po sebi, ukorijenjen u radikalnom prihvaćanju, afirmacijama i nježnom ispravljanju potiče zacjeljivanje oštećenih veza u mozgu.
Zahvaljujući razvoju empirijski utemeljenih intervencija (tj. tehnike ukorijenjene u istraživanju, a ne u filozofiji), dobro educirani terapeuti imaju jasniju sliku o tome koja terapijska tehnika unaprjeđuje svaku od ovih devet komponenti mentalnog zdravlja. Kako istraživanja budu napredovala, tako će stručnjaci koji brinu o mentalnom zdravlju moći razviti još više terapeutskih tehnika i određenih mentalnih vještina, a koje će njihovim pacijentima omogućiti liječenje psihičkih rana i postizanje optimalnog mentalnog zdravlja.
Kako vi sami sebi možete pomoći?
Procjena:
Ponovno pogledajte listu 9 komponenti koje čine mentalno zdravlje? Koje su vaše prednosti? U kojim područjima su moguća poboljšanja?
Imajući u vidu svoje prednosti i nedostatke, navedenih 9 komponenti mentalnog zdravlja može vam pomoći u sprječavanju nastanka ozbiljnijih problema i dati vam bolji uvid u to zašto se u nekim područjima mučite.
Dobra vijest je da s novim informacijama i novim dostignućima u psihoterapiji možete naučiti vještine potrebne za suradnju s Božjom milošću kako biste postali najbolja verzija vas samih i živjeli bolji život s psihološkog, emocionalnog i socijalnog stanovišta.
Dr. Gregory Popcak – Catholic Exchange
Prevela: Ljubica Perinić Staničić
Foto: Josip Ninković