Poštovane, drage mame,
danas sam sat i pol vremena pomagala jednoj majci s dojenjem. Ona i suprug su bili očajni jer je dijete često plakalo, odbijalo dojku i slabo napredovalo, a željeli su dojiti. Nisu mogli pohađati trudnički tečaj zbog korona virusa, majka nije mogla imati pratnju na porodu iz istog razloga, osoblje rodilišta je izbjegavalo bliski kontakt s majkom prepuštajući joj da „doji svoje dijete“, a patronažna sestra je također davala letimične savjete ostavljajući majku izgubljenu i nesigurnu. Majka se tužila na dobivanje brojnih oprečnih savjeta o dojenju te na koncu nije znala koga slušati ni što raditi pa je u posljednjem očajničkom pokušaju, prije odustajanja od dojenja, potražila savjet međunarodno certificirane savjetnice za dojenje.
Ovo svjedočanstvo majke me je potaknulo da konačno pronađem vremena i napišem članak za portal Žena vrsna jer sam uvidjela koliko još mitova o dojenju kruži zajednicom te s koliko muke majke dolaze do pouzdanih i točnih informacija o dojenju. Stoga ću u nastavku obraditi mitove koje mi je ova majka iznijela.
Mit 1.: Tvrde dojke treba jako masirati, tj. ručno „razbiti“ kvrge da ne dođe do mastitisa (upale dojke)
Još je sredinom 20. stoljeća porodničar Ingelman-Sundberg, iz SAD-a, objavio znanstveni rad o liječenju zastojnih dojki (tvrde, prepunjene dojke) u kojemu zaključuje da je „potpuno, ručno pražnjenje dojke bolno, štetno i treba ga napustiti“. Važno je razlučiti razliku između punije i zastojne dojke. Potpuno je normalno da majke u ranim danima i tjednima po porodu imaju tvrđe, tj. punije dojke, jer upravo je taj višak mlijeka osiguravao preživljenje ljudske vrste svih ovih milenija. Ako su majka i dijete stalno zajedno, i dijete može normalno sisati, nema nikakve potrebe za izdajanjem jer će dijete svojim sisanjem isprazniti dojke onoliko koliko treba.
Ali, ako dođe do zastoja, npr. uslijed odvajanja majke i djeteta ili iznenadnog dužeg spavanja djeteta noću, onda dojke mogu postati otečene, bolne, tvrde i dojenje može postati otežano. U tom slučaju hladni oblozi ili lišće kupusa, kao i masaža i nježno izdajanje mogu pomoći. Pri tome je važna pravilna tehnika izdajanja, a ne snaga, a cilj izdajanja jest dovoljno omekšati područje oko bradavice da dijete može uhvatiti dojku i nastaviti sisati. Zdravo, gladno dijete je najbolja izdajalica – nema bolje!
Mit 2.: Samo se jedna dojka smije dati po podoju jer ako se daju obje dojke dijete će popiti samo vodenasto mlijeko na početku.
Bog nam je dao dvije dojke, ne jednu, i to s razlogom, a to jest da dijete ima obilje mlijeka za optimalan rast i razvoj. Stoga, nudite OBJE dojke kod SVAKOG podoja – od viška glava ne boli!
Dijete najbolje zna koliko mu treba i kada je prva dojka „gotova“, a to će vam dati do znanja skidanjem s dojke ili postepenim uspavljivanjem na dojci. Kada to primijetite podignite dijete, prije nego što čvrsto zaspi, da podrigne ako treba (dovoljno je 30-tak sekundi držati dijete u uspravnom položaju) i zatim dijete postavite na drugu dojku. U pravilu, kada dijete osjeti drugu, punu dojku, razbudi se i počne opet aktivno i zadovoljno sisati. Na koncu pojede puno više negoli da je ostao samo na jednoj dojci, a istovremeno stimulira tj. prazni obje dojke potičući obje dojke na stvaranje mlijeka. Pri tom sprječava prekomjerno nakupljanje mlijeka u dojkama. Kod sljedećeg podoja počnite s drugom stranom. Ako kod podoja ne želi drugu dojku, dobro je – dijete najbolje zna što mu treba!
Mit 3.: Podoj ne smije trajati više od 20 minuta.
Tko smo mi da odredimo koliko vremena dijete smije jesti? Dijete je čudo Božje koje samo po sebi zna koliko puno/malo i koliko često treba jesti. Duljina podoja ovisi o brojnim čimbenicima, npr. dob djeteta (što je starije to kraće traju podoji), vrijeme od zadnjeg obroka, količina zadnjeg obroka, stupanj aktivnosti djeteta, zdravstveno stanje djeteta, psihičke potrebe djeteta, itd. Djeca instinktivno traže dojku i na majkama je da nauče prepoznati djetetove znakove gladi. Neki od njih su: otvaranje očiju, usta, okretanje glave, oblizivanje usnica, stavljanje prstiju u usta, mljackanje, glasanje… Na nama je to im omogućiti, a ne ih ograničavati. Ograničavanje učestalosti i trajanja podoja povećava rizik od sporijeg napredovanja djeteta, zastoja dojki i nedostatka mlijeka.
Mit 4.: Izdajalica je bolja od ručnog izdajanja
Naravno da će proizvođači izdajalica ovo zastupati, kao i svi koji profitiraju od prodaje izdajalica, ali nema znanstvenih dokaza da su izdajalice bolje od ručnog izdajanja, ako se majka već treba izdajati. Dapače! U Cochraneovom sustavnom pregledu (najviša razina dokaza u medicini) o metodama izdajanja mlijeka pronađeno je da postoji povećan rizik od oštećenja bradavica kod žena koje su rabile izdajalice u odnosu na one koje su se ručno izdojile, a nije pronađena razlika u količini izdojenog mlijeka s obzirom na metodu izdajanja. Povećani volumen mlijeka uočen je kada su majke bile opuštene, slušale glazbu, grijale dojku prije izdajanja, bile masirane, često se izdajale i kada su započinjale s izdajanjem rano nakon poroda.
Istraživanja su pokazala da u ručno izdojenom mlijeku postoji veća količina bjelančevina u odnosu na mlijeko dobiveno mehaničkom izdajalicom, što može biti korisno za prijevremeno rođenu djecu. U prvim danima po porodu, ako postoji opravdani razlog za izdajanje, onda se svakako preporučuje ručno izdajanje jer se tako može najbolje iskoristiti svaka kap dragocjenog kolostruma, koja bi se „izgubila“ na stijenkama izdajalice, s obzirom na to da se radi o koncentriranoj količini mlijeka. O tehnici ručnog izdajanja sam ranije pisala – važno je da je dojilja strpljiva, uporna, ali i nježna prema svom tijelu. Presudna je pravilna tehnika, a ne snaga. Izdajanje ne bi smjelo boljeti!
Ipak postoje neke mame koje se ne mogu ručno izdajati, ili im je to previše naporno, pogotovo ako trebaju velike količine, često izdajanje, i zato postoji alternativa. Da bi se smanjila mogućnost ozljede, važno je odabrati prsnu školjku odgovarajuće veličine (treba biti par milimetara veća od oboda bradavice) i pridržavati se uputa. Naravno, izdajalice iziskuju dodatni trošak, pogotovo električne pa prednost treba dati dojenju, odnosno ručnom izdajanju, kada je god moguće.
Mit 5.: Dojilja ne smije jesti mahunarke ni citruse
Nažalost, ovo nije prvi put da mi se majka potužila zbog ograničenog unosa zdravih namirnica i to na preporuku zdravstvenog djelatnika. Jedna žena je jela samo kompot dva mjeseca!? Za zdravlje majke dojilje, a time i njezinog djeteta nužna je raznovrsna, zdrava prehrana, a to znači obilje različitog voća (uključujući i citruse), povrća, mahunarki, integralnih žitarica, orašastih plodova itd. i to po mogućnosti što manje prerađenih. Pogotovo u prvim mjesecima nakon poroda majci su potrebni redoviti, zdravi obroci da bi se oporavila od poroda i imala snagu za skrb o djetetu. Nema nikakvih znanstvenih dokaza da izbjegavanje mahunarki ili citruse smanjuje pojavu grčeva kod djeteta, a radi se o važnom izvoru antioksidansa, probavnih vlakna, ugljikohidrata, B vitamina, minerala i bjelančevina (mahunarki) te vitamina C (citrusi).
Naravno, ako žena zna od prije da joj neka hrana smeta, to će i dalje izbjegavati, a ako joj se čini da određena namirnica uznemiruje dijete, može isključiti tu namirnicu iz svog jelovnika dva tjedna pa ju ponovno uvesti i obratiti pažnju na djetetovo ponašanje. U pojedinim slučajevima, ponekad neka namirnica može smetati majci i/ili djetetu, ali to nije razlog ni opravdanje za zabranu konzumacije te namirnice svim majkama jer se često radi o namirnicama koji čine sastavni dio zdrave prehrane. Guštajte (umjereno) u hrani i zahvalite Bogu što nam je dao toliko divnih plodova zemlje!
Mit 6.: Dobro je djetetu dati dudu varalicu kada počne pokazivati znakove gladi jer će tako više ogladnjeti pa će poslije više pojesti
Ovo praksa se ne preporučuje iz više razloga. Prvo, podoji se prorjeđuju, tj. povećava se razmak između pojedinih podoja pa dijete na koncu manje pojede tijekom 24 sata i to može dovesti do djetetovog slabijeg napredovanja. Drugo, rjeđim podojima dojke se manje prazne, i ta smanjena stimulacija dojki dovodi do smanjenog stvaranja mlijeka. Ženino tijelo jednostavno registrira manju potražnju pa shodno tome smanji produkciju mlijeka. Treće, uporaba dude varalice nosi određene rizike, a to su: povećani rizik od upale srednjeg uha, povećani rizik od probavne infekcije, povećani rizik od malokluzije, itd.
Povremena uporaba, npr. za uspavljivanje djeteta ili kada majka ne može odmah podojiti/nahraniti dijete je prihvatljiva, ali ne kao uobičajena praksa. Također, ne smijemo zanemariti potencijalni psihološki utjecaj na dijete kada ne reagiramo odmah na djetetove znakove gladi /potrebu za našom blizinom, zato rabite dudu štedljivo i ne zaboravite – nema bolje dude varalice od dojke! (Zato nam ih je Bog dao.)
Na koncu
Imajte povjerenje u svoje čudesno tijelo i u Vaše pametno dijete. Ono točno zna što treba, samo ga treba pažljivo promatrati, pravovremeno reagirati na njegove znakove i potpuno se predati – ne gledajući na sat! Majčino tijelo sadrži sve što je djetetu potrebno i zato nemojte odvajati dijete od sebe, pogotovo u prvim danima i tjednima. Slušajte Vaše instinkte – one su poput naše savjesti – govore nam što je najbolje za nas, u ovom slučaju i dijete.
dr. Irena
Irena Zakarija-Grković – Žena vrsna
Foto: Oleg Sergeichik – Unsplash
