Zašto mi je draga moja kukavna Crkva

kukavna

Drago mi je moje slabo kršćanstvo. Moja kukavna Crkva. Drago mi je kao i moj kukuruz na kamenitoj njivi. To je bio neugledan kukuruz. Bilo je mnogo malih stabljika. Sitnih klipova. Neko je lišće bilo suho. Neko popucalo. Neki su redovi bili manji od drugih. Neki iskrivljeni.

Draga mi je moja kukavna Crkva

Današnja kukuruzišta izgledaju kao nacistička vojna postrojba. Svaki je kukuruz isti. Svi su uredno poredani. Svi se modre. Nema razlike među klipovima. Listovi su jednaki. Rese jednake. Pogled na takvo kukuruzište ulijeva mi neku tihu jezu u srce.

Uzmimo sada dva klipa. Jedan iz onog mog starog kukuruzišta koje više nigdje ne postoji i ovog današnjeg kojeg vidimo na svakom koraku. Ispecimo i zagrizimo. Razlika je neizmjerna. Onaj moj kukavni kukuruz ispunjen je svim mogućim sokovima i mirisima, a ovaj nacistički nema u sebi ni gušta ni šušta. Prazan je i odvratan.

Moja Katolička Crkva sve više sliči na ono moje staro, zaboravljeno kukuruzište. Izvana je slaba i neuredna. Tu i tamo nekoliko baka, pokoji djed, nešto male dječice, poneki bračni par i na prste mladića i djevojaka. Nema mnogo plemenitih. Nema intelektualaca. Modnih gurua. Ljepotica s prvih stranica. Slavnih novinara. Sportaša. Sve u svemu, slika je kukavna i blijeda.

Crkva mi nudi što svijet ne zna dati

Zavirimo sada u ta mnoga nova društva koja izvana djeluju moćno. Prođimo pogledom po jednom prepunom stadionu ili velikom koncertu neke slavne grupe i vidjet ćemo mnogo praznih pogleda i praznih duša. I sve smrdi na novac. Komercijalnost. Interes. Manipulaciju. A u toj našoj neuglednoj Crkvi ima puno soka. Ima nutarnje ljepote. Sjaja. Čistoće. Mira. Jednostavnog zadovoljstva. Slatkoće. Plemenitosti. Međusobne ljubavi. Skromnosti. Svetosti. Nutarnje raskoši. Kreposti. Nade. Zdravlja. Slobode. Slobode. Slobode. Igre. Požrtvovnosti. Autentičnosti. Samozatajnosti. Pravog uživanja. Mirisa.

Knjiga Propovjednika kaže da su oči mudračeve u glavi. Sv. Ivan kaže da smo mi vidjeli slavu Božju.
Otvori, Gospodine, oči moje da ne zaspem nasmrt. Neka me ne zavede moć i vanjština. Tko još danas može naći starog, domaćeg, dobrog kukuruza?

Moja je stara Katolička Crkva još tu! Skrivena je očima ovoga svijeta. Jer lude svijeta izabra Bog da posrami mudre. Uzeo je ono što nije da uništi ono što jest. Iznutra je ljepota Zaručnice.


don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: Luo Ping – Unsplash

 

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.