Kristov poziv: Ne sudite da ne budete osuđeni! sv. Pavao je puno puta ponavljao na razne načine, a to isto činili su i sv. Jakov i sv. Petar. Po tome se vidi da je taj poziv ostao duboko u njihovim dušama i da je silno važan za kršćanski život. Dubljim uvidom u spise Novoga zavjeta može se vidjeti da je osuđivanje jednako preziranju, pa se slobodno može reći i ovako: Ne prezirite da ne budete prezreni! A tomu se može dodati i ona: Tko hoće ići za Mnom neka mrzi/prezire svoj život. Ili ona: Pazite da ne prezrete niti jednoga od ovih najmanjih jer anđeli njihovi na nebesima gledaju lice Oca njihova!
Ne prezirite – ljubite i budite milosrdni
Poznata je ona Augustinova o borbi dviju ljubavi u nama. Prva je ona ljubav prema drugima do prezira nas samih, a druga je ljubav prema nama samima do prezira drugih. Tako možemo vidjeti da je svako osuđivanje/preziranje drugih izraz pretjerane ljubavi prema nama samima. A prezir je nešto strašno. Međusobno preziranje je izvor samoga pakla među nama.
Znamo da je Krist rekao da nije došao osuditi svijet, nego spasiti svijet. Nije došao prezreti svijet, nego uzeti na sebe sav prezir i svijet izvući iz pakla međusobnog preziranja.
Druge ili sudimo ili opravdavamo
Gledajući iskreno, do kraja, svakom našom mišlju ili činom mi druge guramo prema paklu ili izvlačimo iz pakla i vučemo prema raju. Sudimo ih ili ih opravdamo. Preziremo ih ili ih uzdižemo. Tužimo ih ili ih branimo. U nama se uvijek bore dvije ljubavi. U nama se bore dva osjećaja. Dva usmjerenja. Osuditi ili ne osuditi. Osuditi ili oprostiti.
Otac je sav sud predao Sinu. I Sin je presudio: Oprosti im, Oče! I nakon toga je predao Duh. I taj je Duh prešao na Petra i Jakova, Pavla i sve one koji su se otvorili tom Kristovom Duhu. A to je Duh Sveti. Branitelj. Tješitelj. Znamo da postoji i drugi duh.
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: Andre Hunter – Unsplash
