Dragi roditelji,
Radite nešto što je vrlo, vrlo važno. Znam da nije lako. Vidim da je vaš zagrljaj ispunjen i znam da ste u crkvu došli već umorni. Roditeljstvo iscrpljuje, zaista umara.
Gledam kako se svim snagama trudite obuzdati i utišati djecu, pokušavajući istovremeno nositi auto-sjedalicu u kojem se njiše novorođenče i dohvatiti torbu s pelenama dok tražite slobodno mjesto za sjesti. Vidim kako se mrštite dok dijete plače. Vidim kako iz pune torbe zabrinuto vadite stvarčice kojima ćete im odvratiti pozornost i utišati ih.
Vidim vas sa svojom bebom i predškolcem. Vidim kako se sagibate kad vam vaša djevojčica nevino postavi pitanje glasom koji nije ni malo tih. Osjećam nervozu u vašem glasu dok molite dijete da samo mirno sjedi i šuti jer imate osjećaj da vas cijela crkva gleda. Ne gledaju vas svi iako se možda tako osjećate.
Vi ste Tijelo Kristovo
Znam da se pitate je li sve ovo vrijedno toliko truda. Zašto prolazim svu tu gnjavažu? Znam da često izlazite iz crkve više iscrpljeni nego ispunjeni. No, to što radite je iznimno važno.
Kada ste u crkvi, sve je ispunjeno radosnim zvukom. Kada ste u crkvi, Tijelo Kristovo je prisutnije nego ikad. Kada ste u crkvi, podsjećamo se da je slavljenje Boga mnogo više od proučavanja Biblije ili tiha, osobna meditacija već okupljanje zajednice u Božju slavu gdje su svi dobrodošli, gdje dijelimo Riječ i Euharistiju.
Kada ste u crkvi, nadam se da ove crkvene klupe neće ostati prazne za 10 godina kada će vaša djeca biti dovoljno velika da sjede mirno i lijepo se ponašaju tijekom Mise. Znam da sada uče kako i zašto slavimo Boga, prije nego što za to postane prekasno. Uče da je Misa važna.
Dajete im priliku da zavole Boga
Vidim da djeca uče. Usred plača, jecaja i smijuljenja, usred šuškanja vrećica s grickalicama i nakupljenih mrvica, vidim jednu malu djevojčicu koja uporno želi otići dva reda naprijed da bi podijelila mir s nekim koga nikad prije nije susrela. Vidim jednog malog dječaka koji ne želi propustiti svećenikov blagoslov, samo da se približi oltaru. Vidim jedno dijete koje ushićeno crta križ koji vidi ispred svetohraništa. Čujem zakašnjeli „Amen“ baš nekoliko sekundi nakon što smo ga svi zajedno izgovorili. Vidim jednog dječaka kako pokušava pročitati riječi psalama iz crkvene pjesmarice. One dane kada ne vidim svoju djecu u crkvenim klupama, vidim vašu kako ih tome učite.
Znam kako je teško raditi vaš posao, ali želim vam reći da je iznimno važan. Važan je meni. Važan je mojoj djeci da nisu sama u crkvenim klupama. Važno je župnoj zajednici da ima obitelji kojima je stalo do vjere, da ima mlade ljude… čak i onda kad ne prepoznajete ove male trenutke, važni su vašoj djeci.
Neodjeljivi dio Crkve
Važno je da nauče kako je Misa sastavni dio vjerske zajednice, kako su svi dobrodošli, kako je njihova molitva važna. Kada ih tome naučimo, znaju da je dovoljno što su u crkvi, sada i ovdje, kao članovi župne zajednice. Ne moraju čekati do trenutka zrelosti njihove vjere ili molitve da bi bili dobrodošli u crkvi, a poznajem odrasle osobe koji još čekaju na to. Važno je da djeca nauče kako su neodjeljivi dio Crkve, kako su njihove molitve, pjesme, pa čak i njihov loše tempiran plač (za poneke tempiran u pravo vrijeme) zapravo radostan zvuk jer nam daje do znanja da su tu, s nama.
Znam da je teško, ali hvala vam na svemu što činite dovodeći svoju djecu u crkvu. Molim vas, znajte da je vaša obitelj, uza svu buku, borbu, komešanje i radost, ne samo skupina ljudi koju ostali pokušavaju prihvatiti već vitalni dio zajednice okupljene u Kristovo ime.
Jamie Bruesehoff – Huff Post
Prevela i prilagodila: LR
Foto: Pexels
