Kako odgojiti djecu koja će donositi prave odluke, čak i onda kada im ne dišemo za vratom? Kako podučiti djecu da izbjegnu situacije u kojima neće napraviti ispravnu stvar, iako znaju što je ispravno? Kako usmjeriti moralno odlučivanje svoje djece?
“Ja zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono bih htio, nego što mrzim – to činim.”
(Rim 7,15)
Ovo je jedan od najvećih izazova za roditelje koji žive vjeru. Nove informacije koje nam pružaju znanost i teologija tijela svakako mogu olakšati i pomoći (iako nam ništa ne daje potpunu garanciju) u tome da naučimo djecu donositi dobre, moralne odluke i onda kada mama i tata nisu u blizini, a pritisak donošenja odluke je na njima samima.
Kako moralno donositi odluke?
Teologija tijela kaže nam da, ako kroz molitvu razmatramo ljudsko tijelo kao Božju kreaciju, možemo naučiti važne stvari o našem porijeklu, sudbini i pozivu da se povežemo s drugima dok smo ovdje na Zemlji. Što više djelujemo u skladu s tijelom kao Božjom kreacijom, bit će nam lakše postati ono za što smo stvoreni. Za početak rasprave o odgoju moralne djece, osvrnimo se na to kako mozak donosi moralne odluke.
Vjerojatno ste primijetili da za donošenje ispravne odluke, kada smo pod pritiskom i nitko nas ne promatra, nije dovoljno biti upoznat s time što je dobro, a što je loše. To je stoga što mozak pohranjuje informacije u korteksu, dok se impuls za djelovanje pod pritiskom stvara u limbičkom sustavu. Ta dva dijela mozga neurološki su vrlo udaljena.
Korteks je poput knjižnice u kojoj su pohranjeni vrlo sofisticirani podaci. Limbički sustav, pak, prima informacije iz okoline prije drugih dijelova mozga te je zadužen za stvaranje impulsa koji naše tijelo čuvaju od opasnosti. Mnoge reakcije na koje nas navodi limbički sustav (npr. ispadi bijesa, udarci, ignoriranje problema, nemogućnost da kažemo ili napravimo što bismo trebali) mogu, u najboljem slučaju, biti moralno upitne.
S druge strane, uloga korteksa je da nadgleda „namjere“ limbičkog sustava te ih ili odobri ili mu naredi da napravi nešto drugo, uz specifične upute kako.
Prometna gužva u dijelovima mozga važnim za moralno odlučivanje
Da bismo donijeli odluku pod pritiskom i kada nas nitko ne gleda, naš limbički sustav treba „brzo komunicirati“ s korteksom. Oni trebaju razmijeniti informacije o tome što se događa, što nam impulsi govore da napravimo, je li to u skladu s onim što smatramo ispravnim te kako to provesti. Sve se to treba odviti u djeliću sekunde.
U slučaju da izostane munjevita komunikacija između korteksa i limbičkog sustava, mogu se dogoditi dvije stvari. Prva je ta da korteks uopće ne dobije priliku odvagnuti situaciju. U tom slučaju, mi jednostavno radimo ono što nam je rekao limbički sustav, bez mogućnosti da svjesno objasnimo zašto to radimo. To su one situacije kada roditelj pita dijete zašto je nešto napravilo, a dijete jednostavno kaže: „Ne znam.“
Druga je mogućnost da korteks dobije informaciju, no prekasno pošalje odgovor o alternativi limbičkom sustavu. Kao rezultat, svjesni smo da činimo pogrešnu stvar, no nemoćni smo napraviti išta drugo, osim da sami sebe kritiziramo jer smo opet zeznuli stvar. Bez obzira koliko se naši roditelji u odgoju trudili oko morala i koliko informacija imamo u svom korteksu, ako korteks i limbički sustav nisu koordinirani za munjevito odvijanje dijaloga, naša sposobnost da učinim pravu stvar (pogotovo kada sam pod pritiskom i nitko ne gleda) bit će ozbiljno ugrožena.
„Kozji put“ ili autocesta
Što to onda omogućuje ovu komunikaciju između dijelova mozga važnih za moralno odlučivanje? Neuroni poput cesta povezuju različita područja mozga. Neke od tih cesta su poput „kozjih puteva“, dok su druge autoceste. Logično, kada trebamo brzo donijeti odluku, potrebna nam je autocesta da poveže razne dijelove našeg mozga.
Tu do izražaja dolaze roditelji. Znanost otkriva da je najvažnija stvar koju roditelji mogu učiniti, kako bi se kod djeteta izgradile autoceste, upravo pokloniti djetetu iznimnu količinu ljubavi.
Primljena ljubav pomaže razviti moralno odlučivanje
Teologija tijela kaže da smo stvoreni za ljubav te da su čak i naša tijela sazdana tako. Neuroznanost nam potvrđuje koliko ima istine u tome.
Istraživanje u kojem je 500 djece praćeno od njihova rođenja do srednje životne dobi, pokazalo je da je količina ljubavi koju su ta djeca primila u prvih 8 mjeseci života povezana s moralnim odlučivanjem u odrasloj dobi. Djeca su bila podijeljena u 3 skupine prema količini ljubavi koju su dobili u djetinjstvu (zanemarivani 6%, uobičajena razina ljubavi 85%, iznimna ljubav 7%). Rezulatati su pokazali da su oni koji su dobili iznimnu ljubav imali najrazvijenije vještine važne za moralno donošenje odluka.
Drugo istraživanje koje je uključilo stotinu djece pokazalo je da je djeca koja su kod kuće primila najveću količinu ljubavi imaju mnogo razvijeniji hipokampus. To je dio mozga odgovoran za emocionalnu kontrolu i regulaciju stresa, vještine koje su direktno povezane s moralnim donošenjem odluka.
Dakle, ako roditelji žele odgojiti moralnu djecu, trebaju učiniti više od same zaštite dječje nevinosti i poduke o tome što je dobro, a što loše. Na roditeljima je da pripreme dječje mozgove za moralno odlučivanje tako da im obilato pružaju fizičke i druge iskaze roditeljske ljubavi.
Dr. Greg Popcak – Psych Central
Prevela: dr.sc. Danijela Janjanin
Foto: Pixabay
