Neorganiziranost nije grijeh, iako svijet kaže suprotno

Neorganiziranost nije grijeh

Sada kada smo već duboko zaronili u novu godinu, pokušavam napraviti nešto što mi je na Pinterestu odavno spremljeno: počistiti dom. Usprkos mojim najvećim naporima, još sam uvijek preplavljena emocijama zbog svojeg kutka opremljenog medicinskim stvarima te pretrpanim i nebrojenim košarama punima igračaka. Čitam internetske stranice sa savjetima o čišćenju i prolazim kroz blogove o vođenju doma ne bih li pronašla savjete koji obećavaju da će mi život postati jednostavniji. Moj dom je dovoljno čist (čist koliko može biti ako računam svoje troje djece koji su stalno oko mene) i imam nekoliko područja koja su uvijek prilično uredna, ali iskreno, nisam još došla do te faze da sve bude savršeno čisto. Moj planer je neuredan, planiranje obroka se često mijenja zbog raspoloženja u kojima se nalazim i imam nekoliko ladica punih „loše“ hrane.

Čini mi se da mi nedostaje vrlo potrebna majčinska vještina: organiziranost

Nedavno sam se dovela do ludila pokušavajući pospremiti sve dječje igračke – pokušavala sam svaki set figurica posložiti da budu na broju, kao što sam i autiće pokušala uredno organizirati svaki u svoju vlastitu garažu. Provela sam cijelo jutro radeći ovaj (nesumnjivo ogroman) zadatak, dok su mi djeca „pomagala“ (čitaj: kopala po kutiji i počinjala se igrati igračkama koje nisu vidjeli već godinama) i do podneva činilo se da nisam nimalo napredovala. Obeshrabrena i premorena, poslala sam prijateljici poruku žaleći se na to da mi se čini da mi nedostaje vrlo potrebna majčinska vještina: organiziranost. Dok sam tako prijateljicu „častila“ svojim kukanjem i tonula još dublje u samoprijezir, shvatila sam nešto – ono što sam najviše kod sebe mrzila, i zbog čega sam se osjećala toliko isfrustrirano, zabrinuto i tjeskobno, zapravo i nije bilo grešno.

Upitala sam svoju prijateljicu misli li da je neorganiziranost grijeh. Ona me ohrabrila podsjetivši me da Isus nikada nije spominjao savršeno organiziranu kuću punu savršeno označenih košara kao preduvjet za svetost. Tužno je, ipak, da toliko žena vjeruje u laž da biti „dobra“ supruga, majka i upraviteljica kućanstva znači biti nevjerojatno organizirana i paziti na svaki detalj.

Naravno, organiziranost je stvarno dobra stvar. Zaposlenici obično bolje izvršavaju svoje dužnosti ako su organizirani, novcem se bolje upravlja ako postoji nekakav sistem, i gotovo svatko može profitirati kod dobro obavljanog čišćenja. Čist dom je zdrav i dobrodošao za strance. Problem iskrsne kada vjerujemo da naše organizacijske sposobnosti (ili nedostatak istih) postanu ono što nas čini pravednima u Božjim očima, i onda kada nam je pažnja odvraćena od onoga što je uistinu važno zato što smo prezauzeti urednošću i stanjem vlastitoga doma.

Mnoge od nas su Marte

Iako Isus nije izričito naviještao o rasporedu poslova ili čišćenja, nježno je govorio ženi koja, vjerujem kao i mnoge od nas, se bori protiv nemogućih standarda koje si je sama postavila. Marta je bila vrijedna i bilo joj je vrlo stalo da Isusa podvori budući da ga je ugostila u vlastitoj kući. Ne znam je li bila zabrinuta zbog neorganiziranosti ili opće neurednosti, ali znam da je bila pretrpana svojim kućanskim dužnostima.

Kada je ugostila Isusa i njegove učenike u svojoj kući, Biblija kaže da „…Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: ‘Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.’ (Lk 10, 40). Možemo skoro osjetiti Martinu ljutnju u ovome retku. Tko zna je li bilo potrebno oprati suđe, skuhati hranu – ono što je očito ovdje jest upečatljiv osjećaj samoće u poslu, zaostatka, nedostatnosti i manjkavosti. Sve ove osjećaje imala sam i sama kada sam se prošloga tjedna suočila s neurednim ladicama i ormarićima.

Kako je Isus odgovorio na Martinu zadihanu molbu za pomoć? Nije ju ušutkavao, govorio joj da se sredi i vrati natrag na posao, ili joj dao svetu listu načina pomoću kojih može dovesti sve poslove pod kontrolu. Umjesto toga, nježno joj je odgovorio: „…Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti. (Lk 10, 41-42). I što je zapravo bilo to jedno što je bilo potrebno? Jednostavno biti s Isusom. Ranije u odlomku piše da za vrijeme dok je Marta trčkarala uokolo pokušavajući napraviti sve kako treba, Marija je sjedila do Isusovih nogu i slušala Njegove riječi.

Dopusti si neorganiziranost ako ne možeš bolje, ali ne gubi Isusa iz vida

Isus nije bio opterećen prezentacijom hrane koju je Marta pripremila ili savršeno očišćenom kućom. On se brinuo da Martinu dušu nahrani svojom Riječju i svojim Duhom. Htio je s njom prijateljevati i družiti se. To su stvari koje su stvarno važne i imaju vječnu vrijednost. „Dobar dio“ – ili „bolji dio“ kako se ponekad prevodi – koji je Martina sestra Marija izabrala bio je Isus sam.

Kada si dopustimo osjećati se krivo zbog neorganiziranosti – nečega što nije naslijedno grešno – gubimo iz vida ono što nam Isus daje da bismo imali obilan život, a to je zajedništvo i druženje s Njim samim i Njegovim narodom. Svakako bismo trebali obratiti pažnju na stvarne grijehe u vlastitim životima, jer nas grijesi udaljavaju od Boga. Ali, umjesto da se usredotočimo na nesavršeno stanje naših kuća, trebali bismo zamoliti Boga da nam dobrostivo otkrije nesavršeno stanje naših srca, koje trebamo očistiti da bi nam oprostio sve naše grijehe.

Prilično je jasno da Bog želi da budemo vrijedni. Lijenost u našim kućama nije čestita ni ugodna Gospodu. Sustavi i organizacija praktičnih stvari u životu jesu korisne te oni koji imaju dar upravljanja i organiziranosti uistinu su blagoslovljeni. Za nas ostale, popustimo si malo, i prestanimo tratiti krivnju na kutije za igračke. Budimo ljudi koji će biti zauzeti druženjem s Isusom kao i pokazivati ljubav, služiti obitelji, prijateljima, kolegama na poslu, i susjedima ne mareći ako nam zaprljane ladice ostanu, pa, samo malo zaprljanije.


Ashley Jonkman – Aleteia
Prevela: AMS
Foto: Maksym KaharlytskyiUnsplash

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.