Pri buđenju mi naviru ove riječi…
Svakim danom kad se pričešćujem, ja postajem Božji odraz u ovome svijetu.
Ja postajem odraz Božje riječi u ovome svijetu.
Ja postajem odraz Božje ljubavi u ovome svijetu.
Ja postajem odraz Božjeg očinstva u ovome svijetu po kojem će stići utjeha svakom siročetu.
Ja postajem svim stvorovima donositelj Božjeg mira u sebi.
Moj pogled, moja kretnja i moj glas – djelovanjem milosti u meni – pretvaraju se u Božji dodir svega mikro svijeta u meni i svega makro svijeta što me okružuje u nedogled do kraja unutrašnjeg i izvanjskog svemira.
Po svetoj ispovijedi, učvršćuje se savez s Kristom
A kad sagriješim, nisam više Božja slika i prilika, nego čovjek ovog svijeta, ulovljen u ropske mreže demona i njihovih ljudi.
Ali ako savez s Bogom čuvam (prema mjeri poziva i dara) i obnavljam (ako posrnem) iskreno i revno, moj pad iz slabosti (pa ni onaj najgori) nije beznadan.
Po valjanoj svetoj ispovijedi, Božja Ljubav (Duh Sveti) nanovo me podiže iz tjelesnog blata do sjaja vječne Božje Istine (živog Krista u meni).
Tad sam opet odraz Boga u ovome svijetu. Po Božjem dopuštenju, kroz slabosti i padove, učvršćuje se savez s Kristom po svetoj ispovijedi. Produbljuje se moje pokajanje do sve snažnijeg prihvaćanja volje Božje i sve čvršćeg sjedinjenja srcem sa živim Kristom u meni i do sve dubljeg otvaranja Duhu Svetome – do potpunog i vječnog predanja, dok me na svršetku sasvim ispunjena sobom ne digne iz groba i s ovoga svijeta na oblake nebeske u susret Kristu koji dolazi u slavi.
Radost koju svijet ne poznaje…
Tako Bog djeluje u mome životu, a da pri tom ne povrijedi dar slobodne volje što njegovom je voljom postavljen kao neotuđivi temelj moga čovještva. U tom daru je sve Božje strpljenje. Po toj strpljivosti je i on na dobitku svaki put kad mi duša usklikne: „Blagoslovljen Bog u vijeke!“ – a on mi na to uzvrati svojim blagoslovom.
Ti blagoslovi – to su moje nove ruke, mnogo snažnije. Kad god Boga blagoslovim, ja ga tada uzvisujem u ovome svijetu. A kad on zauzvrat blagoslovi mene, tada i on uzvisuje mene u svoj vječni život na nebesima.
Što god tiše – s većom iskrenošću! – kažem: „Aleluja!“, to snažnije ovaj slabi glas odjekuje s druge strane gdje ću vječno živjeti u Bogu. Tad se s one strane mome glasu pridružuju svi nebeski glasovi koji Boga slave bez prestanka.
To ljudi ne čuju, ali vide svetu radost na meni; radost koju ovaj svijet ne poznaje.
Iz duhovnog dnevnika Rajka Bundala
Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: Pexels
