Ženu je Bog stvorio da mu rađa, njeguje i odgaja djecu – istodobno njegovo i svoje čovječanstvo. To je njezina prvotna životna zadaća. Inače zašto bi ju ženom stvorio i dao joj spolnu plodnost kao bitno određenje njezinoga dijela ljudske naravi i životnog poslanja!? Biti žensko u ljudskoj naravi, imati ili nemati žensku spolnost i od spolnosti odvajati neodvojivu plodnost, to ni po smislu ni po ograničenoj ljudskoj snazi ne pripada njezinoj odluci. Slično mužu, ona odlučuje samo o jednome: hoće li ili neće biti ono što po Božjem stvaranju, odnosno u Božjem smislu i pozivu u život jest i jedino može biti. Žena! Samo o tom ona odlučuje. Sve ostalo je odlučeno prije njenog nastanka. I dogodit će se po zakonu života po kojem je svemir usklađen tako savršeno da u njemu smeće ne postoji.
Zbog bludništva i preljubništva žigosao je ženu spolnim bolestima, a trudnoćom, porodom i dojenjem, kad se strahom s grješnog puta vrati
Uostalom, zašto bi ju, zbog bludništva i preljubništva, žigosao spolnim bolestima, a trudnoćom, porodom i dojenjem, kad se strahom s grješnog puta vrati, iznova joj dao ozdravljenje, kako to svjedoče stručnjaci za ženske bolesti koji su, prateći ih na tisuće, uočili takve fenomene?! Kažu da neke ciste nestaju u narednoj trudnoći kad ju žena rado prihvati. Potvrdili su, zapravo, riječ Duha Svetoga po svetom Pavlu: da „će se ona spasiti vršenjem majčinskih dužnosti, ako ustraje s čednošću u vjeri, ljubavi i posvećenju.“
U ovoj poslanici sveti Pavao je očinski strog prema ponašanju žena, ne zbog običaja onoga vremena, kako tvrde kritičari vječnog Božjeg puta – a da o tako dalekoj prošlosti bez svjedoka i bez činjenica nagađaju po vlastitoj sklonosti, ni zbog tvrdnji takvih novatora koji strše izvan tisućljetnog hoda živog čovječanstva – da je patrijarhat zlostavljao ženu te da je, tobože, postala slobodna tek u ovo vrijeme sveopće bludnosti, nego da joj život sačuva u izvornom smislu, kao službenici Božjeg Svetog Duha, Životvorca, koji u njoj oblikuje novo ljudsko biće.
Svetac Božji tako govori da joj rasvijetli i obrani smisao donositeljice ljudskoga života, zbog čega je dostojna plaće najveće – doživotne radosti i zdravlja.
Seksualna je revolucija pokrenula svjetski terorizam
Ima li ikoga radosnog i sretnog u začaranom zamku modernoga svijeta što ga sazidaše graditelji ove nove kule babilonske?! Mir i sigurnost, kao što vidimo, nisu s njima dosli na svijet već oboje su zbog njih i gdje su oni sa svijeta nestali. Mir i sigurnost, kao i uvijek, u moralnom su i Bogu vjernom obiteljskom domu, kojeg su se bezumni odrekli pa svoj život i tuđe živote predali Sotoni. U njima se nemir i nesigurnost rađaju i po njima šire diljem svijeta. Barem danas ovo je očito. Seksualna je revolucija pokrenula svjetski terorizam.
Tko se bori protiv rađanja, protiv braka i obitelj, taj ni živima ne da dalje živjeti. Njihov svjetonazor po bludnosti seže od abortusa do eutanazije. Njihov hedonizam je najmasovniji politeizam u koji su uključeni svi demoni na svijetu s iskrivljenim poimanjem Boga, sva umijeća smrti sa znanjima i silama propasti. Ali neće zadugo. Prorečen je njihov dolazak. Prorečen je i njihov svršetak.
Njezina spolnost stvorena je radi sjemena koje će joj Bog po mužu poslati
A kad sveti Pavao u retku koji ovom maloprije prethodi kaže: „Uistinu, najprije je bio stvoren Adam, onda Eva.“ – s ovog zrenika uistinu možemo vidjeti da je njezina spolnost stvorena radi sjemena koje će joj Bog po mužu poslati i, baš kako piše na početku Knjige postanka, sjediniti ih da postanu i ostanu jedno u roditeljskoj službi – i u boli i u radosti. Odnosno, kako stoji u obredniku sakramenta svete ženidbe: „u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti u sve dane života svoga“.
Eto kako Božja usta uvijek isto govore. A bezbožnik bi uvijek htio drukčije, jer ga tako nadahnjuje Zli.
Zaista, bez muža – odnosno sjemena što ga Duh Sveti najprije stvara u mužu pa ga onda prenosi u nju – žena ne može začeti. Bez muža ona ne može ni roditeljka biti, jer je tek na pola njeno roditeljstvo, kao i njegovo. Tek sjedinjenjem postaju cjelina.
Žena vjernim i potpunim pripadništvom mužu izvršava bogodano životno poslanje
A da bi doživotno vjernim i potpunim pripadništvom mužu izvršila bogodano životno poslanje, Duh Sveti po riječi svetog Pavla daruje joj zaštitu od bluda i preljubništva, njenih smrtonosnih neprijatelja, riječima: „Isto tako hoću da se žene pristojno oblače, da se kite stidom i čednošću, ne pletenicama, ni zlatom i biserima ili skupocjenim haljinama, već djelima ljubavi, kako i dolikuje ženama koje ispovijedaju vjeru.“
Ne dopuštam ženi da poučava niti da vrši vlast nad mužem; štoviše neka ostane u skrovitosti!
Današnjem bludništvom opsjednutom naraštaju Antikristovih pomodara osobito rogobatno (ili kako oni to kažu „anakrono“) zvuče ove riječi iz te poslanice: „Žena neka uči u skrovitosti sa svom podložnosti. Ne dopuštam ženi da poučava niti da vrši vlast nad mužem; štoviše neka ostane u skrovitosti!“
Zašto oni griješe u prosudbi, a apostol pogana ipak je u pravu?
Evo zašto, po Duhu Svetom, tako mora biti.
Iz primjera besmrtne Svete Obitelji, u čijim grobovima ne nalaze se ni tijela ni kosti, postaje jasno da je Žena, Isusova Majka, zaručnica Duha Svetoga i njegova trajna posrednica među svetima, odnosno Majka svete Crkve, jasno je da je najsnažnija ženska moć i nadmoć nad svim neprijateljima braka i poroda prisutna u duhu. Zato ona, kad je čista, osvaja pogledom koji zrači silom što prodire kroz kosti i srca.
Čedni ženski pogled bludnom duhu oduzima svu moć, a bestidni ruši tuđe muževe koji su se u nju zagledali.
A gledajući opet iz iste Svete Obitelji, Riječ Božja se utjelovila u Isusa, dok je svetom Josipu dodijeljena služba čuvara djevice i hranitelja utjelovljene Riječi. Iz ovog slijedi da je muška snaga i nadmoć u svijetu zapravo u riječi; da on riječju i mudrošću koja joj prethodi moćno brani sebe braneći svoju ženu i zauvijek zajedničko potomstvo.
Zato Duh Sveti zabranjuje ženi da se oslanja na svoju slabiju stranu – riječ, da ne postane žrtva bludnicima i ropkinja zlodusima svađe i zablude.
Snaga žene je u intuiciji pa se po tom osjećaju ravnaju više negoli po pameti i riječi
Uostalom, zar iskustvo ne potvrđuje žalosnu činjenicu da su žene odreda slabe na laskanja kad s bestidnicima počnu razgovarati i da su upravo zbog tih pohvala bluzi i cipeli, zadirkujućih pitanja, besmislenih, prostačkih i najglupljih riječi mnoge od njih podale se paklenim zvijerima pa kroz cijeli život lile gorke suze, osobito današnje djevojke koje krjeposno Božje muško nisu ni vidjele niti srcem slušale s njegovih usana oslobađajuću svetu Božju riječ?! Zato istinski očinski Duh ženama po svetom Pavlu tako strogo govori, a da im pri tom ne dokida slobodnu volju. Ta strogost je zaštita i pomoć, a ne šteta ženskim umovima. Snaga žene je u duhu, ili kako to danas govore u intuiciji. One često kažu: „Imam osjećaj.“ Pa se po tom osjećaju ravnaju više negoli po pameti i riječi.
Muškarce opasnost vreba iz bezbožnog oka ženskoga, oka preljubnice
Muškarci su slabiji u duhu, a silni su u riječi. Zato njih opasnost vreba iz bezbožnog oka ženskoga, oka preljubnice. Istog trena kad pogledom se s njenim okom sjedine, već padaju pod njezine noge. U glavi im više pamet nije. Taj pogled ih srubi kao kad golemi se hrastovi pod pilom pretvore u odrezane trupce. Samo snagom Božje Riječi u sebi i vjernosti Duha Svetog u srcu, takav pogled mogu nadvladati, odbaciti paklenu ponudu pa prionuti čvršće uz jedinu svoju, uz koju ih rado čeka Bog s darom – možda već danas u blaženom trenutku – opet nekog novog njihovog djeteta.
Zato Božje sinove taj isti Očev Sveti Duh, prema biblijskoj Knjizi mudrih izreka, poučava ovako:
„Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.“
Taj Duh stvara sjeme u samoj srži muža. Silom plodonosne svete ljubavi podiže mu srce i sve u njemu što služi začeću da dostojno ga i vjerno u njezinu rodnicu ulije; ne dopuštajući tu da ni trenutka samo s njome ostane. Razum u tom svetom činu nema naslade. Jednostavno, on to ne razumije.
Taj Duh i njegovoj ženi, jedinoj po Božjem naumu, istim žarom bračne ljubavi budi žarku želju da ga rado primi i čuva u sebi.
Kad muž i žena izvrše svoju službu u događaju čudesnog začeća, srca im se naglo smiruju
A kad muž i žena na divnom valu čiste bračne ljubavi izvrše svoju službu u događaju čudesnog začeća, odnosno Božje djelo cijelim bićem prihvate, srca im se naglo smiruju, ali ne na zemlji nego u visinama nebeskoga mira. Tad Božjom snagom u sebi nastavljaju hod na kojem se ovdje dolje nižu sve veće i veće borbe i pobjede, jer ni u njima se nitko ne može tako jako oprijeti Bogu da rađanje bi sasvim prestalo. Premda je Bog uvijek kažnjavao nevjeru, odmjerenim nevoljama radi obraćenja, od Adama i Eve pa preko potopa i sodomskog ognja, rađanje se nije prekinulo.
Čak i kad izumiru najbrojniji i najmoćniji narodi u perverzijama svoga hedonizma, nit života nastavlja se dalje, jer je ona djelo Božje. Kroz tisućljeća putuju samo vjerni brakovi i njihovo vjerno potomstvo, a uz njih još sveci i svetice koji svojim žrtvovanim srcem uistinu nisu više od ovoga svijeta pa ih svijet i ne može srušiti s njihovoga nebeskog oltara, kao što im ruši zemaljske oznake, što su ovdje kao putokazi svima koji dušom žeđaju za Bogom.
On iz oba srca grije maternicu da prihvati to već živo sjeme pa iz njega izvede čovjeka
Kako rekoh, kad muž i žena izvrše svoju službu u događaju čudesnog začeća, srca im se naglo smiruju. No, žar bračne ljubavi u njima se ne gasi, već se razgorijeva u plamen roditeljstva. On iz oba srca grije maternicu da prihvati to već živo sjeme pa iz njega izvede čovjeka. Iz ženine srži on mu stvara hranu i postelju koje će mu dostajati kroz devet mjeseci.
Primjereno veličini sjemena, u vidu jajašca on taj paket spušta sjemenu u susret. I tako tromjesečje tri put se okrene, kao prva sveta devetnica, dok iz Trojstva taj se čovjek ne stvori pa ne rodi iz dvojstva Božjim čudom sjedinjenog muško-ženskog para. Kroz to vrijeme Životvorac postojano u ženi prebiva. No, osim djeteta, On u toj devetnici iz žene i mužu oblikuje srce za očinsku službu koja mu je do tad bila nepoznata. Eto zašto se blagoslovljenim ovo stanje naziva ili drugim stanjem, drukčijim od običnog zemaljskog života.
Muž uz ženu i dijete među njima – to je najveća slava u svemiru koja iz stvorenja može proslaviti Boga
Muž uz ženu i dijete među njima – to je najveća slava u svemiru koja iz stvorenja može proslaviti Boga. A ne bi je bilo da Bog tu službu nije povjerio ženi. No nije ju na nju prisilio, kao što je očito po Mariji i Evi. Cijelo sveto Nebo iščekuje ženinu odluku da se u tu slavu uključi.
Eva nije htjela, zato joj je sve na svijetu uništio Zmaj.
A Marija je htjela pa tim tako jednostavnim i potpunim, bezuvjetnim i neopozivim predanjem s lakoćom je Zmaju glave zgazila, to jest sve paklene zamke. Pred njezinim mu Bogu vjernim i poniznim srcem, srcem bezgrješnim, nijedno zavođenje nije uspjelo. U njezinu srcu on ne nađe svoga posjeda (grijeha) da bi njome mogao ovladati pa naškoditi njezinu potomstvu. Zato ni svetima ni u čemu bitnom naškoditi ne može, iako su gorke patnje podnosili da se Kristu suobliče u svemu.
Bog u svakoj ženi iščekuje Mariju i pripravlja joj pobjedu s nebeskim veseljem. No, nijednu na svetost nije prisilio, kao što se nije protivio ni Evi.
Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: Pixabay
