
Treba li nametati moliteljima oblik molitve ili im povjeriti nakanu da je oni u slobodi srca i po Gospodnjem nadahnuću, primjereno osobnoj karizmi i poslanju, oblikuju u vlastito živo molitveno djelo?
Bog je graditelj molitvene zajednice, ako se sva zajednica skupa s poniznim predvodnikom, a ne voditeljem, iskreno i ponizno klanja njegovoj volji i otvara djelovanju Duha Svetoga.
Kao kad kod gradnje kuće projektant i nadzornik gradnje kaže jednima: „Kopajte rupu za temelj!“, drugima: „Miješajte i nalijevajte beton!“, trećima kad za to vrijeme dođe: „Zidajte zidove!“, četvrtima: „Postavljajte krovište!“, petima: „Ugrađujte prozore i vrata!“, šestima: „Izvodite unutarnje radove, svaki prema svojoj struci!“, sedmima: „Postavljajte rasvjetu!“, osmima: „Izvodite završne radove unutrašnje opreme i okoliša!“ Tako i Bog u molitvenoj zajednici, po svakoj duši, u život onog za kojeg se moli unosi poseban dar.
Ali, ako „voditelj“ molitvene zajednice zahtijeva od svih da mole isto i na način kako on to odredi, onda to više nije zajednica slobodnih Božjih duša nego lanac porobljenih duša koje služe njegovoj oholosti. A takva molitvena naredba onda nalikuje bezumnom graditelju koji svim majstorima iz procesa gradnje naređuje: „Nosite crijep na krovište!“ prije nego li su i temelji iskopani. Ta molitva nema križa u sebi. A križ molitvene zajednice je osobni križ svakog njezinoga člana kroz koji se formirala njegova duhovna osobnost s pripadajućom milošću, karizmom, darom i poslanjem.
Osobno klanjanje za zajedničko dobro
Zato živa svetačka duša doživljava molitvene zajednice kao stanovito nasilje nad dušama koje žele biti otvorene izravnom djelovanju i vodstvu Duha Svetoga.
Ne porobljavajmo se zajedničkim molitvenim akcijama, nego se potičimo na osobno klanjanje za zajedničko dobro. Pred našim nevoljama nije Bog neumoljiv, nego se sile našeg ropstva opiru spasonosnom djelovanju svetog križa koji nam želi osvijestiti grijeh kojega se trebamo odreći da bismo mogli primiti blaženstvo i mir. Ropstvo se opire oslobođenju. Ono Božju volju naziva strahotom koja mu se na tobožnji život obrušila.
„Pomoli se za me i za one s kojima život dijelim!“ – to je dovoljno reći. Zajedništvo svetih će nam izmoliti sve što nam nedostaje za kreposne pobjede i život vječni, ako smo spasenju i posvećenju bezuvjetno otvoreni.
Ja ne molim kako mi ljudi predlažu, nego osluškivanje srca započinjem: „Tko je ova duša, Gospode, i što joj je za pravi život potrebno, to učini! Budi volja tvoja!“ I ne zbunjuje me ako čujem da je toj duši, nakon molitve, postalo još gore, jer znam da je tek tada molitva uslišana, da je započela strašna borba spasonosne Božje vlasti protiv demona njezinoga ropstva koji se pri odlasku žestoko opire, premda mora otići. Nakon borbe, slijedi pobjeda. Sladunjavim i naizgled lijepim molitvama mi se najčešće međusobno porobljavamo nasilnim prijateljstvom, neisplativom ropskom zahvalnošću ili kakvim strahom koji nam više ne dopušta bližnje prihvaćati po mjerilima Božje istine u kojoj su život i sloboda.
Oblici zajedničke molitve naroda Božjega
Pa ipak, postoji i zajednička molitva Božjeg naroda. To je molitva svetih na opće dobro i izgradnju otajstvenog tijela Kristovoga – svete Crkve.
To je prije i iznad svega sveti liturgijski čin (sveta misa), što ga predvodi i ostvaruje izravno Krist (Božja Riječ) kroz utjelovljenje (pretvorbu) i naše posvećenje u činu svete pričesti.
To su psalmi – molitve Duha Svetoga za sve naraštaje. Oni su evanđelje Isusove duše. Nema životne okolonosti koja nije u psalmima prisutna.
To je svojevrsna mala misa, evanđelje Isusovog života po Bezgrješnom srcu Marijinu, odnosno sveta krunica (čitav ružarij).
I na kraju, to je časoslov Božjeg naroda u kojem sudjeluju istodobno sve posvećene duše na cijelome svijetu. Tu molitvu izravno vodi Duh Sveti i tako održava na vječnom životu cijelu svetu Božju Crkvu u sva vremena i bilo gdje na svijetu.
Dakle, dva oblika su molitvenog života: osobni (primjeren Božjem pozivu i daru svake pojedine duše) i zajednički koji sve karizme i darove stapa u jedno vječno živo biće ljudskog roda s Božjim Duhom i Istinom u sebi.
Duša dušu ne može voditi, zato što se izgubi i kad samu sebe vodi. Dušu vodi samo Bog. Odnosno Riječ Božja. Ne bilo kakva, nego utjelovljena po božanskoj žrtvi i svetoj pričesti. Čemu je božansko jamstvo sveta Bogorodica.
Sveta misa, časoslov i krunica
Zato i u pojedinačnoj molitvi na istu nakanu, prema svačijem Božanskom pozivu i daru, treba duše osloboditi od sebe, da bi takvom molitvom upravljao Bog.
A s druge strane, da se duše ne bi raspršile u samodostatnosti tobožnjih mističnih zanosa što ih rado zlorabe zlodusi, potrebna je redovita sveta misa (po mogućnosti svakodnevna), sveta krunica, psalmi i časoslov tko ga rado ili po zavjetu moli.
Krist nas je za slobodu oslobodio, kaže sveti Pavao. Zato poštujmo svačiju slobodu i ne dajmo svoju nikome doli Kristu, odnosno Presvetoj Trojici u Presvetom Trojstvu, kako je to bilo na početku u apostolska vremena.
Samo tako, s osobnim darom i zajedničkom Kristovom ljubavlju u svima, susreti nam neće biti jednolično dosadni i međusobno rutinski pusti, nego ćemo biti jedni drugima u svim prilikama neponovljiv Gospodinov dar.
Svaki dan biti u stanju milosti i (ako je moguće) pričestiti se
U osobnoj molitvi na poslu, Gospodin mi je prije 33 godine rekao: „Rajko, žuri se u svetost, jer je malo vremena ostalo.“ Ali mi je i u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu – nasamo pred zatvorenim svetohraništem, kad sam svratio pokloniti se, negdje u to isto vrijeme rekao mi je i ovo: „Rajko, pričešćuj se, ako možeš, svaki dan. Po tebi će biti spašen čitav tvoj rod… Jer što si ti bliže meni, i svi tvoji će biti bliže meni.“ A nakon dvije godine na istom mjestu mi je ponovio ove riječi i dodao: „A tvoj je rod ljudski rod.“
Veliki su sveti plodovi tog poziva i takvoga dara i osobno i za sve duše na mom životnom putu. Pričestiti se (ako je moguće) svaki dan, znači prije svega svakim danom biti u stanju milosti (bilo u očuvanoj pravednosti pred Bogom, bilo nanovo ispovjeđen).
Zapis nastao na plaži u Orebiću 7.8.2007. iza 18:00 i u kući Ive Tolj, gdje smo lijepo primljen na ljetovanje
Iz duhovnog dnevnika Rajka Bundala
Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: Amaury Gutierrez – Unsplash