Danas je blagdan Svijećnice kojim slavimo tri događaja iz Isusovog života. Prvo, ovo je dan kada su Josip i Marija prikazali bebu Isusa u hramu. Židovski zakon propisivao je da se 40 dana nakon rođenja muško prvorođeno dijete prikaže Bogu u hramu uz propisanu žrtvu. Isti dan je žena bila obvezna prinijeti žrtvu očišćenja nakon poroda. Treći je događaj susret s prorokom Šimunom i proročicom Anom koji se smatra trećim i posljednjim Bogojavljenjem djeteta Isusa. Prvo je bilo pastirima, drugo stranim kraljevima, a treće pravednim Židovima. Sljedeći put Isus će se objaviti ljudima kao odrastao početkom svog javnom djelovanja, trideset godina nakon današnjeg događaja.
Zar i Sveta obitelj treba slijediti zakon?
Sveta obitelj nam primjerom pokazuje poslušnost Božjem zakonu, poštovanje prema tradiciji, ali i izbjegavanje sablazni. Jasno je da Mariji nije trebalo čišćenje jer je bila savršeno čista od svog bezgrešnog začeća nadalje. Isto tako, Isus koji jest Bog nije trebao biti prikazan Bogu. Pa ipak, sve to čine radi nas.
Današnji je dan izvrsna prilika za obiteljski razgovor o Božjem zakonu. Svi ljudski zakoni nisu uvijek pravedni ni čisti, ali Božji jesu. Njih slijedimo ne nakon što smo ih razumjeli, nego s povjerenjem u Onoga koji ih je postavio. I možemo biti sigurni da dobro činimo. Iako se vjerski život ni približno ne iscrpljuje vršenjem zakona, ne može ga biti bez prihvaćanja i nastojanja oko življenja prema Božjim zapovijedima. Na koncu i sama ljubav koja je srž i cilj kršćanskog života dana nam je u obliku dvije zapovijedi.
„Svjetlost na prosvjetljenje naroda“
Pri susretu s malim Isusom, sv. Šimun izriče svoju zahvalu i predanje Bogu u prekrasnom himnu kojeg Crkva svakodnevno koristi u molitvi Povečerja.
Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem svih naroda:svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.
Upravo zbog ovih riječi „svjetlost na prosvjetljenje naroda“ koje se odnose na Isusa, Crkva na današnji blagdan ima običaj blagoslivljati svijeće. Otuda i sam naziv blagdana – Svijećnica. U mnogim župnim crkvama svijeće već budu pripremljene u crkvi pa ih vjernici mogu uzeti ili kupiti prije misnog slavlja. Ako je u vašoj župi običaj da sami ponesete svijeće, ne zaboravite ih nabaviti. Možete uzeti i veći broj te ih koristiti za obiteljske obroke ili molitvu (ili i jedno i drugo). Kendrina obitelj ponese godišnju zalihu kako bi uvijek imali blagoslovljene svijeće u kući.
Svijeće koje se koriste za liturgiju moraju imati preko 50 % pravog pčelinjeg voska. Nije obvezno takve svijeće koristiti u kući, ali je preporučljivo ako ih koristimo kao sakramentale. Ostaje pitanje kojeg ćete se možda sjetiti tek kasnije: Što s ostacima svijeća koje su blagoslovljene? Kanonski zakon kaže da se prema blagoslovljenim predmetima treba odnositi s poštovanjem i pobožno dokle god služe svojoj svrsi. Prema tome bi se moglo zaključiti da ostatak svijeće koji više ne može gorjeti ne treba tretirati kao sakramental. Međutim, ako želite biti mirni, možete ih zakopati ili ih otopiti i pretvoriti u nove svjećice.
Na jedan dan oslonimo se na svijeće
Kendrina obitelj ima jedan jako zanimljiv i jednostavan običaj obilježavanja Svijećnice. Ne koriste električna svjetla nego se oslanjaju isključivo na svjetlost svijeća. Ostale uređaje koji trebaju električnu energiju koriste, ali za svjetlo koriste samo svijeće.
Vjerujem da osim malo zabave i poneke nezgode koja može izazvati smijeh, ovaj mali običaj može pozvati na prilično duboko razmatranje. Današnji dan, blagdan Svijećnice, sav je u poruci: Krist je svjetlost, Krist je život. Oslanjajući se na svijeće koje Crkva koristi kao simbol Krista, možemo se zapitati je li naš život takav. Oslanjamo li se na Krista ili nam nešto drugo predstavlja sigurnost? Tražimo li život od Krista ili od svjetovnih stvari, ljudi i na taj način od njih činimo idole, male bogove? Ili smo sami sebi bog?
Evo još jednog detalja! Samo jedan mali pokret zraka i svijeća se može ugasiti. Podsjetnik koliko smo jadni bez Kristova svjetla i potpuno nesposobni za život bez Njegove milosti.
Još nešto za Svijećnicu?
Francuzi imaju običaj na današnji blagdan jesti palačinke tj. crepes. Eto vam jednostavnog deserta i odličnog izgovora za palačinke za večeru.
Dok pečete palačinke možete zajedno moliti krunicu, radosna otajstva, jer četvrto baš danas i slavimo. Možda će današnji dan biti odlična prilika da krunica postane redoviti dio vašeg obiteljskog života. Nakon palačinki možete zajedno izmoliti Povečerje i uz svjetlost svijeća zahvaliti Bogu na daru otkupljenja. Dok svijeće pomalo dogorijevaju ne pada li vam na pamet kako je svatko od nas pozvan izgorjeti za Krista (i poput Njega), do kraja se darujući u braku, obitelji, na radnom mjestu?
Za kraj pogledajte kakav je ambijent u obitelji Tierney za Svijećnicu. Ako vas to ne povuče da probate sa svijećama, odustajem. Želim vam radosnu proslavu Svijećnice!
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Priređeno prema idejama iz knjige Kendre Tierney, „The Catholic All Year Compendium – Liturgical Living for Real Life“.
Foto: Faizan – Unsplash
