Podjela muških i ženskih poslova u braku

podjela poslova

Dok pomalo umorna usisavam, tj. obavljam 25. kućanski posao uz djecu taj dan, moj muž u poluležećem položaju i s mobitelom u ruci, podigne noge da usisavač može proći i kaže „Volim te“. Osmjehnem se, poljubim ga i kažem „I ja tebe“. Dok sjedim u ugrijanom autu, gledam kako moj neispavani muž u 7 ujutro na -10°C čisti snijeg s vjetrobranskog stakla. Pokucam iznutra i kažem „Volim te“. Pročitam mu s nasmijanih usana „I ja tebe“.
Muž i ja imam poprilično tradicionalnu podjelu poslova.

Tko više radi?

Ja održavam manje-više sve u stanu, a on se brine o autu, dokumentima, računima itd. Mogla bih oholo reći da tijekom prosječnog dana, izuzevši plaćene poslove (trenutno je on zaposlen, a ja na porodiljinom), više poslova zajedničkog održavanja i čišćenja obavljam ja jer suđe treba prati svaki dan nekoliko puta, a auto možda jednom mjesečno (stvarno ne znam).

Moji poslovi su sitniji, ali češći, a njegovi rjeđi, ali teži i nepoželjniji (bar meni). Jer je on, također, zadužen za bube, miševe i sve ostale nepoželjne životinje koje prijeđu naš prag, za popravke i provalnike. Zadužen je za vojne obaveze, a ja rađam našu djecu. Ne znam kako vi, ali ja bih za izbacivanje jednog možebitnog miša pripremila 7 ručaka, a za 1 smrdljivog martina (a oni su stvarno česti) oprala i složila veš. Tako ja svojim poslovima skupljam u „fond“ pa kad vidim martina on ga izbaci kroz prozor bez pogovora ili iz čaše kojom sam ga poklopila dok ga nije bilo kući.

Međusubno prigovaranje ili podjela?

Primjetila sam da kao pripadnice nježnijeg spola, često suprotnom spolu prigovaramo njihov često manji doprinos čistoći i održavanju kuće. Pa se zapitam kako bih ja mogla prigovarati svome mužu da ne vidi prašinu na namještaju, dok bi istodobno naš bijeli auto mogao postati sivi bez da ja primijetim. Kako da mu prigovorim da mi je ostavio prljavi veš u košari (on to zove magičnom košarom u koju ubaci prljavo, za par dana dobije u ormaru čisto i složeno) kad ja njemu ostavim auto na rezervi i s upaljenim lampicama jer mi se žurilo (što god da mu jest, on će to riješiti).

Zamislite situaciju u kojoj šuška nešto usred noći pa se muškarac sakrije s djecom u ormar dok žena ide provjeriti situaciju. „Svaka“ bi od nas rekla da to nije pravi muškarac. Mogu li onda i oni nama prigovoriti u situacijama u kojima mi izbjegavamo obveze koje nama prirodno bolje leže? (Ne mislim na kuhanje i čišćenje. Svatko neka odgovori za sebe.)

Zavadi, pa vladaj

Pa i ona floskula da sam mu ja kao mama ako operem njegov veš (najbolje da svatko pere sebi?). Tipično „zavadi pa vladaj“. I jasno mi je da onaj Zli pokušava zavladati u našim obiteljima, ali da mi žene, tako mudre i pametne, nasjedamo na takvu glupost – to mi nije jasno. Nisam mu mama ako operem njegov veš isto kao što on nije meni tata kad me odvede u grad jer tamo nema parkinga. Pa i ono kad jedna drugoj dijelimo savjete da odemo na par dana negdje da ga primoramo i dokažemo da se on može brinuti o sebi i djeci. Ne bi možda savio sarmu, ali naravno da ne bi umro od gladi i hodao u znojnoj majici 3 dana ako me nema. Isto kao što ja, kad znam da neće uskoro doći kući, onog martina tako hrabro izbacim kroz prozor da se odseli iz mog kvarta.

Henry Ford

Henry Ford je 1913. godine izazvao pravu revoluciju uvođenjem pokretne trake u automobilsku proizvodnju. To je bila zapravo dotad neviđena podjela rada i specijalizacija koja je posao slaganja šasije s cca 12 sati skratila na sat i pol. Ne znam kako je došao na tu ideju, ali mogao je primjer pronaći u tadašnjim obiteljima. A ovo je samo jedan primjer kako se u ekonomiji podjela rada pokazala kao učinkovit način obavljanja poslova. Zašto se onda nama ženama podjela rada u obitelji prikazuje kao nešto nepoželjno? U gospodarstvu i na našim radnim mjestima može, kući ne može. Ako radite u nekom većem poduzeću vjerojatno postoji osoba ili čak odjel koji organizira i definira poslove radnih mjesta. U poduzećima za podjelu plaćaju, a mi je kući besplatno ne želimo. Apsurdno.

Zamišljam silna dupla jela koja bismo skuhali da smo oboje zaduženi za kuhanje. Zamišljam i dane bez ijednog jela jer smo oboje mislili da će onaj drugi i mnoge druge duplo obavljene i one uopće neobavljene poslove. Tko bi uopće bio odgovoran i glavni u odlučivanju za svaki taj posao? Naravno da bismo u svemu u komunicirali tko će što taj dan, ali nekad jednostavno ne stižemo komunicirati dok smo oboje na poslu ili ne stignemo o tomu u moru drugih tema pa bi takve situacije bile neizbježne. Mogli bismo tjedno ili mjesečno planirati tko će što raditi. Ali koliko bi nam to tek oduzelo dragocjenog zajedničkog vremena. Popunjavanje kalendara, planiranje, uklapanje u rasporede. I onda se dogodi da se ne možemo dogovoriti tko će iduću srijedu oprati suđe. Na kraju bismo došli do toga da se podijelimo tko će što inače raditi prema preferencijama. Došli bismo gdje smo sad.

Raditi s osmijehom

Podjela ne mora biti tradicionalna kakvu imamo muž i ja, jer ima neustrašivih žena koje bube i za muškarce rješavaju, a ima i puno muškaraca koji rado kuhaju. Bitna je nekakva okvirna podjela uz dogovor, i da nema prigovaranja jer već 2 dana nema posla u nekom „sektoru“. I nema kolutanja očima kad kaže da mi je pomogao usisati jer sam bila umorna. Što je loše u tako formuliranoj rečenici? Usisao je umjesto mene, ali za nas. Isto kao što sam ja pomogla vozeći auto na servis umjesto njega, ali za nas. I da, pomažemo si često. Kako smo sinkronizirani, brzi i učinkoviti kad nam iznenadni gosti jave da dolaze za 15 minuta. I ne bude uvijek sve idilično kao na početku teksta. Nažalost, znamo se i porječkati, ali se ipak trudimo povećati one lijepe trenutke.

Jer ni jedno ni drugo se ne bismo mijenjali za poslove onog drugog. Zadovoljni smo svojim radnim mjestima i ulogama u obitelji bez obzira što je nekad teško i neidilično. I cijenimo i vidimo što radi onaj drugi.
Kad smo se već podijelili tako kako jesmo, možemo izabrati hoćemo li ono što ionako radimo raditi s osmjehom plešući uz omiljenu pjesmu ili bezvoljno čangrizajući. Ja biram prvo pa sad odoh pjevajući kuhati.


Ana Jelić – Žena vrsna
Foto: Thomas Q – Unsplash

Pročitajte i:
Kućanski poslovi su važan dio puta svetosti

Print Friendly, PDF & Email
Ana Jelić

Sretna žena predivnog muža i sretna mama predivne djece. Žena s puno želja, ideja i planova koja se nada da će ispuniti samo one Božje. Kad djeca zaspu i posao završi uživa družeći se, pjevajući ili restaurirajući stari namještaj. Odnedavno i pišući.