Svatko od nas prolazi dane kada se osjeća tužnim – dane kada ne uspije nadvladati unutarnju težinu ili depresiju koja nas vuče prema dolje i otežava komuniciranje s drugima. Postoji li trik za prevladavanje tuge i vraćanje našeg osmijeha? Sveti Toma Akvinski predlaže pet lijekova protiv tuge, koji su se pokazali iznenađujuće učinkovitima (Summa Theologiae, I-II, str. 38).
1. Pružiti sebi nešto što volimo
Prvi lijek je pružanje sebi nečega što volimo. Tako je, primjerice, poznati teolog još prije sedam stoljeća znao da je čokolada „antidepresiv“. Netko bi ovaj lijek mogao nazvati materijalistički usmjerenim, ali nitko ne može osporiti to da težak dan donekle možemo olakšati uz dobro pivo. Ako promatramo evanđelje, takvo ćemo što teško moći poreći. Naime, naš je Gospodin radosno sudjelovao na gozbama i slavljima te je prije i poslije uskrsnuća uživao u plemenitim i dobrim stvarima u životu. Jedan od Psalama čak kaže da vino razvedruje srce čovječje (treba pritom napomenuti da Biblija jasno osuđuje opijanje).
2. Isplakati se
Drugi od pet lijekova je plakanje. Sveti Toma kaže da „bolna stvar još više boli ako ju zatomimo, jer je duša na nju još više usredotočena: ako joj dopustimo da se ispolji, namjera duše je raspršena na vanjske stvari, tako da se smanjuje unutarnja žalost“ (I-II, str. 38, a. 2). Naša se potištenost pogoršava ako nemamo načina da se oslobodimo svoje tuge. Plakanje je način na koji duša oslobađa tugu, koja može postati paralizirajuća. Isus je također plakao. I Papa Franjo govori da se „određene istine u životu mogu vidjeti samo očima pročišćenim suzama“ te nas sve poziva da se zapitamo: „Jesam li naučio plakati?“
3. Podijeliti tugu s prijateljem
Kao treći lijek nudi nam se mogućnost da podijelimo svoju tugu s prijateljem. Sjećam se sjajnog Renzovog prijatelja u Manzonijevom romanu „Zaručnici“. Nakon što se našao sam u svom napuštenom domu opustošenom kugom, oplakujući strašnu sudbinu svoje obitelji, rekao je Renzu: „Strašno je to što se dogodilo, nisam mislio da ću to ikada doživjeti; dovoljno je da osobi oduzme radost ostatak njenog života. Ali govoriti o tim stvarima s prijateljem je velika pomoć.“ Ovo je nešto što moramo doživjeti kako bismo to razumjeli. Kad smo tužni, sve nam se čini crnim. Vrlo je učinkovit protuotrov otvaranje srca prijatelju. Ponekad su kratka poruka ili telefonski poziv dovoljni da bi se naš pogled na svijet ponovno ispunio svjetlom.
4. Razmatrati istinu
Četvrti je lijek protiv tuge razmatranje istine. Tako, primjerice, razmatrajući o fulgor veritatis, sv. Augustin govori o sjaju istine u prirodi, umjetnosti ili glazbi, koji može biti učinkovit melem protiv tuge. Jedan je književni kritičar nekoliko dana nakon smrti dragoga prijatelja trebao govoriti na konferenciji o temi avanture u Tolkienovim djelima. Ovim je riječima započeo svoj govor: „Govoriti o lijepim stvarima ljudima koji o njima žele slušati, za mene je prava utjeha…“
5. Kupanje i spavanje
Možda je zadnji od pet lijekova koji je sveti Toma predložio nešto što ne bismo očekivali od srednjovjekovnog mislioca. Teolog kaže da su prekrasan lijek protiv tuge kupanje i spavanje. Duboko je kršćansko stajalište da će netko, kako bi ublažio duhovnu bolest, ponekad morati pribjeći tjelesnom lijeku. Otkad je Bog postao Čovjekom i preuzeo tijelo, odvajanje materije i duha nadvladano je u ovom našem svijetu.
Često se griješi smatrajući da se kršćanstvo temelji na suprotstavljenosti između duše i tijela, pri čemu se tijelo čak smatra opterećenjem ili preprekom za duhovni život. Ali pravo gledište kršćanskog humanizma polazi od toga da je čovjek (i tijelo i duša) potpuno „duhovan“ svojim traženjem jedinstva s Bogom.
„Nije neobično ako, kada bolujemo od duhovne bolesti, potražimo pomoć liječnika koji brine za tijelo“, kaže sveti Thomas More. „Tijelo i duša su toliko usko povezani da zajedno tvore jednu osobu, a na taj način i bolest jednog od tog dvoga može ponekad značiti bolest i jednog i drugog. Stoga bih savjetovao svima da, kada se suoče s tjelesnom bolesti, najprije odu na ispovijed i potraže dobrog duhovnog liječnika za zdravlje svoje duše. Isto tako, za neke bolesti duše, osim odlaska duhovnom liječniku, također treba otići liječniku koji brine za tijelo.“
National Ecclesial Congress – Aleteia
Prevela: Vanja Nekich
Foto: Pixabay
