Kad razmišljamo, razgovaramo i raspravljamo o odgoju i općenito o međuljudskim odnosima u najširem smislu riječi, pred nama iskrsava velika tajna dara slobode – dara kojeg smo primili od Boga Stvoritelja.
Nema sumnje da je ovaj veličanstveni dar neraskidivo vezan uz temu volje Božje o kojoj smo razmišljali u prijašnjim kolumnama. Zapravo, u raspravama redovito upotrebljavamo sintagmu: slobodna volja. Sloboda i volja. Imati slobodu i volju je nešto čemu svatko od nas svim svojim bićem teži. Zašto? Zato što nam to daje sigurnost, zaštitu, ali i moć. No svatko od nas je svjestan da nije jedini koji to želi. Kud god se okrenemo, susrećemo one koji to isto žele. Je li to dobro ili nije za nas? Trebalo bi biti. Ali, na neki način, svi osjećamo određenu nelagodu, bojazan, ugroženost, kako slobode, tako i naše volje. Od koga? Od drugih. Zašto? Kako je do toga došlo?
Kristova sloboda i druge „slobode“
Kad nam je Bog pri stvaranju dodijelio, između ostaloga, i dar slobode, htio je da mu budemo slični. Jer nije dostojno djece Božje da robuju bilo kome ili bilo čemu. No poznato nam je da čovjek, na svoju nesreću, nije uspio nadvladati napast i, pristavši uz laž oholog zavodnika – Sotone, izgubio je to dostojanstvo djeteta Božjega upravo kroz zloupotrebu darovane slobode, a time je zatrovao svoju volju, usmjerivši je protiv Boga. Na našu radost, isto tako znamo za veličanstveno oslobođenje za kojega nam velikan duha, sveti Pavao apostol u poslanici Galaćanima posvjedoči riječima:
„Za slobodu nas Krist oslobodi!“ (Gal 5,1).
Stoga mi kršćani trebamo živjeti samo tu slobodu, slobodu koju nam je Krist darovao, a ne slobodu koju nam svakodnevno i velikodušno nude Sotona i njegove sluge. Jedino Isusova sloboda ima spasonosnu moć, sve druge slobode su teške i tragične prijevare koje vode u vječno ropstvo. U svakom trenutku moramo biti svjesni ovakvih mogućnosti, jer je naša sloboda neprestano na iskušenjima. Stoga razmišljajmo često o osloboditeljskoj moći Isusove slobode. Ne ostajmo na površnim shvaćanjima već tražimo pravi odgovor na pitanje: što je to prava, istinska sloboda?
Bez granica i odgovornosti?
Opasnost površnog, nepotpunog, a onda i lažnog shvaćanja je itekako prisutna. Zašto? Zato što se nalazimo pred jednom od najčešće spominjanih riječi ili pojmova koja je od pamtivijeka zaokupljala pozornost ljudi svih profila – mladih i starih, učenih i neukih, muških i ženskih, religioznih i nereligioznih. Pred nama se nalazi riječ koja u sebi krije moć, ne samo po svom formalnom nazivu, već po svojoj biti. No, na našu nesreću, postoji jedna varka koja se sastoji od lukavog pretvaranja i oponašanja slobode. Štoviše, tu lažnu slobodu naš Prevarant dodatno ukrasi, dotjera, našminka, namiriše tako da mnogima zastane dah pred njom. A onda je još k tome i besplatno ponudi. To je sloboda bez ikakvih granica i bez ikakve odgovornosti. Troši koliko i kako želiš bez plaćanja ikakvih računa.
Tko će odoljeti takvoj ponudi? Često ne možemo odoljeti najobičnijem popustu, a kamo li potpuno besplatnoj, a tako raskošnoj ponudi. Uz pomoć toga trika, Sotona je mnoge ujarmio, zasužnjio i upotrijebio za stvaranje svoga kraljevstva laži i tame. I što je najtragičnije, oni koji su je izabrali ponose se tom slobodom, a ismijavaju ili u nešto boljem slučaju, sažalijevaju one koji žive po zakonu Božje slobode. Koliko li smo samo puta to doživjeli? Zar nismo čuli kako nam takvi govore: „Vi vjernici ne smijete ovo, vi vjernici morate ono, a mi ne moramo ništa, a možemo sve!“
Gdje se krije bit problema odgoja?
Imam jednu zgodnu usporedbu tih dvaju poimanja slobode. Djeca su mi u školi znala ponekad reći, odnosno, uz obavezni zagonetni smiješak, dobronamjerno me upozoriti: „Vjeroučitelju, vi ne smijete gledati taj film jer u njemu ima prostih scena.“ Naravno, oni su ga gledali i opet će gledati to isto ili nešto slično, jer oni to, navodno, smiju. Kakav zaključak slijedi? Oni i ja nemamo istu slobodu. Oni imaju neku svoju slobodu koja im dopušta da gledaju, ali ne samo gledaju, sve što žele, a meni moja to ne dopušta. U njihovim očima, oni su dobitnici, a ja gubitnik. Oni su dobili od nekoga pravo na takvo nešto, a meni je moj Bog ili netko drugi to isto uskratio.
I tu je problem govora o slobodi, ne samo mladim generacijama. Tu se krije bit problema svakog odgoja. I normalno, svaki naš pokušaj tumačenja prave slobode oni više doživljaju kao pokušaj gubitnika koji pred drugima opravdavaju svoj gubitak, nego govor koji se njih osobno tiče. Kao da nam žele poručiti: „Što nam nudite ono što već imamo? Mi imamo svoju slobodu i s njom smo sasvim zadovoljni.“ A našu ustrajnost i upornost poučavanja o slobodi doživljavaju kao ograničenje ili oduzimanje te njihove slobode. A kad to osjete, spremni su, ne birajući sredstva, žestoko se boriti da je pošto- poto zadrže.
Na našu vjerničku žalost, neki su ovo prije i bolje od nas razumjeli i stvorili industriju koja neumorno stvara proizvode koji će zadovoljavati potrebe te i takve slobode. Za tvorce takve industrije sveti Petar reče da im je sloboda tek pokrivalom zloće (usp. 1 Pt 2,16). Dok sam razmišljao o ovim riječima, sa zahvalnošću sam se divio Božjoj mudrosti koja na ovako kratak i jasan način preko usta neukog ribara može protumačiti za nas tako kompleksnu i opasnu pojavu zloupotrebe slobode.
Borba koja ne prestaje…
Iz ovoga proizlazi da postoji trajna borba između slobode i neslobode, između slobodnog i ropskog razmišljanja, između slobodnog i ropskog djelovanja. A ta se borba manifestira u različitim oblicima, ponekad kao borba između smrti i života, istine i laži, između dobra i zla. Ako pak promotrimo jasnoću razgraničenja između navedenih suprotnosti, postavlja se pitanje kako se onda mogu događati toliki i tako trajni nesporazumi?
Naime, svatko normalan trebao bi se upitati:
Što ima smrt sa životom? Što ima laž s istinom? Što ima zlo s dobrom? Što ima ropstvo sa slobodom?
Odgovor vjerojatno leži u činjenici da su si ljudi uzeli za pravo da kroje, oblikuju, modeliraju slobodu i sve što iz nje proizlazi po svom shvaćanju ili interesu, bez obzira čine li to svjesno ili nesvjesno. Međutim, mi razmišljamo o slobodi kao jednoj od temeljnih odrednica našeg ljudskog dostojanstva i naše sličnosti s Bogom. Ali i o slobodi koja nas obavezuje na dobrotvornu djelatnost. Probajmo to činiti iskreno, ponizno i redovito pa nećemo upadati u kojekakve zaslađene zablude. Neka nas u tome prati zagovor One koja je upotrijebila svoju slobodu i volju na savršeni način, a to je naša nebeska majka Marija.
Božo Barun – Žena vrsna
Foto: 邓 子彦 – Unsplash
