“Oni ostaviše sve i pođoše za njim” Scott Hahn razmatra misna čitanja za 5. nedjelju kroz godinu

grijeha, muka gospodina

Čitanja

Iz 6,1–8
Ps 138,1–57–8
1 Kor 15,1–11
Lk 5,1–11

Ribar Šimun Petar prvi je koga je Isus osobno pozvao da ide za Njim u Lukinom evanđelju.
Njegov poziv sličan je Izaijinom odazivu u prvom čitanju. Suočeni sa svetošću Gospodina, i Petar i Izaija obuzeti su osjećajem vlastite grešnosti i nesposobnosti. Međutim, svaki od njih dvojice iskusio je Gospodinov oprost i poslan je da naviješta svijetu radosnu vijest Njegova milosrđa.

Nitko nije “dostojan zvati se apostolom“, kaže Pavao u današnjoj poslanici. Ali „milošću Božjom“,čak i progonitelj Crkve, što je i Pavao jednom bio, može biti uzdignut za služenje Gospodinu.

U Starom Zavjetu ljudi nisu bili podobni za božansko; nitko nije mogao biti i živjeti u Božjoj
prisutnosti.

„A ti, doda, moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati. „ Izl 33,20

Međutim u Isusu imamo mogućnost s Njime „komunicirati“ direktno i osjetiti okus Njegove Riječi na našem jeziku.

Današnjeg događaja o kojemu priča Izaija, prisjećamo se na svakoj svetoj misi. Prije čitanja evanđelja, svećenik potiho zamoli Boga da očisti njegove usne da bi mogao dostojno objaviti Njegovu Riječ.

Osobni poziv da napustimo sve i slijedimo Ga

Riječ Božja dolazi k nama isto kao što je došla Petru, Pavlu, Izaiji i današnjem psalmistu; kao osobni poziv da napustimo sve i slijedimo Ga, da predamo naše slabosti da bismo se zauzvrat napunili Njegovom snagom.

Šimun Petar baca mrežu u duboku vodu iako je, kao profesionalni ribar, znao da bi bilo ludo očekivati da će išta uhvatiti. Ponizivši sebe pred Gospodinovom naredbom, on se zapravo uzvisio. Njegove mreže napunile su se gotovo do razdiranja. Kasnije će upravo Petar, kao što nam Pavao otkriva, postati prvi koji će vidjeti uskrsnulog Gospodina.

Isus nas je učinio vrijednima i dostojnima da uđemo uz pratnju anđela u Božji sveti Hram. Na koljenima Mu, poput Petra, uz Davidovu poniznost iz današnjega psalma, zahvaljujmo svim našim srcima i pjevajmo beskrajnu himnu koju je Izaija čuo oko Božjeg oltara:

„Svet, svet, svet…“

„Ta su četiri bića – u svakoga po šest krila – sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore:

»Svet! Svet! Svet
Gospodin, Bog, Svevladar,
Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!«“ Otk 4,8


Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Martina Gazdek
Foto: TeiTo

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.