Perfekcionizam – zašto bismo ga trebali prevladati?

Zašto bismo uopće trebali prevladati perfekcionizam? Zar nas i sam Isus Krist ne poziva da budemo „savršeni kao Otac nebeski“? Katolički psiholog i terapeut, izvrstan poznavatelj Teologije tijela, daje jasne i konkretne odgovore na ova pitanja.

38

U vremenu društvenih mreža samokritičnost i perfekcionizam sve su češća pojava. Neprestano smo usredotočeni na postizanje „savršenstva“: savršen izgled, savršen posao ili održavanje kuće savršenom. U stvarnosti nas ova težnja k savršenstvu čini nesretnima jer gubimo fokus s onoga što uistinu činimo.

Nema ništa loše u tome što želimo težiti boljem, ali i teologija i znanost nam pokazuju da je pogrješno vjerovati da se možemo mentalno prisiliti na savršenstvo.

Teologija tijela nas podsjeća da je Božji plan za nas ucrtan u naša tijela. Znanost o mozgu pokazuje da što smo više usredotočeni na težnju k savršenstvu, naš se mozak zaključa i postaje otporan na promjenu. Zapravo samoprihvaćanje stvara kemijske spojeve potrebne za nove neuronske veze. U konačnici je važno posvijestiti sebi da, premda nitko od nas nije savršen, Božja ljubav nas usavršava. Stvoreni smo da budemo, kako sam Isus kaže „savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski“. Bog ne očekuje da sami dođemo do savršenstva. Teologija tijela nas uči kako jedino njegujući stav prihvaćanja Božje ljubavi i milosti možemo biti preobraženi iznutra kroz autentični susret s Njegovom ljubavi. Savršenstvo ne dolazi preko našeg forsiranja boljeg sebe. Ono dolazi od puštanja Boga da nas voli i učenja gledanja sebe onakvima kakvima nas On vidi – kao djela u procesu izgradnje – Njegovom ljubavi i milosti kako bismo postali ljudi kakve je zamislio – cjeloviti, zdravi, na Njegovu sliku, ljudi ispunjeni milošću.

Ako se i sami „lomite“ oko ovog pitanja, pročitajte ovo  razmišljanje.

U nastavku se iznose tri trika pomoću kojih možemo prevladati težnju k perfekcionizmu.

Vodite računa o svojim mislima

Ako neprestano prigovarate samima sebi, osjećate kako niste dovoljno dobri, neprestano se upuštate u samokritičnost, znači da su vam misli preopterećene. Neuroznanost pokazuje da upuštanje u ovakva razmišljanja blokira mozak i ne dopušta mu promjenu jer se zaključava pred percipiranom prijetnjom. Kad čujete takve misli unutar sebe, nemojte se odmah uhvatiti s njima u koštac. Umjesto toga se podsjetite da je samokritičnost simptom stvarnog problema, a to je da pokušavamo učiniti previše prebrzo. Dopustite si usporavanje, stvaranje realističnijih ciljeva i planova. Podsjetite se da obavljanje svakog posla zahtijeva određeno vrijeme. Ljutnja na poslove koje obavljamo, ili ljutnja na sebe, ne mijenja vrijeme nego vas samo onesposobljuje za dobro korištenje vremena i čini vas manje sposobnima i efikasnima.

Zacrtajte rok i završite posao

Perfekcionisti se teško odvajaju od obaveza. Uvijek misle kako trebaju učiniti još nešto ili popraviti već učinjeno. Ono što možete učiniti jest zamisliti kako se nalazite u nekoj reality emisiji u kojoj imate ograničeno vrijeme za izvršavanje nekog zadatka i kad štoperica zazvoni, morate prestati raditi na zadatku. Radili na nekom zadatku ili samo planirali svoj dan, odvojite racionalnu količinu vremena za obavljanje zadatka, ali kad to vrijeme istekne, završite s obavljanjem zadatka. Uvijek se možete vratiti ako to bude potrebno. Ali za danas završite s tim. Perfekcionisti se izgube u detaljima i izgube percepciju cjelokupne slike.

Postavljanje proizvoljnog roka vam dopušta da se odmaknete i zadobijete bolju perspektivu. Ako pojedini zadaci uistinu zahtijevaju dodatan napor, to ćete moći napraviti u sutradan. Zasad se usredotočite na neki drugi zadatak kao što je komunikacija s dragim ljudima koja će vas podsjetiti da ste ljudsko biće, a ne stroj.

Perfekcionizam – što mu je istinska svrha

Perfekcionizam je uvijek maska za postizanje nekog dubljeg cilja. Želimo ljubav, odobravanje, priznanje od drugih, prihvaćanje, mir, ali težimo tome da budemo savršen djelatnik, savršen roditelj, savršena kućanica, savršen tko god. Međutim, što se više trudimo biti savršeni, više se udaljujemo od zadovoljavanja istinskih emocionalnih potreba koje rukovode našim perfekcionizmom. Pitajte se koji je smisao vašeg perfekcionizma. Meditirajte u molitvi što uistinu pokušavate postići – emocionalno i duhovno – dok ste samokritični i usredotočeni na zadatak.

Kad se nađete u iskušenju od perfekcionizma prisjetite se što uistinu tražite i pitajte se što vam je potrebno kako biste to postigli. Ako uistinu ne znate odgovor, onda je vrijeme da potražite pomoć kako biste se mogli maknuti od neprestanog rada i susresti svoje potrebe umjesto da uvijek trčite, a nikad ne stignete do cilja.

Pročitajte i ostale tekstove ovog katoličkog psihologa iz područja osobnog razvoja:

Dr. Gregory Popcak – Catholicexchange.com


Prevela: Kristina Ivaniš Vuković
Foto: Scott Ruzzene – Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
In this article