Nastupila je tama – kako moliti?

tama

Suhoća i utjeha

Znaš li što činiti kada nestane svjetla? Nije to samo pitanje fizičkog djelovanja – tiče se i duhovnosti. Kao što posrćemo i padamo u stvarnoj fizičkoj tami, tako se možemo izgubiti, ozlijediti, postati zbunjeni, a možda i ozbiljno povrijeđeni ako ne znamo kako reagirati u razdoblju duhovne tame. Srećom, sveti Ignacije Loyolski nam u svojim „Duhovnim vježbama“ daje sažet i veličanstven prikaz umjetnosti i znanosti snalaženja u vremenima duhovne tame.

Prvo, pogledajmo neke riječi koje sveti Ignacije koristi za opis različitih stanja i događaju u duhovnom životu. Ono što bismo mi mogli nazvati „duhovno svjetlo“, on naziva kao „utjehom“.

Utjehom zovem stanje u kojem duša biva potaknuta unutarnjim događajima koji uzrokuju našu zaraženost ljubavlju Stvoritelja i Gospodina. Utjeha je isto tako i kada čovjek pusti suzu ganuća ljubavlju Gospodinovom. Konačno, utjehom možemo nazvati svako povećanje vjere, nade i milosrđa i svaku unutarnju radost koja poziva i privlači k nebu i k spasenju nečije duše, sve ono što nadahnjuje mirom i tišinom Krista, našeg Gospodina.

„Dobra“ i „loša“ molitva

Utjeha zvuči predivno, zar ne? Nađe li tko načina kako je dobro upakirati i prodavati, taj bi se ubrzo obogatio. No, veliki svetci znaju da, iako je dobrodošla, draga i ugodna, ona više dolazi poput šlaga na torti i ne čini samu srž duhovnog života. Mudar isusovac jednom mi je rekao kako je temeljna pogreška u duhovnom životu razmišljati kako je „dobra molitva“ molitva koja završava utjehom, a „loša molitva“ ona koja završava duhovnom pustinjom, suhoćom. Drugim riječima, molitva je dobra (i ja napredujem u duhovnom pogledu) ako mi je dobro i uživam, a molitva je loša (i ja ne napredujem duhovno) kada mi nije ugodno.

„Dobra molitva“, rekao je on, „ je kada se pojaviš i uistinu moliš – bez obzira imaš li volje za to ili ne.“ Slažem se, no dodao bih da je ona dobra, i duhovno napreduješ kada s molitve prelaziš na svoje svakodnevne obaveze obavljajući ih najbolje što možeš. Da, utjeha jest velika milost koju uživamo, no njena namjena nije biti stalna pratnja duhovnom životu. Stalna utjeha pronalazi se jedino i samo u Nebesima.

Ono što bismo mi mogli nazvati „duhovnom tamom“ sveti Ignacije naziva „suhoćom“.

Suhoća je više od puke odsutnosti

Suhoćom naziva sve što je u suprotnosti (s utjehom), to je tama duše, nemir uma, sklonost niskim i zemaljskim strastima, uznemirenost koja je rezultat mnogih poremećaja i iskušenja koja vode do gubitka vjere, nade i ljubavi. Suhoća je i kada se duša nađe potpuno ravnodušna, mlaka, tužna i odvojena od svog Stvoritelja i Gospodina.

Ako je utjeha uživanje s Bogom na vrhu planine, suhoća je lutanje u pustinji – a boravak u pustinji može biti i smrtonosan. Suhoća je više od puke odsutnosti. Ako joj se ne odupre, ona može postati vrtlog koji vuče prema dolje, u razdoblje izolacije i očaja, gdje se čuje šaputanje neprijatelja u tami: „Ti si sama, napuštena i nitko to ne primjećuje, ti si izgubljena i nikome nije stalo…“.

Jedna od najpodmuklijih laži Pakla je ta da suhoća nema kraja. Baš kao što očekivanje beskrajne utjehe u ovom životu može dovesti do uobraženosti („Ovo je odlično! Uvijek će biti ovako! Ja to zaslužujem!“), tako i očekivanje beskrajne suhoće može dovesti do očaja („Ovo je grozno! Uvijek će biti ovako! Bog je lažljivac, a ja sam siroče!“). No, kao što se neprekidna utjeha nalazi samo u Nebesima, tako se i neprekidna suhoća nalazi samo u paklu.

Sveti Ignacije naučava da je u ovom životu uobičajeno stanje duše kretanje naprijed-natrag između utjehe i suhoće. I u oceanu plima dolazi pa odlazi. Oni koji su čitali Pisma starijeg đavla mlađem, C.S. Lewis, sjetit će se ovog  „zakona valova“. Ono što činimo tijekom razdoblja utjehe, neizbježno će suhoću učiniti podnošljivom. Ono što činimo tijekom razdoblja suhoće, duhovni život može učiniti plodonosnijim. Bez obzira nalazimo li se u razdoblju utjehe ili suhoće, uvijek imamo izbor. Možemo se pripremiti ili se možemo naći iznenađenima. Mudrost svetog Ignacija Loyolskog može nam u tome pomoći

Aleteia.org

 


Prevela: Nives
Foto: John SillimanUnsplash

 

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.