Prošle nas je godine u svom časopisu Oprah Winfrey savjetovala da sebi postavimo dva pitanja: “Što moram napraviti da dođem tamo gdje bih trebala biti?’ i “Kako stvoriti život kakav želim?”. U slučaju da ne znate kako odgovoriti i to nam je ponudila: “Tako da se nahranite ljubavlju i istim takvim mislima.” U posljednje vrijeme, Oprah se udružila s pastorom Joelom Osteenom, autorom knjige The Power of I Am. Neki sam dan uočio zanimljivu objavu na Osteenovom Twitteru: “Vi niste odgovorni za tuđu sreću; vi ste odgovorni za svoju vlastitu sreću.”
Vidite li problem?
Trebao mi je koji trenutak da ga uočim jer mi se na prvi pogled to učinilo kao dobar savjet. Zapravo, čini se tako izvrsnim da postoji mnoštvo popularnih gurua za samopomoć i terapeuta koji nas redovito uvjeravaju da moramo tako razmišljati. Problem je u tome što savjet počinje i završava s JA. Kako ja pronalazim SVOJU sreću? Kako naučiti voljeti sebe? A mi lako povjerujemo u to! Kroz cijelu tu priču o moćnom JA ponekad postaje teško uvidjeti koliko je to egocentrično. Iako može biti privlačno – i lakše – zaboraviti na druge ljude i prvo naučiti “voljeti sami sebe”, takav je stav osuđen na propast.
U potpunosti naopako razmišljamo. Čudo ljudskog postojanja je u tome što smo mi jedina bića sa sposobnošću da damo i primimo ljubav. Stvoreni smo na sliku Božju, a ako je On ljubav, tada smo Mu najsličniji kada ljubimo. Ako je sreća naš cilj, ostvarit ćemo ga jedino živeći na način na koji smo stvoreni. U očajnom nastojanju da slijedimo svoje želje tražeći osobno ispunjenje, izgubimo sami sebe. Što više mislimo prvo sami na sebe, sve smo manje sretni.
Postoji praktični, znanstveni dokaz da su ljudi stvoreni na takav način. Tijekom nekoliko posljednjih godina provedeno je mnogo istraživanja među mlađom djecom u sirotištu. Jedno od danas poznatijih istraživanja pokazalo je da siročad mlađa od 5 godina koja nije primila normalnu ljudsku ljubav, jako pati zbog toga, a u nekim situacijama mogu i umrijeti.
“Kako bi boravak u sirotištu mogao ubiti dijete?” upitala je Maia Szalavitz, neuroznanstvenica koja je proučavala sirotišta. “U principu, djeca umiru od nedostatka ljubavi. Kada malo dijete prima manje fizičke nježnosti nego što je potrebno za stimulaciju proizvodnje hormona rasta i imunološkog sustava, njegovo se tijelo počinje gasiti.”
Suprotno od ovisnosti nije trijeznost, već ljudska povezanost
Nažalost, čak i kod djece koja prežive zanemarivanje, njihov će razvoj zbog toga tijekom života patiti. Dobra je vijest da ulazak u brižnu obitelj, čak i da se dogodi kasnije, ima moć ispuniti duboke emocionalne praznine nastale iz ranijeg razdoblja zanemarivanja. Ekstremne posljedice nedostatka ljubavi prečesto ispunjavaju naše dnevne vijesti. Čini se da se masovne pucnjave događaju svaki drugi tjedan. Postoji mnogo različitih teorija o temeljnom uzroku nasilja i zašto su te pucnjave sve češće, no najčešća poveznica je da su svi počinitelji u prošlosti bili ranjeni, zanemarivani, odrastali bez oca, iz raspadnutih obitelji, zadirkivani u školi ili društveno izolirani.
Mnogi počinitelji žele postati poznati. Ovi ubojice sami odabiru i nose odgovornost za zlo koje su počinili, no moramo spoznati i to da je za njih ovo uvrnuti poziv u pomoć, način na koji zadobivaju pažnju koja im nedostaje i za koju smatraju da ju zaslužuju. Očajnički traže ljudski kontakt, no zbog toga što nikada nisu naučili voljeti, nasiljem nastoje iscijeliti svoju usamljenost. Biti slavan i mrtav za njih je bolje nego biti živ i usamljen.
Ovisnici o drogama ili alkoholu su u drugačijoj situaciji, no i oni traže ljudsko okruženje. Nedavno je Johann Hari, britanski novinar koji je proveo godine istražujući borbu s drogama i ovisnošću, predložio novu iznenađujuću teoriju o tome što zapravo uzrokuje ovisnost. Zapravo, odgovor nije – oblik kemijske ovisnosti. Umjesto toga, piše on, “Suprotno od ovisnosti nije trijeznost, već ljudska povezanost.” Prevladavanje ovisnosti možda nije stvar snage volje ili liječenja. Kada je osoba koja uživa drogu ili alkohol okružena prijateljima i obitelji te se osjeća voljeno, mnogo su manje šanse da će uopće i razviti ovisnost ili joj se ponovno vratiti tijekom procesa oporavka.
Ljubav ima moć vratiti život
Nedostatak ljubavi doslovno može uništiti, no s druge strane, njena prisutnost ima moć vratiti život pa čak i u slučajevima prerano rođenog djeteta koje je proglašeno mrtvorođenim. Kada su ga njegova tugujuća majka i otac držali uza sebe i pružali mu ljubav, vratio se u život. Živ je i sretan dan danas.
Ljubav nam nije ništa manje važna ni u svakodnevici dok upravljamo svojim vlastitim životima i nastojimo pronaći sreću. Često čujemo o brakovima koji završavaju razvodom jer jedan od supružnika treba prostora ili više uzajamno ne ispunjavaju potrebe. Postaje sve uobičajenije da odgađamo rađanje djece jer nam se trenutno ne uklapaju, doživljavamo ih kao prepreku u postizanju osobnih ciljeva kao što su karijera ili putovanje.
Ne kažem da tu i tamo svi mi ne trebamo vrijeme za sebe da bi se doveli u red. I ja sam sklon povući se od ostalih kada sam pod stresom ili umoran, i to je u redu. No ponekad se povlačim jer idem linijom manjeg otpora. Sa sobom se nikad ne svađam kao što to znam raditi sa svojom ženom. Također, ne događa mi se da se ne slažem sam sa sobom kao što se ponekad ne slažem sa svojim šefom.
Kada sam sâm, nikada ne moram strpljivo slušati duge priče kao što to moram kad sam s prijateljima. No ono što je lakše, nije uvijek i najbolje. Ne možemo sami sebi dati ljubav jer je ljubav vrijedna jedino onda kada se daruje drugima. Bližnjima koje volim dat ću ono što njima treba, oni će meni dati ono što meni treba i bit ćemo sretni zajedno.
U onima koje ja volim odražava se tko sam ja. Oni su moj identitet.
Ljubav je vrlo jednostavna
Za mene je ljubav vrlo jednostavna. Ona nije uvijek neka veličanstvena gesta ili uništavanje sebe zbog neke osobe. Ona ne znači dopustiti lijenom kolegi s posla da me iskorištava. Ona jednostavno znači nazvati majku i upitati je kakav joj je bio dan, dopustiti prijatelju da se ispuše kako je imao loš dan, odigrati društvenu igru sa svojom kćeri ili odložiti mobitel dok s nekim razgovaram tako da zna da ga slušam. Ona je jednostavno obaveza da se ne povučem u ono što mi je lakše ili mi više odgovara, da budem na raspolaganju drugima i uzmem u obzir njihove potrebe, a ne samo svoje vlastite. Nisam uvijek u tome uspješan, no važno je pokušati.
Dakle, Oprah, ovako odgovaram na tvoje pitanje: “Što moram napraviti da dođem tamo gdje bih trebao biti?” Prestati se toliko koncentrirati na ono što meni treba i početi pomagati drugima da ostvare svoje ciljeve. Vjerojatno bih još uvijek mogao ostvariti svoje ciljeve i bilo bi vrijedno kompromisa. Bilo bi dobro dobiti novi posao ili veću kuću, no to mi neće donijeti sreću ako sam usamljen.
“Kako stvoriti život kakav želim?” Ne mogu stvoriti život kakav želim bez onih koje volim. Umjesto toga, pomozite za njih stvoriti sretan život tako da im budete na raspolaganju. Oni će to primijetiti i uzvratiti vam. Zajednički stvaramo život kakav želimo, a ne individualno.
Zajedno napredujemo. Zajedno smo sretni. Djeca koja su zanemarivana u sirotištima, oporavljaju se kada se smjeste u obitelji. Čak i ako smo upali u zamku da prvo mislimo na sebe, nikada nije kasno da se okrenemo i počnemo voljeti. Baš kao mrtvorođenče koje je primilo ljubav i vratilo se u život, tako i za sve nas postoji mogućnost novoga života.
Fr. Michael Rennier – For Her
Prevela: Anja Gregov
Foto: TeiTo
