Nazvala sam pater Frkina kako bih zamolila razgovor za naš portal. Rekao je kako nema problema, ali da prvo dođem s mužem k njemu, da on vidi nas. Dakle, prvo smo se susreli s ovom njegovom tezom: „Nemaš ti drugima što govoriti, pa ni pisati/prenositi, ako stvari kod tebe nisu na svom mjestu.“ Susret s njime nas je uistinu obogatio, pa smo uskoro dobili i zeleno svjetlo za prenošenje riječi, za koje vjerujem da će naći put i do vaših srca.
Molim Vas da nam se predstavite za početak.
Ja sam pater Vatroslav Frkin, rođen 1939. godine, nedaleko od Samobora, kao peto dijete u obitelji. Odrasli smo u jednoj zaista sretnoj obitelji. Bili smo siromašni, ali uvijek veseli i radosni. Roditelji su s Bogom bili povezani, s nas petero su dnevno zajedno molili krunicu nakon večere te smo svih sedmero išli redovno na nedjeljnu sv. Misu. Crkva je bila pet kilometara daleko. Jedan sat pješačenja do crkve. Tamo bismo bili na Misi, uz redovnu ispovijed i pričest. I opet sat vremena pješačenja natrag do doma.
Godine 1971. započeo sam raditi s obiteljima. Nisam se mislio time baviti, no budući da sam predavao župni vjeronauk u Varaždinu osjetio sam da trebam obilaziti obitelji radi djece. Trebao sam vidjeti kakva je situacija u obitelji. Jer ako je u obitelji nesređena situacija, a dijete mi jednom mjesečno dođe – ja ću biti sretan da je bar jedanput došlo. No, ako je u obitelji sređena situacija i ako mi dijete jedanput ne dođe – pitat ću se zašto nije došlo. Ovo nisam mogao prosuditi u samostanu i u katehezi s djecom. I onda sam počeo nedjeljom poslijepodne posjećivati obitelji i razgovarati s roditeljima.
Sjećam se kao danas svog prvog posjeta obitelji i otvorenosti mame i tate. Osjetili su da mi se mogu povjeriti i počeli su iznositi svoje muke. Do današnjeg dana nije se ništa promijenilo što se tiče problema u braku, samo sam ja u međuvremenu puno naučio.
Za svećenika sam zaređen 1972. godine i tada sam premješten u Slavonski Brod gdje mi je rečeno da ću se baviti srednjoškolcima i studentima. U prolasku kroz Zagreb svratio sam na Kaptol i pitao jednog patera koji se godinama bavio mladima ima li mi dati koji savjet. Mislio sam da će mi možda dati i neki priručnik, a on mi je, nakon što je više od 30 godina radio s mladima, rekao samo jednu jedinu rečenicu: „Neka te kod mladih ništa ne iznenadi.“ Evo ja već 45 godina radim s mladima, s bračnim parovima, čak i djedovima i bakama, pa kad bi meni sad došao jedan mladi svećenik po savjet ja bih mu dao isti: „Neka te ništa ne iznenadi, ni kod koga od njih.“
Po dolasku u Slavonski Brod imao sam viška vremena pa, osim što sam radio s mladima, počeo sam obilaziti bolnice. Obilazio sam sve odjele, ali i doktore i medicinsko osoblje. Tada sam vidio da mi za rad s bračnim parovima treba dobro poznavanje diferencijalne fiziologije, ali i diferencijalne psihologije. Pitao sam liječnike za pomoć oko literature za diferencijalnu psihologiju i fiziologiju pa mi je jedna liječnica rekla: „Diferencijalnu psihologiju ćete naučiti jedino razgovarajući s bračnim parovima.“ Tako sam prvih godinu – dvije najviše slušao njih, da bih se onda nakon toga usudio miriti prvi par koji je bio u rastavi. Tu je počeo moj pravi rad s obiteljima, kad se pomirio taj prvi bračni par. Bili su djelatnici bolnice i ta se vijest o pomirenju galopom proširila po cijelom gradu.
Ovaj par iz Slavonskog Broda imao je iste probleme kao i par iz Varaždina. Bračne katastrofe najčešće dolaze zbog nepoznavanja različitosti psihičkog i fizičkog stanja žene i muškarca. Osim toga, nikad ne tražim krivca u osobi jer se ispostavilo da su za bračne probleme krivi: neznanje o hodanju i nepripremljenost za brak.
Idemo onda redom, što ste naučili kroz proteklih 45 godina rada s parovima. Možemo krenuti od hodanja. Poruka za naše djevojke, ali i nas roditelje: Kako pripremiti djecu na period pripreme za brak? Napominjem da mnogi za Vaše naputke kažu kako je to tvrd govor.
Po mojoj procjeni razgovarao sam do sad s blizu 15000, što pojedinaca, što parova. Za preko 3000 razgovora imam zapisane bilješke u 13 bilježnica, bez imena i prezimena. Trenutno oko 50% onih koji mi dolaze su bračni parovi, a 50% su mladi koji još nisu stupili u brak. Bračni parovi su me učili što reći mladićima i djevojkama da imaju sretan brak. Svi žele sretan brak, a za sretan brak trebaju dobri i jaki temelji. Naglašavam kako ne dajem jeftine recepte. Ovo jest zahtjevno, a tako i treba biti jer se radi o temeljima.
Prvo što kažem da za dobar brak treba ista vjera i suprotna narav. Dakle, u našem primjeru katolkinja s katolikom. A narav: jedno otvorenije, drugo zatvorenije i sl.
Uspješan brak se temelji na tri točke, od kojih se dvije grade za vrijeme hodanja, dok se treća priprema za vrijeme hodanja.
Prva točka je zajednička molitva. Znam mnoge parove koji navečer zajedno mole. Zajedno idu na svetu Misu. Ako su razdvojeni, mole krunicu preko mobitela. Divno je steći ovu naviku zajedničke molitve prije braka, tako da u braku nastave zajedno moliti.
Druga točka je dugi, nježni razgovori. Ovu točku sam najkasnije otkrio. Naučiti razgovarati je najbolje što možete napraviti u ovom periodu. Puno ljudi ne zna kako razgovarati jer, nažalost, nisu u obitelji doživjeli nježne razgovore. Netko je odrastao uz deračinu, netko uz roditelje koji izbjegavaju razgovore i šute. Bit je najviše u tonu. Svatko voli kad se s njim nježno postupa i razgovara.
Treća točka kod hodanja jest predbračna čistoća – hodanje bez poljubaca, maženja, bez držanja za ruku. Ovo su me dečki poučili. Oni puno spremnije prihvate ovu točku od djevojaka. Potpuna čistoća otvara put prethodnoj točki – dugim, nježnim razgovorima. Puno je djevojaka suzama platilo svoje poljupce. Čim se krene s nježnošću, gotovo je, on te više ne čuje.
Napisao sam knjigu „Hodanje mladića i djevojke“. Do sad je imala osam izdanja, a djevojke ju i dalje ne prihvaćaju. Nezamislivo im je hodanje bez poljubaca, dok je dečkima to puno prihvatljivije. Tu se isto očituje razlika muško – žensko.
Od srca preporučujem knjižicu „Muž i žena u čistom hodanju“, bračnog para Džojić. Ovo je prava literatura za djevojke. Ovo je trenutno najbolje što imamo u Hrvatskoj za djevojke, da shvate kako bi trebalo hodati s dečkima.
Hoćete reći da je za vrijeme hodanja djevojka glavna?
Tako je, djevojka treba voditi, a ne zavoditi. Ona mora uzeti situaciju u svoje ruke, da bi pripremila prostor za prve dvije točke braka: zajedničku molitvu i duge, nježne razgovore. Često im savjetujem: „Ispeglaj ga prije, da ti ne uđe izgužvan u brak.“ Kad je hodanje kako treba, ne trebaju njemu godine da se odluči za brak. Ako je sve u redu, već nakon par mjeseci će te htjeti voditi pred oltar, da postanete muž i žena.
Papa Benedikt u knjizi „Misli o obitelji“, u 18. točki naglašava kako je vrijeme zaruka vrijeme priprave i iščekivanja koje valja živjeti u čistoći riječi i gesta. Dakle, ne samo hodanje bez držanja za ruku i bez poljubaca, bez zagrljaja, nego i u riječima treba paziti i čisto razgovarati. To omogućuje dozrijevanje u ljubavi. Dakle, oni moraju duševno sazreti do braka. Sazreti u brizi i pažnji. To je predivno gledati kad djevojka i mladić hodaju kako treba. Na njima se to vidi, ali to se kasnije vidi i na bračnom paru. Vidite, u pažnji vježbanje pomaže u gospodarenju nad sobom, nad tjelesnošću. Razvijanju poštovanje jedno prema drugome kroz duge i nježne razgovore. Što obilježava pravu ljubav? To da ne traži prvenstveno vlastito zadovoljstvo.
Imate li još koji savjet za djevojke?
Djevojke (i žene) bi trebale paziti na svoje odijevanje. Svima preporučujem duge suknje, da budu kao kraljice. Pazite na svoje grudi i dolično ih pokrivajte. Budite dostojanstvene. Također, većina muškaraca voli dugu kosu. Provjerite je li tako i s vašim muškarcem. Savjetujem djevojkama i ženama da se ne šminkaju, ako to i rade, neka to bude minimalno i prirodno. No, lijep parfem je poželjan, radi fiziologije. Kad se budete udavale, nemojte ulaziti u bestidne vjenčanice, pazite na odabir. Budite odlučne. Za to treba priprema. Najbolje je kad ovaj dio odradi mama, no nažalost, najčešće nije tako.
Djevojkama također savjetujem da ne idu u mladićevu kuću, niti stan. Ne treba žuriti ni s upoznavanjem njegovih roditelja. Djevojku „snima“ posebno ženski dio mladićeve obitelji i onda znaju biti skloni negativnim komentarima, što kod djevojke stvara nepotreban stres. Poželjno je pak da on dolazi u njezinu kuću i upozna njezinu obitelj. Da vidi kako ona funkcionira u svojoj kući jer će ona takvo ponašanje donijeti u svoj novi dom.
Poruka mladima koji još nisu upoznali svog supružnika.
Moliti na tu nakanu deseticu krunice poginulim hrvatskim braniteljima. Također preporučujem svima utjecati se sluzi Božjem fra Anti Antiću. Osobno sam ga poznavao i puno mi je pomogao prije moga ređenja. Za njega je i padre Pio znao. Jednom prigodom kad je kod padre Pia došao neki hodočasnik iz Zagreba, ovaj mu je rekao: „Zašto si došao k meni, imaš u Zagrebu Antu Antića.“ Dakle, veliki zagovornik nam može biti. Slobodno mu recite da sam vas ja poslao k njemu.
Ne propustite u nastavku odmah pročitati što pater savjetuje onima koji nisu ovako pripremljeni ušli u brak.
Pročitajte i svjedočanstva bračnih parova:
- Hodanje bez poljubaca – osjećaj kao da duše srastaju jedna s drugom
- Od predbračnih odnosa do hodanja bez poljubaca
Maja Tenšek – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
