Što je to zlostavljanje?
U svojim sam tridesetima i tek sam prije nekoliko godina shvatila da sam bila žrtvom emocionalnog i psihičkog zlostavljanja tijekom čitavog djetinjstva i mladosti. Kada govorimo o fizičkom zlostavljanju, uvijek postoji tipičan fizički, neosporiv dokaz zlostavljanja. Iako je žrtvama ponekad teško odvojiti se od svojih zlostavljača, samo zlostavljanje je očito i jasno. U slučaju emocionalnog ili psihičkog zlostavljanja (uključujući duhovno zlostavljanje) ne postoji fizički dokaz da se takvo nešto događa, a žrtva se neprestano proispituje je li zlostavljanje stvarno ili je riječ o preosjetljivosti. Mnoge žrtve emocionalnog ili duhovnog zlostavljanja, poput mene, ne shvaćaju da je ono što su iskusili u djetinjstvu zapravo zlostavljanje, sve dok ne dođu u određene godine.
Jednostavno rečeno, emocionalno i psihičko zlostavljanje jest ne-fizičkog tipa (iako je ponekad popraćeno fizičkim ili seksualnim zlostavljanjem) s namjerom kontroliranja žrtve. Krivnja, izluđivanje (to jest, manipulacija informacijama s ciljem da žrtva počne sumnjati u svoj zdrav razum), ljutnja, vikanje i pretjerano kritiziranje mogu biti dio sustavnog zlostavljanja. Ono zbog čega takvi postupci postaju zlostavljanje jest to da se ne radi samo o trenucima slabosti (kada normalan roditelj ima rijetke izljeve ljutnje na djecu) već o nizu događaja koji se odvijaju godinama. U slučaju emocionalnog i psihičkog zlostavljanja, namjera je podložiti i kontrolirati dijete. Ponekad se to pretvori u duhovno zlostavljanje u kojem roditelj koristi vjeru da bi kontrolirao dijete (na primjer, roditelj govori djetetu da ga mora slušati ili će završiti u paklu).
Znamo da se bilo koja vrsta zlostavljanja protivi učenjima naše vjere. No, zbog čega je emocionalno i duhovno zlostavljanje tako štetno? Ono se protivi samoj suštini roditeljstva i pozivu kao takvome.
Poziv na roditeljstvo
Svi su roditelji pozvani brinuti se o potrebama svoje djece – fizičkim, emocionalnim i duhovnim. Dijete nije vlasništvo roditelja već samostalno biće. Roditeljima je povjereno dijete te su dužni omogućiti mu zdravo okruženje i brigu. Briga je usmjerena na to da se dijete razvije u zdravu odraslu osobu, a roditeljstvo je usmjereno na djetetovu dobrobit. Roditelj mora ispuniti djetetove potrebe, a ne obrnuto.
Katolički roditelji imaju dodatne obaveze, oni su pozvani pomoći djetetu da raste u svetosti. To znači usmjeriti dijete prema Raju i svetom životu, moleći se za njihov životni poziv i dajući primjer Božje bezuvjetne i milosrdne ljubavi.
Po svojoj je naravi zdravo roditeljstvo usmjereno prema nesebičnosti, a ne sebičnosti.
Poštovati lošeg roditelja
Većina roditelja zlostavljača nije zla. Najčešće su i sami bili zlostavljani te jednostavno nastavljaju takav krug. To ne opravdava njihovo ponašanje, ali je važno razumijeti jer donosi na važnosti vašeg zadatka u budućnosti. Ako čitate ovaj članak, vrlo vjerojatno nastojite prekinuti taj začarani krug zlostavljanja u svojoj obitelji. Blagoslovljeni su mirotvorci! Vi donosite mir u svoju obitelj.
Kada usporedite roditelje zlostavljače i poziv roditeljstva, shvatite da mnogo toga nedostaje prolematičnim roditeljima. Odrasla osoba često mora postaviti čvrste granice sa svojim roditeljima da bi izliječila rane od zlostavljanja tijekom djetinjstva. To može uključivati i potrebu za prestankom komunikacije s roditeljima na određeno (ili neodređeno) vrijeme – to znači, bez poziva, poruka ili posjeta.
Što s poštovanjem?
Nisam u kontaktu sa svojim roditeljima već dvije godine, koristeći to vrijeme da bih zacijelila rane i osnažila svoj brak i obitelj. Tijekom tog vremena razgovarala sam s predivnim svećenicima, terapeutima i prijateljima koji su mi pomogli uvidjeti da poštivanje roditelja ne znači da moram dopustiti da me zlostavljaju.
Godinama su mi roditelji naređivali da izvršavam različite stvari pod prijetnjom kako je Bog zapovjedio da poštujemo oca i majku. No, primjećujete li nešto u vezi te zapovijedi? Bog kaže da ih poštujemo, ali ne da ih obavezno posjećujemo, zovemo ili kupujemo poklone, već da ih poštujemo. Zdrava veza između roditelja i djeteta uključuje posjete, pozive i sve ostalo. No, to nije nužno da bi se poštovala Božja zapovijed.
Poštovati znači voljeti i htjeti sve najbolje jedno drugome. Ponekad ljubav uključuje razdvajanje, a ponekad patnju i bol. No, konačno, ljubav podrazumijeva cjelovitost i ozdravljenje.
Kada odrasla osoba shvati da su ga njegovi roditelji zlostavljali, ona može postaviti čvrste granice (ili čak potpuno prekinuti kontakt s roditeljima) i još uvijek poštovati majku i oca. Kako je to moguće?
Ako se odmaknete od situacije u kojoj ste zlostavljani, vaš zlostavljač više nije u prilici činiti isto. Postaviti granice ili prekinuti kontakt s roditeljima može biti milostan potez jer time uklanjate priliku za zlostavljanje. To ne znači da je zlostavljanje ikad žrtvina krivnja. To znači da niste sebični ako se zaštitite od zlostavljača.
Kako voljeti i poštovati roditelja s kojim više niste u kontaktu?
Sloboda oprosta
Kada odrasla osoba više nije u kontaktu s roditeljem zlostavljačem, tada može započeti njeno ozdravljenje. Može naučiti kako izgleda zdrava međuljudska veza, može prekinuti krug zlostavljanja te može započeti proces oprosta.
Oprost nije temeljen na osjećajima, već radije na odluci da više ne želite zlo počinitelju. Ovaj proces ne može zapravo početi sve dok osoba nije zaštićena od zlostavljanja. Jednom kada započne, proces oprosta može biti jako dug. Možda će trebati desetak godina da biste potpuno oprostili sve što se zbivalo većinu vašeg života.
Žrtva mora biti strpljiva sama sa sobom. Ozdravljenje i oprost ne mogu se dogoditi preko noći, to se razvija tijekom vremena. Međutim, tijekom cijelog procesa i kako je osoba sve bliža oprostu, tada se javlja i iskreno poštovanje prema roditelju. Velik je to posao i patnja da biste prekinuli krug zlostavljanja. Međutim, onaj koji u tome uspije, sačuvao je svoju vlastitu obitelj. Jednom mi je svećenik rekao da žrtva postaje „filter“ kroz koji će proći ljubav svih sljedećih generacija. Ona odbacuje zlostavljanje i propušta samo dobrotu.
Iako roditelj zlostavljač ovo možda doživi kao prijetnju njihovom osjećaju kontrole, a ne kao poštovanje, znajte da to jest poštovanje. To je poštovanje svega što je dobro i nastojanje da se oprosti sve loše tijekom godina.
Zajedno s time dolazi i prilika da se molimo za takve roditelje. Ova molitva više pomaže žrtvi nego zlostavljaču, zapravo. Suočen s toliko boli i rana, žrtva zapravo ne može ozdraviti niti oprostiti bez Božje milosti. Jedino Bog može udijeliti tu milost i ozdravljenje. Neće se ni to odmah dogoditi, no molitva je dio oprosta i poštovanja.
Što Bog želi od žrtve?
Ako ste osoba koja je u djetinjstvu doživjela zlostavljanje, morate znati da vas Bog istinski voli. Ljubav takvog roditelja nije slika Božje ljubavi prema vama. Za razliku od ljubavi takvih roditelja, Božja je ljubav bezuvjetna, milostiva i nesebična.
Bog vas poziva na ozdravljenje i istinsku ljubav. Ne morate se osjećati krivima ako se razdvojite od roditelja koji vas zlostavljaju. Dopustite si da otrčite u zagrljaj Ocu koji vas voli beskrajnom Ljubavlju. On vas čeka i Njegov je zagrljaj sigurno mjesto.
Theresa Hammond – Catholic Exchange
Prevela: LR
Foto: Gemma Evans – Unsplash
