Očinstvo, ljutnja i svetost

Očinstvo, ljutnja i svetost

Dok se približavao dan našeg vjenčanja mislio sam da ću biti izvrstan suprug (iako to možda ne bih nikada rekao naglas). Isto sam osjećao kada smo se pripremali za rođenje našeg prvog djeteta. Mislio sam da ću biti najbolji otac, uvijek brižan, uvijek pažljiv i uvijek prisutan u svom najboljem izdanju.

Premotajmo film 5 godina unaprijed… i eto nas s troje djece, a ja sjedim u kupaonici sa svojim trogodišnjim sinom kojeg sam tu uveo tako da ne bi svojim plakanjem i histerijom probudio sestru.

Siguran sam da moja „najbolja verzija oca“ nije bila ovdje, na mojem mjestu. Ni blizu. Naljutio sam se. Bio sam frustriran. Izgubio sam živce. Uspio sam se obuzdati prije nego što bih rekao ili učinio nešto zbog čega bih kasnije požalio, ali sam se zato pjenio. Odškrinuo sam vrata i rekao supruzi da mi treba pauza. Kada je ona ušla u kupaonicu, ja sam ne samo izišao iz prostorije već iz kuće, na hladan zimski zrak, da bih duboku udahnuo.

Suočavanje s ljutnjom

Ljutnja je stvarna. Ona je mračna. I ona je u meni. Stajao sam na trijemu i pogledao u zvijezde napola se moleći, a napola razgovarajući sam sa sobom i upitao se što se tu događa. Tada me prosvijetlilo – kroz odgajanje djece gradi se isti put svetosti jednog oca da postane Božji čovjek kao i oblikovanja djece da postanu Božja djeca.

Prije braka i rođenja djece bio sam poprilično ponosan ili dovoljno naivan da mislim kako mnogo toga jako dobro razumijem. Zaista sam smatrao kako imam čvrsto izgrađenu osobnost. Mislio sam da sam strpljiv, dobar i pun ljubavi. Sada se osjećam kao da je nestala koprena s mojih očiju te vidim samo svoje mane i propuste još jasnije, a one su vrlo ružne.

Evo što mi je pri tome pomoglo.

U svojoj nevolji nisi sam

Redovito sam se sastajao s još nekoliko prijatelja (nešto što bih od srca preporučio) i ako ništa drugo, postalo nam je jasno da se svi borimo s ljutnjom, kakva god ona bila. Ne dijelimo to na način da suosjećamo, već se radije molimo jedan za drugoga te si međusobno pomažemo u izgradnji boljeg i svetijeg supruga i oca.

Polako, ali sigurno

Shvatio sam da je preda mnom maraton, a ne sprint. Pokušavam pronaći način pomoću kojeg napredujem. Realan sam prema sebi u vezi svojih dobrih i loših strana. Ovo također dobro funkcionira uz pomoć grupe prijatelja. Podijelim s njima borbe kroz koje prolazim, a oni mi pomognu razaznati napredujem li ili ne.

Ovo je Gospodinov posao

On je u konačnici Onaj koji će me dovesti do svetosti koju priželjkujem na ovom i sljedećem svijetu. To neće biti moja vlastita snaga. On će od mene možda tražiti da prihvatim neki zadatak, ali i dalje je to Njegov uspjeh.

„Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte predati pred njima. Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom, neće te zapustiti niti će te ostaviti.“ (Pnz 31, 6)


Jeremy Vidmar – Catholic Exchange
Prevela: LR
Foto: Pexels.com

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.