Kada sam imala 10 godina jedno sam ljeto pohađala radionice s temom drevnih vremena zbog čega sam bila vrlo uzbuđena. No postojao je samo jedan problem. Prerasla sam sve kostime koji su se nosili kao karakteristična odjeća tih razdoblja. Moja je majka pohitala ispraviti situaciju. Izvadila je svoju šivaću mašinu i odlučila da je vrijeme da me nauči kako je koristiti.
Zadovoljstvo u izradi svojih kreacija
Nakon što smo odabrale uzorak i materijal, otišle smo kući i naučila me najsitnije detalje šivanja koje je ona naučila u osnovnoj školi – kako zabosti pribadače u platno, kako prošiti, kako šiti dupli bod i ostalo. Još uvijek imam tu haljinu. S vremena na vrijeme pojavi se prilika da je izvučem i posudim nekoj djevojčici da je nosi. Kad god se to dogodi, onaj tko posuđuje haljinu ljubazno zanemari nevješti nabor na rukavu i divi se mojem umijeću koje sam stvorila s deset godina.
To divljenje neupitno dolazi zbog činjenice da su sve vrste šivanja u bilo kojoj dobi nestale iz gotovo svih kultura. No to što je ručni rad nestao iz kultura ne znači da je nestalo i interesa. Upravo suprotno, djeca su još uvijek željna naučiti kako šivati, što je vidljivo po broju zainteresiranih za radionice šivanja.
Ručni rad i radionice šivanja
Voditelj jedne takve radionice opisao je kako su redovi šivaćih mašina postavljenih na štandovima omogućili grupama djece da se okušaju u šivanju i ponesu kući svoje najnovije kreacije. Oko 400 djece rukovalo je šivaćim mašinama i svi su bili vrlo radoznali. Najviše ih je očaralo kada bi uzeli dva komada materijala koja bi tada sašili u jedan. „Vole stvarati nešto novo i vrlo su ponosni kada u tome uspiju“, rekao je.
Međutim, ako se djeca poput ovih tako lako zaljube u šivanje svojih kreacija, zašto onda ne bi toga bilo i više? Voditelj je to objasnio ovako: „Mislim da se veza prekida u školi. Učenici više nemaju predmete koji ih pripremaju za život, predmete poput šivanja, vođenja financija ili kuhanja. U današnje vrijeme kada oba roditelja rade, teško je pronaći vremena za podučavanje djece kod kuće.“
Šivanje u školskom kurikulumu?
Mnogi bi rekli da je u današnjem izrazito moderniziranom društvu u kojem živimo zanate poput šivanja zaista nepotrebno uvesti među školske predmete, posebno kada možemo otići u trgovinu i natrpati nekoliko košara odjeće.
Međutim, ako zanemarimo ekonomsku stranu šivanja, možemo jasnije uočiti dobrobiti koje djeca dobivaju učenjem ručnoga rada. Precizan ručni rad u šivanju usavršava vještinu koordinacije oka i ruke. Često je potrebna i vještina rješavanja problema kada tijekom rada ponestane materijala ili šav ode u krivome smjeru pa se igla mašine zaglavi. Ustrajnost je još jedna odlika koja je potrebna da bi se rad doveo do kraja. Svatko tko se okušao u bilo kojem ručnom radu zna da on često zahtijeva više mentalne snage i kritičkog razmišljanja nego što je potrebno da sjedite za stolom i napišete domaći rad.
Je li došlo vrijeme da prepoznamo vrijednosti koje zanati nude djeci? Štoviše, je li moguće da bi ponovno uvođenje zanata u državne škole oživjelo kreativnost, potaknulo razmišljanje i izazvalo veći entuzijazam za učenjem svoj djeci?
Annie Holmquist – Intellectual Takeout
Prevela: LR
Foto: Pixabay
