„Što se ovdje događa?“ – uzviknuo sam ozbiljnim glasom. Supruga i ja smo ušli u dnevni boravak gdje smo ostali zatečeni kaotičnom scenom u kojoj su naši devetogodišnjak i osmogodišnjakinja vikali jedno na drugo izmjenjujući uvrede. Vrlo brzo smo ih razdvojili. Očiju punih suza, kći mi je uručila poruku na papiru koju joj je napisao njezin brat velikim masnim slovima – „Ti si …!“ Ne usudim se napisati ostatak budući je vrlo nepristojna riječ. Međutim, poruka je bila jasna. Bila je to najgora uvreda koju je moj sin mogao prikačiti svojoj sestri.
Kad su se negativne emocije primirile, supruga i ja smo poslali djecu u njihovu sobu na „hlađenje“ što je nama dalo vremena odgonetnuti kako riješiti cijelu situaciju. Bili smo vrlo zabrinuti zbog njihove svađe i upotrebe vulgarnih riječi. Podjednako su krivi zbog međusobnog dijeljenja kleveta, bilo izrečenih, bilo napisanih. Bili smo iznimno zabrinuti da se dogodio presedan u kojem je opravdano drugoga omalovažavati, da bi se on osjećao bezvrijednim, pa čak i nedostojnim biti čovjekom. To nam je bila veća briga od činjenice da nisu mogli kontrolirati svoju ljutnju na pravi način.
Njihova me svađa potakla na propitkivanje što je kršćanstvo naučilo mene
Sve se navedeno dogodilo u siječnju, mjesecu posvećenom svetosti ljudskoga života te sam već smišljao plan kako ćemo supruga i ja nastaviti učiti djecu o neodvojivoj vrijednosti ljudskoga života. Međutim, njihova me svađa potakla na propitkivanje što je kršćanstvo naučilo mene.
Što zaista jest svetost ljudskoga života? Općenito govoreći, obično smatramo da je ljudski život nemjerljive vrijednosti jer smo stvoreni na sliku vječnoga Boga koji nas voli više nego što možemo dokučiti. Što i jest ispravno. Ljudski je život svet bez obzira u kojoj je fazi – od nerođenog djeteta u svom najranijem stupnju začeća pa sve do starije osobe na pragu kraja života.
No, ono što nam često promakne jest da svetost života nije samo cijeniti ljude na početku ili kraju njihova života, već i svakoga dana svih tih godina. Kako obično cijenimo svetost ljudskoga života u našoj svakodnevnici susrećući se s našim bližnjima? Mislimo li pri tome na to kako se odnosimo prema drugima i kakvo imamo mišljenje o njima? C.S. Lewis nas u svom romanu „The Weight of Glory“ podsjeća da i to uzmemo u obzir: „Ozbiljna je to stvar…sjetiti se da bi najgluplja i najdosadnija osoba s kojom razgovaraš mogla jednoga dana biti stvorenje koje će kušati poštujete li ju… Naš odnos prema bližnjima trebao bi se voditi u svjetlu svih ovih brojnih mogućnosti kao i u strahopoštovanju i obazrivosti koje zaslužuju. Ne postoje obični ljudi. Nikad niste razgovarali s običnim smrtnikom.“
Riječi ubijaju
Oboje naše djece razgovarali su međusobno kao da onaj drugi nije osoba; nevrijedna poštovanja i dostojanstva vječne duše stvorene na sliku Božju. Težina njihovih riječi posebno je bila vidljiva ako se sjetimo Isusovog učenja opisanog u evanđelju po Mateju 5, 22: „A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne „Glupane!“, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: „Luđače!“, bit će podvrgnut ognju paklenomu.“ Jednostavna moralna činjenica jest da riječi ubijaju.
Očito je da riječi imaju dugoročne posljedice, posebno kad su upućene drugoj osobi. U žaru ljutnje djeca su uistinu bila „nemarna“ i „nepromišljena“. Zbog toga se učinilo mudrim i važnim da naprave upravo suprotno – uložiti brigu i promišljenost u izražavanje svoje istine i dobrog mišljenja jedno o drugome.
Svaka osoba koju susretnu je nositelj Božje slike
Supruga i ja smo odlučili da će si djeca međusobno napisati pismo u kojem će nabrojati pet svari koje prepoznaju i cijene jedno kod drugoga. Emocionalna preobrazba koju su iskusili bila je upečatljiva. Prisiljeni razmišljati o pozitivnim kvalitetama počeli su se opet voljeti te je njihova ljutnja ubrzo nestala. Što je važnije, odbacili su međusobne uvrede zamijenivši ih blagoslovima.
Nismo im održali klasičnu lekciju na temu svetosti života. Naša djeca nisu odjednom shvatila da je svaka osoba koju susretnu – nositelj Božje slike. No, situacija je poslužila kao iskustvo koje će nam poslužiti tijekom osvještavanja našoj djeci da je svaki ljudski život vrijedan dostojanstva i poštovanja – počevši od onih koje svakodnevno susrećemo.
Eric Christiansen – Focus on the Family
Prevela: LR
Foto: Pexels.com
