Djeca su nekoć mnogo više svog slobodnog vremena provodili vani, družeći se i igrajući razne igre. Mnoge od njih su zaboravljene jer su djeca sve više opterećena izvanškolskim obavezama, a ono malo vremena što im ostane najčešće provode pred ekranima. To se posebno događa u urbanim područjima. Ako u svom okruženju imate prijatelje i djecu s kojima se redovito viđate, pokušajte ih animirati nekim od ovih igara koje su jednostavne za zapamtiti i igrati, a djeci su zanimljive.
U prvom dijelu donosimo vam stare igre koje su se igrale s nekom vrstom rekvizita.
Ide mačka oko tebe
Ova se igra još naziva i „mućak“. Jedno dijete s maramom u ruci kruži oko ostale djece koja sjede u krug. Djeca koja sjede u krugu ne smiju se okretati dok dijete s maramom kruži iza njihovih leđa. U jednom trenutku, dijete ispušta maramu bilo kojem djetetu iza leđa. To mora napraviti što neprimjetnije te može napraviti cijeli krug nakon što ispusti maramu tako da bude što teže pogoditi iza koga je marama. Ako dijete iz kruga prepozna i napipa maramu iza svojih leđa, tada on preuzima igru. Ako ne prepozna da je marama ispuštena iza njegovih leđa, tada on ulazi unutar kruga i postaje „mućak“ sve dok netko drugi ne zauzme njegovo mjesto.
Nekim je generacijama ova igra poznatija kao „Ide mačka oko tebe“. Dok je dijete kružilo, pjevalo se: „Ide mačka oko tebe, pazi da te ne ujede, čuvaj mijo rep, da ne budeš slijep, ako budeš slijep, otpast će ti rep.“
Školica
Igra „školice“ bila je među najpopularnijima i danas jedna od najčešćih kojih se sjetimo. Zove se još i „zoga“. Na tlu se kredom nacrta deset kvadrata ili polja, naizmjence po jedan i dva u okomitom redu. Prva dva polja su pojedinačna, jedno iznad drugog. Nakon njih slijede dva vodoravna i tako naizmjence. Unutar polja upišu se brojevi od 1 do 10. Igrač uzima kamenčić i baca unutar polja redom, počevši od 1. Tada skače od polja do polja, na jednoj nozi tamo gdje je jedno polje, raširenih nogu tamo gdje su dva. Kada dođe do ciljanog polja, igrač mora pokupiti kamenčić i ponijeti ga sa sobom. Ako kamenčić pri bacanju padne izvan ciljanog polja, red je na drugog igrača. Pobjednik je onaj koji prvi „odskače“ svih 10 brojeva.
Vijača
Ova se igra može igrati samostalno ili u troje. Ako se dijete igra samo, tada uhvati krajeve vijače, vrti preko glave i preskače. Može preskakati na dvije ili na jednoj nozi, vrteći vijaču unaprijed ili unatrag ili prekriženih ruku Ako se igra u troje, dvoje djece uhvati po jedan kraj vijače i vrti u krug dok treći preskače vijaču.
Utrka u vrećama
Utrka je popularna i danas na dječjim olimpijadama ili animiranim dječjim rođendanima. Djeca uđu nogama u platnene vreće te drže rubove nategnute u rukama. Na znak polaska svi trkači započinju utrku tako da skačući unaprijed pokušavaju prvi doći do cilja. Ne smiju ispustiti vreću iz ruku ili pasti jer u tom slučaju ispadaju iz utrke.
Igre „laštikom“
„Laštik“ je bio rezerviran samo za curice i ako bi se neki dječak približio, to bi učinio samo da im iz milja poremeti igru. Čak i ako bi curicama nedostajala treća za igru, radije bi zavezali „laštik“ oko stabla nego zvali dječaka u pomoć.
Za igru je potrebna gumena „laštika“ koja se koristi u šivanju odjeće. Otkine se otprilike 4 do 5 metara i spoji na krajevima. Mogu igrati tri curice svaka za sebe ili četiri – u parovima. „Laštik“ se rastegne iza nogu na dogovorenoj visini, gležnjevi, koljena ili više, sve do vrata i ruku. Zadaju se razne kombinacije preskakanja „laštika“ i igrač preskače dok ne pogriješi. Postoji 10 razina preskakanja, ovisno o težini kombinacije. Na primjer, prva razina – preskočiti cijeli „laštiik“; druga razina – skupljenim nogama uskočiti u sredinu, pa na drugu stranu „laštika“; treća razina – jednom nogom unutra, druga je vani, druga noga unutra pa skočiti s obje van, svaka s jedne strane; četvrta razina – jednom nogom stati na gumu, drugo stopalo staviti pod gumu, skočiti na suprotnu stranu s promjenom nogu, ponovno na istu, ali u skoku se okrenuti natrag te ponovno na onu početnu i tako dalje. Ako se želi otežati igru dodaje se element „bez dotake“, tj. preskakanje bez doticanja „laštika“.
Na sličan način igra se „Olimpijada“. Djeca izgovaraju u slogovima „O-lim-pi-ja-de…“ te pokušaju rukama rastegnuti što zamršeniji oblik „laštikom“. Drugi se igrač(i) moraju provući između otvora bez da dotaknu „laštik“.
Grupa traži grupu
Ova je igra idealna za gradske kvartove gdje djeca mogu pisati po tlu. Ako su djeca na selu, za obilježavanje puta mogu im poslužiti kamenčići ili neki drugi vidljivi predmeti.
Djeca se podijele u dvije skupine. Jedna skupina dogovori put kojim će se kretati i svako nekoliko metara kredom obilježi na podu smjer kojim idu. Nakon nekoliko minuta druga skupina odlazi u potragu za njima slijedeći obilježeni put.
Pikule
Mnogima će ova igra biti poznata kao franje. To su bile male staklene kuglice različitih šara i nijansi boja. Znalo se točno koja koliko vrijedi pa su se prema tome djeca znala međusobno mijenjati za pikule. Kao što je „laštik“ bio isključivo ženska igra, ovu su igru igrali dečki. Igralo se na tlu, a idealno je bilo igrati na čistom pjeskovitom dijelu gdje se mogla lako izdubiti rupica. O detaljima igre dogovaralo se najčešće na licu mjesta, a uglavnom je cilj bio pogoditi rupicu. Pikula se držala naslonjena na kažiprstu, a izbijala se palcem. Ponekad je pravilo bilo gađati suigračeve pikule za što je bila potrebna velika preciznost.
Šibice
Za ovu se igru koristila prazna kutija šibica koja bis e stavila na rub stola. Igrač mora odbaciti kutiju palcem tako da se prevrne u zraku. Ako kutija padne na najširi dio, gdje je slika, igrač dobiva 10 bodova. Ako kutija padne na užu, bočnu, stranu, igrač dobiva 100 bodova. Najviše bodova, njih 1000, dobiva se ako kutija padne okomito. Moguće je i ne dobiti ni jedan bod ako kutija padne na široku stranu bez slike.
Još starih igara za djecu potražite u nastavku…
Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: Anna Samoylova – Unsplash
