Odraz Božji u ovom svijetu

odraz božji

Pri buđenju mi naviru ove riječi…

Svakim danom kad se pričešćujem, ja postajem Božji odraz u ovome svijetu.

Ja postajem odraz Božje riječi u ovome svijetu.

Ja postajem odraz Božje ljubavi u ovome svijetu.

Ja postajem odraz Božjeg očinstva u ovome svijetu po kojem će stići utjeha svakom siročetu.

Ja postajem svim stvorovima donositelj Božjeg mira u sebi.

Moj pogled, moja kretnja i moj glas – djelovanjem milosti u meni – pretvaraju se u Božji dodir svega mikro svijeta u meni i svega makro svijeta što me okružuje u nedogled do kraja unutrašnjeg i izvanjskog svemira.

Po svetoj ispovijedi, učvršćuje se savez s Kristom

A kad sagriješim, nisam više Božja slika i prilika, nego čovjek ovog svijeta, ulovljen u ropske mreže demona i njihovih ljudi.

Ali ako savez s Bogom čuvam (prema mjeri poziva i dara) i obnavljam (ako posrnem) iskreno i revno, moj pad iz slabosti (pa ni onaj najgori) nije beznadan.

Po valjanoj svetoj ispovijedi, Božja Ljubav (Duh Sveti) nanovo me podiže iz tjelesnog blata do sjaja vječne Božje Istine (živog Krista u meni).

Tad sam opet odraz Boga u ovome svijetu. Po Božjem dopuštenju, kroz slabosti i padove, učvršćuje se savez s Kristom po svetoj ispovijedi. Produbljuje se moje pokajanje do sve snažnijeg prihvaćanja volje Božje i sve čvršćeg sjedinjenja srcem sa živim Kristom u meni i do sve dubljeg otvaranja Duhu Svetome – do potpunog i vječnog predanja, dok me na svršetku sasvim ispunjena sobom ne digne iz groba i s ovoga svijeta na oblake nebeske u susret Kristu koji dolazi u slavi.

Radost koju svijet ne poznaje…

Tako Bog djeluje u mome životu, a da pri tom ne povrijedi dar slobodne volje što njegovom je voljom postavljen kao neotuđivi temelj moga čovještva. U tom daru je sve Božje strpljenje. Po toj strpljivosti je i on na dobitku svaki put kad mi duša usklikne: „Blagoslovljen Bog u vijeke!“ – a on mi na to uzvrati svojim blagoslovom.

Ti blagoslovi – to su moje nove ruke, mnogo snažnije. Kad god Boga blagoslovim, ja ga tada uzvisujem u ovome svijetu. A kad on zauzvrat blagoslovi mene, tada i on uzvisuje mene u svoj vječni život na nebesima.

Što god tiše – s većom iskrenošću! – kažem: „Aleluja!“, to snažnije ovaj slabi glas odjekuje s druge strane gdje ću vječno živjeti u Bogu. Tad se s one strane mome glasu pridružuju svi nebeski glasovi koji Boga slave bez prestanka.

To ljudi ne čuju, ali vide svetu radost na meni; radost koju ovaj svijet ne poznaje.


Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: Pexels

 

Rajko Bundalo
Rajko Bundalo

Rođen 1949. godine u selu Hašani, završio je studij glume na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu. Od 1972. do kraja 2014. godine radio je kao stalni član glumačkog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Kao obraćenik gostovao je na mnogim tribinama i bio voditelj duhovnih obnova u velikom broj župa u domovini i nekim hrvatskim katoličkim misijama u Kanadi i Europi. Pisac je do sada 10 tiskanih i rado čitanih knjiga duhovnoga sadržaja i svjedočkog iskustva, redovito podvrgnutih duhovno teološkoj lekturi uglednih svećenika. Na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu vodio je u dva navrata jednosemestralni seminar na temu "Brak u svjetlu kršćanske objave" i jedan semestar predmet retorike za buduće svećenike i teologe. Iskren je i duhovno revan kršćanin, svakodnevni pričesnik preko 30 godina. Član župskog vijeća i izvanredni djelitelj svete pričesti s biskupovim dekretom u svojoj župi. Jednom je ženjen otac šestero odrasle djece. Od malena je pisao, objavljivao i na javnim nastupima govorio posvuda rado slušanu vlastitu poeziju. Voli ljude i ljudi ga vole. Geslo mu je: "O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka."