Svi bi roditelji trebali pročitati ovo pismo koje je napisao tata svome autističnom sinu.
Dragi Jack,
neki dan si nam nešto rekao, nešto što nam je slomilo srca. Mama je izvukla list papira i olovku pred tebe i posjela te u tvojoj sobi. Pitala te kako se osjećaš. Ti si rekao: „Tužno“, i kako nisi htio ići u školu. Nastavila te poticati da joj kažeš razlog, a ti si rekao riječ „čudan“. Onda ti je ona pomogla da pronađeš dodane riječi: „Šlep“ (op.prev. Stari kamion iz crtića „Auti“ koji služi za vuču/šlepanje automobila u kvaru). Rekao si da si čudan kao Šlep. Onda si napravio nešto što skoro nikada ne činiš: izgovorio si punu, čistu rečenicu na glas. Rekao si: „Djeca mi se smiju.“
Trenutci poput ovih nas rastužuju, jer si ti tužan. Pomalo nas ljute, jer bi ljudi trebali biti ljubazniji. Trenutci poput ovih nam daju i nadu, jer si mogao upotrijebiti riječi na vrlo poseban način i ukazati nam na nježne osjećaje koji se odvijaju u tebi. To je ono za čime mi žudimo više od svega, sine. Želimo znati što se događa duboko u tebi. I sada kada znamo da si povrijeđen, ponovno se vraćamo tugovanju.
Mislim da znam zašto se čudno osjećaš
Razlog je taj što se u tvojoj glavi odvijaju filmovi koje ne možeš zaustaviti. Počneš recitirati rečenice s početka crtića „Auti 2“, kada se tajni agent Finn McMissile nalazi na brodu. Onda nastaviš vožnju kroz Kurblu Bistru. Čujemo glasove glumaca Larryja the Cable Guy-a (Šlep) i Owena Wilsona (Munjeviti Jurić). Čujemo kako Weezer pjeva onu staru pjesmu „Mogla bi pomisliti da sam blesav“, samo što to nije Weezer, nego ti. Prošli mjesec, na putu u Portland, mislim da si izrecitirao cijeli crtić.
Postoji riječ koju koristimo za ovo. Zove se „skriptiranje“. Puno ljudi s autizmom to radi. I to je u redu. Stvarno jest. Nama se sviđa, zato što tvoj glas zvuči poput likova iz crtića koje citiraš i mami nam osmijeh na lice.
Ali ja znam, ponekad to može biti neugodno jer te svi ljudi ne poznaju, i ne sviđa se to svima. Ponekad im ideš na živce. Ponekad se smiju. Oni ne razumiju kako ti takvi predvidljivi filmski citati pomažu da se smiriš u ovom strašnom, nepredvidljivom svijetu. Oni samo misle da ti pričaš sam sa sobom i ne mogu razumjeti što ti to govoriš.
Oni te ne poznaju
Oni ne znaju kako si ti nježan prema malim bebama koje nam dođu u posjet. Oni te nisu vidjeli kada doneseš maramicu curici koja se rasplakala. Ne znaju koliko se uznemiriš kada se tvoj brat ozlijedi ili koliko je širok tvoj osmijeh kada se netko iz tvoje obitelji vrati, nakon što je nekoliko dana bio odsutan. Oni ne znaju da ti voliš plesne zabave ili da nosiš čokoladne mrvice okolo po kući u slučaju da se pojavi krafna.
Ne. Oni te ne poznaju, sine.
Ali postoji jedna stvar: ima nas puno koji te poznajemo, i po našem mišljenju, ti si među prvih deset svih jedanaestogodišnjaka koji su ikad postojali. Tvoje je srce blago, tvoj je osmijeh zarazan, i tvoja imitacija Timona i Pumbe (op.prev. Dvojica prijatelja iz crtića „Kralj lavova“) je za čistu peticu. Što još? Toliko se trudiš komunicirati s nama. Znam da nije lako, ali ti nikad ne odustaješ.
Znaš li što znači kada nas pustiš da uđemo u tvoj svijet, kao što si napravio u petak? To te zapravo čini jačim. Znam, zvuči blesavo, ali to je istina. Kada nam kažeš da patiš, to znači da više ne moraš patiti sam. To nam omogućuje da ti se približimo, da te zagrlimo, da plačemo s tobom, i da ti pomognemo nositi te teške osjećaje koji te vuku prema dolje. I tada, mi te možemo podsjetiti koliko si vrijedan, jer si stvoren na sliku Božju, i ništa – niti ispadi, niti skriptiranje, niti djeca koja ti se smiju – neće te nikada odvojiti od Njegove ili naše ljubavi. Ti si naš sin. Naše čudo.
Hoćeš li nas još više puštati u svoj svijet
Volio bih da mogu reći kako će život biti lakši kad odrasteš. Neće. Odrastanje znači da će biti još teških ustajanja ujutro, više zločeste djece i više poslijepodneva od kojih te boli glava, jer tvoj mali braco vrišti bez ikakvog razloga. Dok te ja ne mogu zaštititi od stvari zbog kojih ćeš plakati, mogu ti obećati da nećeš plakati sam. Mi ćemo sve to zajedno proći, i uspjeti, jer to je ono što obitelji rade. Oni grle jedni druge, potom upale glazbu iz crtića „Auti 2“ i plešu po dnevnoj sobi dok se ne počnu ponovno smijati.
Danas, kada navršavaš 11 godina, htio bih te pitati hoćeš li nas još više puštati u svoj svijet. Nama je privilegija dijeliti sretne trenutke s tobom i pomagati ti nositi se s onim tužnima. Zaista, nama je to sreća.
Sretan ti rođendan, sine. Toliko se ponosim tobom. Svi se ponosimo tobom.
Tata
Jason Hague – For Every Mom
Prevela: Ljubica Perinić Staničić
Foto: Pixabay
