Nije mnogo svetaca toliko pogrešno shvaćeno koliko je to sveti Franjo. Volimo govoriti o njegovoj ljubavi prema životinjama i zadivljuje nas njegova radikalna nesebičnost te siromaštvo. No, je li sveti Franjo kojega volimo stavljati kraj svoje hranilice za ptice primjeren prikaz čovjeka koji je obnovio Crkvu u 13. st. ili smo stvorili ugodnijeg i politički korektnijeg Franju, kako bismo ga mogli lakše voljeti?
Neke riječi pogrešno pripisujemo svetome Franji
Jedan primjer ovoga je poznati citat sv. Franje: „Neprestano propovijedajte evanđelje, a kada je potrebno koristite riječi.“ No, problem je u tome što sv. Franjo to nikada nije rekao. Iako je to jedan od najčešćih citata koji se njemu pripisuju, o tome nema dokaza ni u jednoj njegovoj biografiji sve do 20. stoljeća.
Iako je poruka dobra – naša se vjera treba očitovati u našim djelima – ona se često koristi kao propusnica da ne širimo evanđelje pomoću riječi. Da, naši susjedi, prijatelji i obitelji trebaju znati da smo mi kršćani jer živimo drugačije. Naša vjera nije nešto ograničeno na ono što činimo nedjeljom ujutro. Vjerovanje koje izgovaramo svakoga tjedna mora utjecati na naše ponašanje, odluke i djelovanje tijekom tjedna. Kada dopustimo vjeri da utječe na naš svakodnevni život, svijet će to zamijetiti.
Potkrijepimo vjeru djelima i djela riječima
Blaženi Pavao VI. podsjeća: „Crkva će dakle evangelizirati svijet ponajprije svojim ponašanjem, svojim životom, tj. življenim svjedočanstvom svoje vjernosti Gospodinu Isusu, svjedočanstvom života i predanosti, slobodom pred silama ovog svijeta, jednom riječi svetošću.“ (Evangelii nuntiandi, 41)
Ipak, to nije opravdanje za šutnju kada dođemo do toga da moramo govoriti o poruci evanđelja. Sv. Petar je uputio svoje učenike „… budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama.“ (1 Pt 3,15). To pretpostavlja da živimo živote koji će nagnati ljude da zatraže obrazloženje naše nade. Trebamo biti spremni propovijedati evanđelje svojim riječima.
Previše godina smo se ponašali kao da evangelizacija nije nešto što katolici rade. Hodanje od vrata do vrata je prepušteno Jehovinim svjedocima i mormonima. Ispitivanje ljudi jesu li spašeni preuzeli su naši braća i sestre protestanti. Mi samo odlazimo nedjeljom na misu i brinemo se za sebe. Nije li tako?
Evangelizacija je za katolike zapovijed
Evanđelje je radosna vijest. Što bismo učinili da smo upravo pročitali knjigu koja nas je ostavila bez daha? Ne bismo li prijatelju pričali o njoj? Što bi se dogodilo da smo upravo otkrili najfiniji novi restoran, s fantastičnim jelima i sjajnom atmosferom? Zar ne bismo rekli svojim prijateljima? Jeste li ikada pogledali film i napuštajući kino poželjeli reći svima da ga i sami odu pogledati? Kada otkrijete nešto dobro, želite to podijeliti. Zašto? Jer želite da i drugi dožive knjigu, restoran ili film, ako su oni dobri.
Zašto onda ne govorimo ljudima o vjeri? Zašto ne činimo sve u svojoj moći kako bismo bili sigurni da svi znaju za evanđelje? Mislimo li zapravo, duboko u sebi, da ono nije radosna vijest? Ne mislimo li da bi naši prijatelji profitirali od toga da čuju istinu?
Tvoja je odgovornost govoriti drugima o Bogu
Sviđalo ti se to ili ne, kada si kršten, dano ti je poslanje da širiš evanđelje. Što je posljednje Krist rekao svojim apostolima prije nego što je uzašao na nebo? U Matejevu evanđelju 28, dao je svojim učenicima Veliko poslanje: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28,19). Nije rekao: „ Idite, brinite za sebe i nemojte brinuti ni za koga drugog!“ Ne, dao im je poslanje.
Sakramenti krštenja i svete potvrde početak su kršćanskog života i oni se tiču toga da smo poslani drugima kako bismo ih priveli Tijelu Kristovu, Crkvi.
Nisi sam – uronjen si u zajedništvo Crkve
Ne radi se samo o meni i Isusu. Potreban nam je osoban odnos s Njim. No, ne radi se samo o tome da sami stignemo u nebo. Kršteni smo u Crkvu, u Tijelo Kristovo, to je obiteljska stvar. Osoba koja u Crkvi sjedi ispred nas, naš susjed koji ne ide u Crkvu i naš kolega s posla koji ismijava Crkvu – ukoliko su kršteni, oni su naši brat ili sestra u Kristu. Ako nisu kršteni, trebamo željeti da to budu. Mi smo zajednica i trebamo im pomoći da i oni stignu u nebo.
Sveti Franjo bi nam zadnji rekao da ne trebamo govoriti
Čini se kao da danas često propovijedamo – možda ne našim riječima, već našim djelima: „Isus je Put, Istina i Život!… Osim ako nisi pronašao drugi put, istinu ili život.“ No, to nije ono što je Krist rekao. Poanta je – ako stvarno vjeruješ da je On Put, Istina i Život… zar to ne želiš reći i drugim ljudima?
Sveti Franjo bio bi posljednja osoba koja bi nam rekla da ne trebamo propovijedati evanđelje svojim riječima. Toliko je strastveno ljubio istinu da je nije mogao prestati propovijedati. Zašto mislite da je propovijedao pticama? Da, moramo živjeti evanđelje. No, to je samo dio naše odgovornosti kao onih koji su kršteni. Ako uistinu vjerujete u Krista i u ono što je za nas učinio, poželjet ćete svima govoriti o njemu.
Joannie Watson – Integrated Catholic Life
Prevela: S.Š.
Foto: Jordan Cannella
