Oživjeti od «mrtvih», ustati iz «groba»

oživjeti

Nakon dugog korizmenog vremena, obilježenog molitvom, postom i milostinjom, zakoračili smo zajedno s uskrslim Kristom u novi život. To ne znači da taj novi život u sebi ne sadrži elemente korizme. Dapače, oni su prisutni dok god dišemo. Ovdje mi nije nakana govoriti o povijesnoj činjenici Isusova uskrsnuća i o budućoj stvarnosti koja čeka one koji Mu vjeruju, nego prije svega o povezanosti između Uskrslog, grešnog stanja čovjeka i obnovljenog života sinova i kćeri Božjih. Drugim riječima, postati svjesniji one unutarnje dinamike posvećenja i poziva na uskrsnuće.

Nalazimo se u Uskrsnom ili Vazmenom vremenu koje obilježava period od Uskrsa do Pedesetnice. Vrijeme u kojem smo pozvani gajiti veliku želju za obraćenjem, moleći Boga da izlije Duha Svetoga na svoju Crkvu, na nas same. Svakom od nas potrebna je snaga uskrsloga Krista. Onaj tko je iskusio istinu o svom biću dobro zna o kojoj se potrebi ovdje radi. Zbog toga smo potrebni te iste snage i moći kojom je Isus iz mrtvih uskrsnuo. Upravimo naše prošnje Onome koji nas može preobraziti na sliku svoga uskrsloga Sina, da bi postali Božji ljudi puni Duha i svetosti. Taj unutarnji stav neprestane molitve potreban nam je da bi iskusili u vlastitom životu Duhove, odnosno iskustvo susreta s uskrslim Kristom.

Primit ćete silu i snagu Duha Svetoga da bi mogli ostati u istini i othrvati se svim neprijateljima ljudskog roda

Apostoli i prvi učenici, u strahu od Židova i Rimljana, očekivali su tu silu odozgor, to obećanje o kojem im je toliko puta govorio Isus dok je bio s njima. I poslušni Njegovoj Riječi primili su dar i proglasili Njegovo ime po cijeloj zemlji. U sličnoj situaciji smo i mi danas. Netko sigurno živi u strahu od budućnosti, gledajući sve strahote rata i terorizma, progonstava i ubijanja, ostajući tako, rekao bih, na jedan način paraliziran da se pokrene i da djeluje. Drugi pak kušaju strah, ali mu ne dopuštaju, poput apostola, da ih udalji od nade u vječno Božje obećanje. Primit ćete silu i snagu Duha Svetoga da bi mogli ostati u istini i othrvati se svim neprijateljima ljudskog roda, govori nam Gospodin.

Da bi mogli upoznati sebe i slobodu volje koja nam je darovana, potrebno je spoznati grijeh i biti ga svjestan. Biti svjestan da je on uzrok straha i bijega od Boga. Zato bih se vratio na čitanja o kojima smo imali prilike razmišljati kroz Veliki tjedan. I mislim da su bitna kako bi se kroz ovih pedeset dana dobro pripremili za Duhove, jer put čišćenja srca ne prestaje sve dok koračamo ovom zemljom.

Marijina ljubav naspram Judine nevjere

Kako rekoh, evanđeoski tekstovi prvih dana Velikog tjedna važni su jer nam govore o Judi. Kao da nam Crkva, kroz naglasak na ta čitanja, želi osvijestiti duhovnu stvarnost, ozbiljnost te stvarnosti: grijeha, sotone i mogućnosti čovjekove vječne otuđenosti od Boga.

Vidjeli smo kako Isus kori Judu zbog njegovog načina shvaćanja koji postaje uzrokom nevjere u njegovom srcu. A znamo da je nevjera, uz oholost, glavni uzrok svih nereda, kako u ljudskom srcu tako i u društvu. Moglo bi nam izgledati banalnim i nerazumljivim kada Marija maže Isusa skupocjenim uljem [ovdje bismo mogli navesti sve one čine pobožnosti koje upućujemo Gospodinu], ali upravo taj čin otkriva istinu Judinog srca. Ono što je bitno jest to kako se u svakodnevnim malim stvarima otkrivaju misli ljudskoga srca. Tako, u ovom slučaju, i Judinog.

Ali ne razumiju to svi, ne vide svi na isti način duhovno razvijanje situacija. Zatvoreno srce, u kojem prebiva grijeh, vidi samo vlastite potrebe. Dugotrajno življenje, na taj način, stvara veliko ropstvo u grijehu i strašno povećava požudu u ljudskom srcu. To stanje može postati čak i opasnije. Dovodi osobu do mogućeg opsjednuća od strane đavla u kojoj ona gubi vlast nad svojim tijelom. Te osobe, prožete dubokom patnjom i trpljenjima, nailaze na naša nerazumijevanja. I to je jedna stvarnost o kojoj se, nažalost, malo govori.

Blago čistima srcem, oni će Boga gledati

S jedne strane svetost je, i to nam mogu posvjedočiti božji ljudi, jedno življenje u kojemu se već kuša miomiris vječnosti, život ispunjen «mirisom ruža», ljepote, dobrote, mira i sreće. Dok s druge strane, grijeh ostavlja za sobom, a osobito u prisutnosti zlog duha, «miris» rugobe, smrada i straha.

One osobe koje su bliske Isusu, odnosno koje imaju čisto srce, imaju milost vidjeti dubine duhovne stvarnosti. Nije to dano svima na uvid, zato nam i evanđeoski tekst kaže: „Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao.” (Iv 13,28) [odnoseći se na Isusovu riječ upućenu Judi]. Zbog toga sveti Petar, svjestan te istine, moli ljubljenog učenika svetog Ivana da on sam upita Učitelja o istini onoga koji ga izdaje, o Judi. To nam jasno pokazuje koliko Isus ljubi duše čista srca.

Na Petrov poticaj, Ivan se naginje na Isusova prsa, na Njegovo Srce da bi dobio odgovor. Znamo da to nije nešto spontano i da do određenih duhovnih odgovora ne dolazi se automatski, nego Bog od nas zahtijeva borbu za osvajanjem čistoće srca, kroz različite kušnje i trpljenja. Samo onaj tko ima čisto srce može ljubiti. Onaj tko ljubi, taj vidi stvari onakve kakve jesu, vidi prisutnost Boga u svemu. Ne zaboravimo da nam je to Bog obećao ako se budemo trudili: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!” (Mt 5,8) Ljubiti znači ne osuđivati, nego vidjeti istinu i stvarnost kakva jest, ostajući duboko potresen situacijom u kojoj se nalazi dotična osoba.

Upravo ono što nam kaže sveto Pismo: Isus… potresen u duhu posvjedoči: „Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati.” (Iv 13,21)

Spoznati istinu onakva kakva jest

To je ona situacija kada se istina razotkriva onakva kakva jest, odnosno jasno i grubo u svoj svojoj bitnosti.

Neka nam ovo Uskrsno vrijeme, po Gospinom zagovoru, donese obilje svjetla u srcu da bismo spoznali istinu onakva kakva jest. Neka nam vječna i utjelovljena Mudrost, Isus Krist, podari čisto srce da mognemo u punini primiti Utješitelja, Duha Svetoga.


p Nikola Tandara – Žena vrsna
Foto: Pixabay

Print Friendly, PDF & Email
p Nikola Tandara

Rodom je iz Ričica pokraj Imotskog, svećenik monfortanac koji služi Gospodinu kao misionar u Poljskoj. Položen u Marijine ruke, prolazi svijetom želeći po Majci nositi Krista onima koji ga trebaju.