Jeste li ikad imali osjećaj da igračke možete skupljati lopatom? Da ih je previše, da se djeca uopće s njima ne igraju i da zbilja ne znate kako je otišlo tako predaleko?
Ako jeste, ovo je članak za Vas. Baš kao i Vi, nalazila sam se u istoj situaciji. Jednostavno ih je bilo previše. Ne brinite, niste zbog toga loš roditelj niti je situacija van popravljivosti. U nas je usađena potreba da usrećimo dijete, da mu omogućimo sve što mu treba, čak i neke sitnice koje smo mi kao djeca htjeli. Najčešće, nama roditeljima je teško reći ne djeci.
Zašto se igračke gomilaju?
Uhvatila sam se u situacijama kad im ne mogu priuštiti neku super fora novu skupu stvar, da to kompenziram s više manjih igračaka po razumnijim cijenama. Tako sam pomalo gomilala igračke misleći da štedim. Često nesvjesno vjerujemo reklamama, da će baš ta igračka potaknuti finu motoriku, grubu motoriku, da potiče govor, djetetov razvoj i da će pružiti sate i sate zabave.
Do neke male, ali zbilja male mjere je to točno. Sve više od toga je marketing. Moj sin ima razvojne poteškoće i u početku sam kao potpuni amater vjerovala da će mu baš ta neka igračka (koja naravno košta jedno malo bogatstvo) pomoći razviti neke vještine. Brzo sam naučila bolje. Najvažniji faktor u igri djeteta ste upravo Vi. S Vašom posvećenosti djetetu učite ga svemu što dijete treba naučiti. Dijete reagira na Vas. Vi ste najbolja i najljepša igračka koju dijete ikad može poželjeti.
Ako ste ikad naišli na Montessori igračke mogli ste primjetiti koliko su te igračke jednostavne. Ne lete, ne guguću, ne pjevaju i ne svijetle u mraku ni po danu. Istraživanja su pokazala da što je igračka pasivnija to je dijete aktivnije u igri, što je dijete aktivnije to je igra razvijenija i maštovitija i samim time samostalnija.
Uvedite red u igračke u nekoliko jednostavnih koraka
Sad, sa svim tim rečenim želim vas ohrabriti da bez grižnje savjesti sami ili s djetetom (ovisi o dobi) uzmete dvije vreće, jednu za donacije, a drugu za otpad i bacite se na posao.
I da… ne boli, vjerujte mi ne boli, čak i kad vaš dom napusti igračka koju ste skupo platili ili dobili na poklon od dragih ljudi. Polako, doći ćemo i do toga. Za sve postoji rješenje.
Upravo ta rješenja otkrila sam vlastitim iskustvom i primjenom savjeta sa YouTube kanala Minimal mom. Ta mama je pravo nadahnuće!
1. Riješite se svih sanduka, velikih košara i kutija u koje stane puno igračaka
Znam, jako su zgodne, pune šarenih dječjih motiva. Praktične su jer u njih mnogo stane i brzinski se sve natrag ubaci. No, baš zbog toga što sadrže mnogo različitih igračaka djeci su nepregledne i uvijek im treba baš ona igračka s dna. Također, vrlo često se pretvore u oblak iz kojeg pada kiša plišanaca… barem je to slučaj kod moje djece. Upravo kod takvih velikih košara sve igračke iz njih budu izbačene vani, djeca hodaju među njima ne obazirući se ni na jednu. Kod ovakvih situacija djeca najčešće traže od nas pomoć da im pronađemo igračku i nisu u stanju takav nered pospremiti.
2. Riješite se velikih igračaka
Jednom prilikom kupila sam kćeri veliku kućicu za lutke. Bila je kao iz njenih snova, s malim namještajem, sitnim ukrasima i cijela ružičasta. Oduševljenju nije bilo kraja. Sretna ona, sretna ja. Sreća je trajala par dana. Bila joj je velika da bi je nosila po stanu, a mjesto joj je bilo u njenoj sobi. Za sinov rođendan organizirala sam zabavu na temu sportova koji se igraju loptom. Pokazivao je veliki interes za lopte i dobio je nogometni set golova i košarkaški koš s pripadajućim loptama. Sretan on, sretna ja. Već pogađate, sreća je trajala par dana. Lopte su zakon, no svi oni setovi nisu ga mnogo zanimali. Djeca preferiraju igračke koje se mogu koristiti na razne načine i manje igračke s kojima lako rukuju.
3. Smanjite količinu igračaka
Koliko igračaka zapravo treba djeci? Koliko legića i kockica, plišanaca i lutki i setova za čaj i tračnica, autića, dinosaura, puzzli, sitnog namještaja i svega još takvoga?
Premda nema točnog broja odgovor će uvijek biti – ne mnogo. Što je više igračaka manje je igre, igra je kraća i jednostavnija. Koliko puta se moja kćer, pogotovo dok je bila mlađa, zaigrala s ambalažom od igračaka. Te kutije bi u čas postale krevetići za lutke i kućice… dok je ona velika ružičasta kućica za lutke samovala u sobi.
Kako smanjiti količinu igračaka? Nakon što ste maknuli sve velike igračke, maknite i sve ostale s kojima se dijete danima ili tjednima nije igralo, sve polupane ili oštećene igračke, sve preaktivne i igračke koje ne voli.
Već sad primjećujete veliku razliku. Od stvari koje su ostale ostavite od svega po nešto. Kolekcije do kojih je djetetu stalo ostavite u cijelosti.
4. Sustav za pospremanje igračaka treba biti jednostavan, brz i održiv
Umjesto onih velikih košara i sanduka za igračke prešla sam na manje kutije s poklopcem i kutije koje stanu na police. Nema prelijevanja iz kutije van. Ta kutija je mjerilo. Ako moja djeca žele nešto novo, znači da iz pripadajuće kutije mora nešto ići van. Odaberite kategorije koje vam odgovaraju i vizualno označite svaku kutiju. Mi smo ih označili slikama. Doma imamo 7 kategorija – pametne kocke, legići, društvene igre, puzzle, staze za vlak i autiće i u dječjoj sobi dvije plitke ladice ispod kreveta s plišancima. Prednost pridržavanja razvrstavanja igračaka na kategorije je ako se ta kutija prospe i razbaca u igri (a znamo da uvijek hoće) razbacala se jedna vrsta igračaka iz male kutije. Takav sustav i djeci olakšava pospremanje.
5. Na krevetima nek bude malo igračaka
Po mogućnosti samo jedna. Pospremanje kreveta je tada brže i lakše, a soba izgleda urednije.
6. Što sa skupim i sentimentalnim igračkama?
Ako neke stvari zadržavamo iz razloga što smo na njih potrošili novac i vrijeme, svakako taj novac ne možemo vratiti niti to vrijeme možemo nadoknaditi. Već je potrošeno i živite bez toga. Bilo bi bolje to sagledati iz kuta kome ta svar može biti od pomoći i značiti više nego što znači meni. Isto vrijedi i za igračke.
Kad sam rodila kćer, ona je na poklon od bake dobila neke igračke s kojima se njen tata igrao dok je bio mali. Ta me je ideja oduševila i stalno sam joj nudila te igračke. Ona nije bila zainteresirana. Ono što ima sentimentalnu vrijednost za nas nema jednaku vrijednost i našoj djeci. Oni svijet drugačije gledaju. Nakon par mjeseci te sam stvari pospremila u jednu kutiju uspomena, a ostalo vratila natrag. Nije lako, slažem se u potpunosti, no nema smisla biti okružen tolikim stvarima koje predstavljaju uspomene. Vrlo brzo dođe do toga da kad gledamo te svari mislimo gdje i kako ih pospremiti, a ne na trenutke koji stoje iza njih.
Zaključno, ovo je proces, možda će vam trebati jedno poslijepodne, a možda tjedan. Idite tempom koji vas održava motiviranima. Uspješni ćete sigurno biti. Uvijek imajte na umu, djeca neće pamtiti djetinjstvo po igračkama nego po tome koliko su se zabavljali. One najljepše i najslađe stvari u životu su besplatne.
Ruža Đurić – Žena vrsna
Foto: Pinterest/Pixabay/Ruža Đurić
Ovaj članak je prvi iz serije o minimalizmu ili svrhovitom životu. Pročitajte uvod i pratite ostatak serije.
