Želim ti pričati o njima. O onima koji su se odlučili na drugo, treće, peto, sedmo, deveto. (Dijete), koji su se otvorili životu. O njima koji žive prirodne metode unutar svoje sobe. Želim ti pričati o ljepoti nadnaravnog odnosa koji im se pokloni i nadoveže na nesebično predanje u providnost Božju. Želim ti pričati o svijetlu koje sam vidjela u obiteljima koje su se isključile od mjerila ovog svijeta i započele nekad, negdje, nekako klečanje. Klečanje pred onim čega se svijet danas boji. Pred životom. Neću ti reći da su po nečemu bolji. Po nečemu nagrađeniji, pošteđeni muka više od drugih. Ono što ću ti ispričati danas je jednostavno milost. Blagoslov. Blagostanje odnosa muža i žene. Divan odnos seksualnosti koja prodire do Neba. Reći ću ti: vidjela sam miljenike.
Miljenici su otvoreni pozivu Neba
A miljenici, kad ih uhvati crijevna viroza, vode djecu kod doktora 15 dana jer se viroza vrti u krug. Miljenici nekad ne znaju objasniti fenomen kako žive, na koji način odijevaju djecu, kako ih hrane. Oni samo znaju da imaju. Oni znaju što znači vjerovati u Njegovu providnost, prepustiti se Njemu i moliti. Moliti i raditi svim snagama. I njihova djeca kušaju hranu, manu s neba, koja im dolazi kao vrapcima.
Miljenici su posebni. Njihov mir nadaleko se primijeti kada u šetnji ne možeš prebrojati brzo, na prste jedne ruke, koliko ih ima, a negdje uokolo osjećaš to nešto što zahvaća i prelazi, osjetiš međusobnu ljubav onih koji trčkaraju i onih koji opominju, ljube kroz odgoj. Naslutiš ponekad u njihovoj blizini što bi to mogao biti raj i kako izgleda kada Bog spusti svoju prisutnost među ljude, u obitelj.
Kako započinje život?
Među miljenicima živi Bog. Hoda po njihovim molitvama, uživa ih dodirivati, liječiti. Bog uživa kada muž i žena u ljepoti bračnog predanja pozovu prisutnost Presvetog Trojstva pa se On onda položi među njih u krilo, zapali svjetlost u njoj i njemu, u ludosti i čežnji potraži put, zamoli odgovor. U raskoši svog veličanstva, zamoli nju i njega da se otvore životu, da budu sustvaratelji. I tada Bog, Stvoritelj Neba i Zemlje, otkine komadić strasti i nesebičnog od nje i komadić nježnosti i želje od njega pa zamijesi, otpočne život, udahne stapanje spermija i jajne stanice u dubini njene maternice. Nebo i Zemlja, svi sveci, anđeli i obitelj tada proslave dubinu i visinu Svevišnjega i oni unesu svoje ja u povijest čovjeka i Boga. Ljubavi koja je tako zamišljena i stoji, postoji.
Kušnje koje provociraju i ismijavaju otvorenost životu
Ponekad takva ljepota, obitelj zaštićena ljuskom Gospinog plašta, biva pomalo provocirana, napadnuta, kušana, ismijana, ogovarana, direktno ili indirektno napadnuta i ogoljena. Nađu se situacije i ljudi koji ne razumiju njihov sklad i vole ubosti baš ondje gdje je najtoplije i najbolnije, a to je novi život.
Poziv na sljedeće dijete s 47 godina
Kaže nešto je duboko vuče dok stoji u crkvi i moli. Kao da ne može odoljeti i darovati se. Reklo bi se da je prestara za rodilju. Nije više zgodan trenutak kada imaš 47 godina krenuti ispočetka s pelenama, prvim kašicama, vrtićkim virozama… Nije možda zgodno ni da dijete ima stariju majku. Ipak, dok bi klečala duboko uronjena pred Njime, na pamet bi joj padale takve neke verzije sljedeće njene godine. I srce bi drhtalo, zalupalo nekako nježnije, osmjeh bi otkrivao skrivenu želju. Na odlasku mi je doviknula: „Nemojte se začuditi ako me uskoro vidite noseću.“ Nešto je u tim očima gorjelo, u tom srcu u kojem se pomaklo još malo mjesta za još jednu malu ljubav. Za neki novi život.
Ili ugradite spiralu, ili…
Tog dana padala je kiša. Pljuštalo je i more bujica slijevalo se niz blatnjavu cestu. Nisu još bili betonirali. On je pješačio na stanicu, nekoliko kilometara daleko od asfalta. Šuma i blato. Uredne cipele, odijelo. Kod kuće su djeca ostala s njom. Gita je imala 3 mjeseca i temperaturu 39,7. Nevoljko je ostavljao svoju malu bolesnu obitelj na okupu bez njega. Bez automobila. Kvar. Već peti u posljednja dva mjeseca. A upravo su bili potrošili zadnji dio ušteđevine na otplatu perilice rublja. Nešto se pokvarilo. Sinoć su zamolili najbliže. Dobili su jasan odgovor: „Neka stavi spiralu. Pet je bilo previše. Pet je bilo suviše neobično. Novac za spiralu može, a za automobil ne možemo posuditi.“ Kiša je i dalje padala. Padala su i djeca i rasla. I polako, narastao je i novi auto. Polako, ali spirala ih nije posjetila. Netko im je jednom ispričao kako spirala radi na principu da sprži oplođeno, tek zametnuto dijete. Njihov zametak. U njihovoj postelji. „Naše djetešce bih ubila usred mirnoće doma? Makar postojala i najmanja mogućnost ubijanja oplođenog djeteta u meni, neću dopustiti.“, opetovala je. Krenuli su težim putem, ali mirni u savjesti.
Svijet je poviknuo da nisu odgovorni
Tada se otvorila tema na poslu. O njima. O njemu. Rekli su mu da je neobuzdan i da ne voli nju kad joj je napravio to, četvrto. Kako će sa zdravljem, kako posvetiti vrijeme svakome? Rekli su da sigurno ne vole ni svoju dosadašnju djecu kad su mogli napraviti, zapravo prihvatiti, nastavak četvrte trudnoće. Svijet je kolutao očima, a među njima se rađao mir, rasla je sloboda. Unutar njihovih zidova i njihova vremena i njihovih odluka, rađala se neka nova nada. Jednom su obostrano i pred Stvoriteljem osjetili da žele još jedno. Suze su potekle od ganuća, ruke su se dotakle od siline poziva na život, koža je mekano poljubila kožu i privila dvoje ljudi u jedno, uz Boga. Tada se spustila zvijezda, malo svijetlo u ljubav i postalo: TI. Život je potekao kroz njih. Za njih. Zbog toga što su odlučili i što su voljeli, jako voljeli gledati kako sutra trči.
Je li primitivno odbijati kontracepciju?
Živjeti u svijetu u kojem postoji „revolucionarna“ spoznaja o kondomima, spiralama, pilulama, a primitivno iste odbijati iz konzervativno-moralnih razloga? Posezati za prirodnim metodama, otvarati se slobodno Božjoj providnosti u otvorenosti novom životu, ne ograničavati konačan broj djece svojim, već Božjim odlukama – zvuči neodgovorno, zvuči u najmanju ruku s nedovoljno ljubavi prema dosadašnjem potomstvu, ili pak isključivo rigidno u smislu tumačenja Božjeg područja djelovanja.
A ipak, u stvarnosti, kada se uđe unutar odnosa njih dvoje, kada se zaroni u svjesnost njihovih odluka, kada se upozna silina ljubavi u kojoj se Božji par odlučuje na život bez obzira na definicije svijeta (kada i nakon koliko bi to trebali točno učiniti ili ne učiniti) onda se zapravo udahne duboki mir takvih odlučivanja.
Radost spoznaje da se ljubav širi s novim životima. I vrijeme. I sposobnost odgoja.
Predaj Gospodinu komplicirane ženske cikluse i apstinenciju kao molitvu
Miljeniče, uzmi svoj križ i odvaži se krenuti za Njim u pustolovinu zvanu ljubav prema Bogu, supružniku i djetetu. I ne boj se jer On je pobijedio svijet, on je pobijedio grijeh. Grli taj svijet svaki dan. Nemoj mu suditi jer ne zna što čini. Naprosto nije još imao milost spoznaje. Opominji, ali ne budi srca tvrda. Ljubi, ludo ljubi tu svoju okolinu u kojoj te kamenuju i tvoju djecu kamenuju zbog tvoje pripadnosti Kristu. Ljubi ga do mjere da se pokidaš za njega i predaješ Gospodinu svoje komplicirane ženske cikluse, svoje periode apstinencije i samokontrole iz ljubavi, svoje strahove prije odluke za novi život; sve što te tišti na polju braka i spolnosti, pretvaraj u zrna krunice, u poljupce Isusu kojima ga moliš da se smiluje i dodirne obraćenjem one koji te osuđuju zbog otvorenosti novom životu. Neka poteče na svijet milost po tvojoj molitvi i praštanju!
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: TeiTo
