Iako nam se čini da naša prošlogodišnja korizma još nije ni završila, ulazimo u novi korizmeni ciklus. Nedaće koje su nas zahvatile na obiteljskoj, poslovnoj, lokalnoj i globalnoj razini ne jenjavaju i već pomalo stenjemo pod pritiskom križa koji zajednički nosimo na leđima. Možda će neki lakomisleno upitati što nam još treba posipati se pepelom, nismo li već zasuti kojekakvim zlima koja su nas snašla, od nevidljivih virusa do vrlo vidljivih i bolnih crijepova što sipaju po našim glavama? Upravo u takvoj situaciji za nas vrijeme korizme može biti dragocjeno vrijeme u kojem ćemo, u pustinji kojom prolazimo, pronaći izvor žive vode na kojemu ćemo se moći okrijepiti i osnažiti za napore koje nam je tek podnijeti.
Kako je povezana Božja riječ prve korizmene nedjelje i situacija koju živimo?
Već prve korizmene nedjelje Isus nas vodi u pustinju i želi naše poglede usmjeriti prema Izraelskom narodu, kao praliku prolaska kroz pustinju, koji je hodao nenastanjenom, slanom, mračnom zemljom četrdeset godina i kojemu je jedina sigurnost, jedina utjeha, jedina hrana i jedino piće bila Božja prisutnost. Ondje su Izraelci obnovili svoj savez s Bogom i učvrstili svoju vjeru, očistili su se od nevjere i okrenuli Bogu. Za njih je ova kušnja u pustinji bila iskustvo vrijedno spoznaje da čovjek ne živi samo o kruhu i da Bog dozvoljava različite kušnje kako bi čovjek pročistio svoju vjeru i svoje pouzdanje stavio u Boga. Obnovimo u ovoj korizmi svoj krsni savez s Bogom, učimo kako prihvaćati i preuzimati odgovornost vlastitog života; vježbati se u poslušnosti i nositi svoj križ ostvarujući na taj način svoju jedinstvenu ulogu u povijesti spasenja, iščekujući Kristov ponovni dolazak u slavi.
Važno je naglasiti da ne pozivamo mi, pojedinci ni obitelji, Boga na razgovor, sjedinjenje i zajedništvo s nama, već on potiče nas da se sjedinimo s njime i sa svojim bližnjima, te da ga svim srcem slavimo. Tome se milosnome pozivu na ljubav i zajedništvo odazivamo naviještajući Božju riječ, služeći mu u svakodnevici, slaveći ga usnama, srcem i životom te razvijajući zajedništvo i bratstvo sa svima koji ga ljube.
Što je obiteljska kateheza?
Obiteljska je kateheza čin u kojem svaki član obitelji istovremeno prima i pruža katehezu. Slušajući jedni druge, međusobno se potičemo na rast u vjeri koji nije potreban samo djeci, već i odraslima. Važno je, stoga, naglasiti da nisu samo roditelji ti koji prenose vjeru svojoj djeci, nego djeca često bivaju glasnici vjere svojim roditeljima, osobito ako su vjersku pouku primila izvan obitelji. Svaki član obitelji ima neki dar i sposobnost kojom može doprinijeti obiteljskoj katehezi pomažući tako da ona bude ljepša, ugodnija, pobožnija.
Korizmene kateheze za kućnu Crkvu – materijali spremni za preuzimanje
Obiteljske kateheze koje sam priredila za ovu korizmu možete pronaći ovdje.
One se sastoje od početne molitve, kratica svih biblijskih tekstova liturgije toga dana, zatim biblijskih tekstova i pitanja koja nam pomažu osluškivati što nam Bog danas želi poručiti tim tekstom. Slijedi uvod u izabranu temu biblijskih tekstova te nekoliko predloženih kratkih aktivnosti koje obitelj može provesti kod kuće.
Kateheze za kućnu Crkvu se mogu prilagoditi svakoj pojedinoj obitelji
Koliko je obitelji, toliko je i mogućih načina organiziranja kateheza. Svaka obitelj ima naviku prakticiranja obiteljske molitve na vlastiti način ili tu naviku tek treba steći. Svi su napisani materijali ideja i poticaj da pokušamo unijeti novosti u ustaljenu praksu. Poneka će obitelj svakoga tjedna odrediti vrijeme okupljanja, odmaknuti sve što je ometa te najmanje pola sata posvetiti zajedničkoj molitvi, čitanju tekstova, slavljenju Boga i drugim predloženim aktivnostima. Druga će obitelj provoditi samo neke od predloženih aktivnosti, dok će treća svakog dana u tjednu posvetiti vrijeme zajedničkoj molitvi i razmatranju biblijskih tekstova, a vikendom će provesti predložene aktivnosti. Neke će obitelji upotrijebiti samo biblijske tekstove, a neke će pokušati provesti samo one aktivnosti koje im se budu činile najprikladnijima. Kada ne bude moguće motivirati obitelj da prihvati kateheze, oni koji to žele mogu samostalno provoditi predložene aktivnosti i pronaći način da evanđeoske vrijednosti promiču svojim primjerom i poukom.
Obitelji koje ranije nisu imale priliku organizirati kateheze najprije će zajedno odlučiti kako žele organizirati svoje kateheze, a zatim ih realizirati postupno – počevši od jednostavnijih zadataka i aktivnosti, prispijevajući k onim složenijima. U svakom je od navedenih slučajeva najvažnija nakana – rast obitelji i pojedinca u kršćanskoj vjeri.
Kako organizirati korizmene kateheze za kućnu Crkvu?
Dogovorite vrijeme i mjesto zajedničke molitve i razmatranja Božje riječi. Neka odabrano mjesto bude što skrovitije i što manje izloženo buci, uredno i čisto. Nastojte ukloniti iz svoje blizine sve što bi vas moglo ometati. Upotrijebite svoje darove i sposobnosti da kateheza i slavlje bude što ljepše. Ukrasite prostor, koristite glazbala, upalite (mirisne) svijeće, uredite obiteljski oltar s križem da biste se osjećali ugodno, smireno i spremno za susret sa Svetim. Voditelj kateheze neka unaprijed pročita katehezu koja slijedi idućega dana da bi na vrijeme duhovno pripravio obitelj za novi sadržaj, ali i priredio potrebne materijale. Učinite sve da se u vašoj kućnoj Crkvi lijepo osjećaju svi njeni članovi, ali i Gospodin kojega iščekujete i koji k vama dolazi. Budite spremni na poteškoće koje će se nakon nekog vremena pojaviti. Pokušajte kateheze prilagoditi situacijama, a istovremeno zadržati temeljnu nakanu – molitva, slavljenje Boga i rast obitelji i pojedinca u kršćanskoj vjeri.
Korizma kao poticaj za navještanje Božje riječi u obitelji
Neka ova korizma bude vrijeme intenzivnije zajedničke i osobne molitve, navijestimo Božju riječ u našoj kućnoj Crkvi „u zgodno i nezgodno vrijeme“. Pronađimo nove načine kako da Božja riječ bude živa u našoj obitelji. Potičimo jedni druge na sveto življenje unatoč tegobama koje proživljavamo. Odlukom o zajedničkoj molitvi zazovimo među nas prisutnost Duha Svetoga. Raspoloženi za njegove poticaje, zamolimo ga da nas vodi na izvor vode žive kako bi u primljenim sakramentima pronašli novu snagu za nošenje naših križeva i bili spremni za Uskrs kojemu se radujemo i kojega iščekujemo.
Iva Maričić – Žena vrsna
Foto: Kamil Szumotalski – Unsplash
