Kad čitamo biblijske tekstove o Isusovim susretima s farizejima, ta zbivanja nam se čine tako daleka i strana. Možda ih čak osuđujemo diskutirajući o njihovom postupanju, o njihovom životu i njihovim vrijednostima. Riječi koje im Isus upućuje su oštre. On im jasno prezentira istinu demantirajući njihove uobičajene postupke koji su za njih postali obrasci ponašanja. Sve ono što je tada s lakoćom govorio njima, danas govori meni i tebi. Upozorava, nudi istinu, ali je ne opravdava, jer je ona toliko očita i jasna.
Nasuprot farizejima, Isus učenicima nudi Istinu, ali i zahtjevno „slijedi me“. On od njih traži ne samo da odgovore na ljubav nego da svjedoče Ljubav. Ono što danas traži od mene i od tebe je možda još zahtjevnije. Mnogo toga nam je dano i mnogo će se tražiti od nas. Ne možemo istovremeno tvrditi da nasljedujemo Krista, a živjeti uljuljani u pasivnu svakodnevicu. Isus traži autentično djelovanje. Odbacuje svako licemjerje, odbacuje kalkulaciju. On hoće sklad riječi i djela.
Isus progovara o farizejima, ali i o tome kakvi bi njegovi učenici trebali biti
Kraljevi su ubijali proroke. Zašto? Zato što su ti ljudi bili glas njihove savjesti. Nisu mogli ostati mirni na istinu. Htjeli su je utišati, htjeli su je staviti sa strane. I mi hoćemo utišati istinu koja nam ne odgovara. I ja je hoću staviti sa strane jer me pogađa, boli, jer me podsjeća na moje djelovanje koje nije ispravno, koje je oprečno istinama naše vjere, a istinu se ne može zatomiti niti utišati koliko god pokušavali.
Ne trebam nastojati, a pogotovo željeti da iti jedno dobro koje učinim ljudi vide. Ne treba mi njihova hvala ili potvrda da sam nešto dobro učinila. To djelo vidi Gospodin! Iako ja ne vidim da to Gospodin gleda, po miru i radosti za učinjeno dobro znat ću da je vidio i blagoslovio.
Zapitaj se, možeš li živjeti na takav način da okosnica tvog života stvarno bude odnos Bog – ja, ja – Bog? Bez kalkulacija, iskrivljene istine ili njezina prilagođavanja svojim pravilima. Ako ipak ne možeš, zastani i pokušaj saznati zašto ne možeš?
Prepoznaješ li farizeja u sebi?
Isus je jednostavan u svojim zahtjevima (i dalje zahtjevan). Možeš li prepoznati farizeja u sebi, u svom domu, na poslu, prilikom odlaska u crkvu, prilikom donošenja važnih odluka? Događa li se i tebi da moliš, a teško ti je trpljenje? Primaš li teške i ozbiljne riječi u miru ili tražiš opravdanja? Učiš li se nositi s onim što smatraš nepravdom ili pokušavaš pod svaku cijenu istjerati svoju pravdu? „Žmiriš“ li kad ti ili tvoj bližnji čini stvari protivne Istini uz opravdanje da je danas teško vrijeme, da je ovako jednostavnije ili da bi Isus razumio?
Često čujemo kako katolici trebaju biti ponizni. Poniznost ne znači puštanje stvari da se dogode same od sebe. Poniznost ne znači dopuštanje uništavanja vlastitog identiteta na način da te netko omalovažava zbog svega onog što ti jesi. Poniznost je strpljivo čekanje moje preobrazbe, tvoje preobrazbe, preobrazbe kamenog srca u srce od mesa, jer samo preobražen/a možeš ući u tješnji odnos s Bogom. Samo tada možeš (bolje) razumjeti Isusove riječi upućene farizejima.
Kada govorimo o farizejima, obično smatramo da se zaustavljaju na površini
Lako je urediti svoj vanjski izgled. Možeš obući lijepu haljinu ili odijelo, možeš nabaciti osmijeh i brižan pogled, ali što se zaista nalazi u tvojoj duši? Ljudima možeš zakamuflirati cijeloga sebe, ali Isusu ne možeš. On te poznaje. Zna sve tvoje grijehe i slabosti. Zbog toga se dao raspeti na križu. Njemu ne možeš ponuditi samo vanjštinu. To mu nije dostatno. On hoće cijelog tebe, tvoje vrijeme, snove, planove. Čak i tvoje grijehe. Ako ne znaš kako provoditi vrijeme sam(o) s Njim, reci mu: „Isuse, ja želim provesti vrijeme s tobom. Želim te upoznati.“ Ili: „Želim te željeti upoznati. Želim te shvatiti, razumjeti. Želim te željeti shvatiti i razumjeti.“ Vjeruj mi, On neće ostati pasivan na ovakav poziv.
Da bi se zaista približio/približila Gospodinu, nužna je tvoja promjena, ali ona iz korijena. To je proces. Na početku zazovi Gospodina u svaki odnos koji ti je iscrpljujući, u situaciju koja te „žulja“, prilikom donošenja odluka koje su ti teške, koje su protivne tvojim planovima, u događaje koje ne razumiješ. Blagoslovi ljude u svom životu koji ti zbog različitih razloga ne odgovaraju, a susrećeš ih. Možda i žive s tobom, možda radiš s njima. Po ovom zazivu Gospodin će izliti blagoslov i na tebe i njih, On će mijenjati i tvoje i njihovo srce. Na ovaj način dat će ti unutarnju snagu da uskladiš riječi i djela, da ti se ne dogodi da odlaziš na dnevnu ili nedjeljnu misu, a nakon susreta sa živim Bogom ti i dalje ostaješ prazan, da nemaš što dati drugima, a pio si sa Izvora.
Pozvana si na izgaranje za ljubav, Bog će ti u tome pomoći
Ti možeš željeti pravednost u svojoj obitelji, na poslu, u društvu. Znaj da ti nisi taj koji ima zadatak istjerivati pravdu. Ti nisi sudac. Bog ti nije dao tu ovlast. On kaže: „Ljubi Gospodin Boga svoga svim srcem svojim, svim umom svojim. Ljubi bliženja svoga kao samoga sebe.“ A ti kažeš kako da ga ljubim kad me napada, kad me ogovara, kad mi čini nažao, kad unosi nemir i razdor u moju obitelj, kad mi ne dopušta mir? Pitaš li se što bi ti Isus rekao? Ljubite svoje neprijatelje. Tko je ljubav? Bog. Dovedi Boga u taj odnos. Da bi ga doveo, moraš slomiti sebe, moraš izići iz svoje sigurne zone. Ti moraš biti spreman prvi pružiti ruku. Da bi zapalio druge, u tebi mora gorjeti taj plamen ljubavi. Da bi spriječio zlo, ti moraš odgovoriti ljubavlju. Sada pogledaj svoj život. „Uđi“ u situacije u kojima nisi odgovorio ljubavlju. Zapitaj se što bi se dogodilo da si odgovorio ljubavlju? „Uđi“ i tamo gdje si odgovorio ljubavlju i vidjet ćeš da je bilo dvostruko više ljubavi. Zar nije tako?
Ako uočiš da su ti teške promjene, da se ne možeš lako mijenjati ili možda prihvatiti Istinu u cijelosti, moli Gospodina za želju u svom srcu da se mijenjaš. Ne brini! Pruži mu ruku i On će ti pohitati u susret. Ostalo je Njegova briga.
Da ne budemo prijetvorni farizeji s licem anđela, molimo te, Gospodine!
Anteja Nakić – Žena vrsna
Foto: Elia Pellegrini – Unsplash