Profesorica sociologije, Pepper Schwartz, imala je na CNN-u prilično depresivnu reportažu s naslovom Doživotni brak je lutrija. Ovo se odnosi na činjenicu kako najveći postotak razvoda raste među ljudima iznad 50 godina starosti. Prije se govorilo da ako ljudi dožive 25 godina braka, uspjeli su. Ali, ne više! Iako je stopa razvoda znatno niža među onima koji su duže u braku nasuprot onima koji su u braku manje od 10 godina, nije neobično da se parovi razvode nakon 25, 40 ili čak 50 godina braka. Schwartz kaže:
„Brakovi koji traju doživotno postali su lutrija za mnoge, posebice za pripadnike takozvane baby boom generacije. Možda je čuveno dok nas smrt ne rastavi najmanje vjerojatno za holywoodske zvijezde čiji posao ima velike posljedice na njihove veze, a izlazak iz braka nije generalno uvjetovan financijskim brigama. U stvarnosti se, međutim, čini da nijedan brak nije imun na epidemiju bračnoga raspada.“
U pravu je. Nijedan brak nije imun. Niti jedan par. U bilo koje doba.
Kriza ili prilika?
Lako bi bilo pasti u depresiju zbog ovoga, ali pokušavam shvatiti ovo kao poticaj, zato što je ključ doživotnog bračnog zadovoljstva zapravo skriven u činjenici da nitko od nas ne može računati na to da će brak potrajati doživotno. Što pod tim mislim?
U vlastitom iskustvu, kada kažemo da na nešto možemo „računati“ obično mislimo na „Ne trebam se zabrinjavati oko toga.“, „Ne trebam voditi brigu oko toga.“, „Ne moram se tome posvećivati.“ Ne znam za vas, ali ja sebi ne mogu dopustiti da prihvatim ovakav stav prema svojoj kosilici, a kamoli prema svome braku. Ozbiljno, što ako vidite u novinama članak s naslovom Slom četrdesetogodišnje kosilice koju su neprestano zanemarivali, biste li bili iznenađeni? Naravno da ne biste. Pa zašto onda toliko jaučemo kada čitamo članke koji govore isto o braku?
Ne postoji takva stvar kao „To“
Istaknuo sam u svojoj knjizi, For Better…FOREVER! (U dobru … ZAUVIJEK!, op. prev.) kako je jedan od najvažnijih stavova koje parovi moraju razviti o braku onaj da ne postoji „to“. Parovi često tvrde: „To je jednostavno umrlo.“, „Nije imalo smisla da i dalje ostanemo zajedno.“ ili „Nismo TO mogli spasiti“. Ne postoji ‘TO’ u braku.
Postojiš samo ti, tvoj supružnik i ono što stvarate zajedno postavljajući si svakodnevno, do kraja života, isto pitanje: što mogu napraviti da se danas za supružnika brinem bolje nego što sam jučer? Ako tako činite, imat ćete sretan brak koji će trajati doživotno. Ako tako ne činite, nećete. Točka. Kao što jedan moj prijatelj kaže: „Nije to neka viša matematika.“
Odgovor: Pažljiva Ljubav
Razumijem da usponi i padovi u brizi za vezu mogu biti izazov. Isto tako, stavljanje braka na prvo mjesto pred poslom i životnim pritiscima, razvijanje samokontrole koja će nam pomoći da ne kritiziramo partnera kada stvari postanu gadne i učenje kako voljeti partnera više od svoje komocije ogroman su i težak posao, ali pretpostavljaju da se svakoga dana pažljivo posvećujemo brizi jedan za drugoga. Ove stvari se moraju naučiti, inače nema pomoći. Zapravo, iako se malo izgubi u silnim trenucima zabrinutosti, sama Dr. Schwartz donosi isti zaključak:
„Moramo biti pažljivi svakoga dana, godine i desetljeća u kojima smo zajedno u vezi. Morali bismo težiti visoko, puno se zabavljati, marljivo raditi na tome da budemo jedno drugome ljubavnici i prijatelji te da uvijek damo sve od sebe kako bismo riješili probleme koji nam se nađu na putu.“
To je dobar savjet za one koji su u braku 5 dana, kao i za one koji su u braku 50 godina.
Dr. Gregory Popcak – Catholic Exchange
Prevela: AMS
Foto: Josip Ninković