Porcijunkula je drugi naziv za malu crkvicu Gospe od Anđela koja je oko 2 km udaljena od grada Asiza. Za nju se kaže da je kolijevka franjevačkog reda. Za jednog franjevca, od svih ostalih franjevačkih mjesta, ona je najznačajnija. Zašto? Tu je crkvicu Franjo popravljao; u njoj je čuo evanđelje koje ga je radikalno promijenilo; u njoj su se počela okupljati prva braća; u njoj su osnovane sestre klarise; na koncu, u tu je crkvicu Franjo tražio da ga donesu kad je vidio da će uskoro umrijeti. U ovom tekstu proći ćemo ukratko pojedine faze iz života svetoga Franje kako bismo dublje ušli u značenje Porcijunkule za njegov život.
Porcijunkula je mjesto gdje je sv. Franjo tražio Božju volju za svoj život
Na početku obraćenja, pred križem svetog Damjana, na upit „Što želiš da učinim, Gospodine?“, Franjo dobiva odgovor: „Idi i popravi Crkvu moju koja se ruši.“ Ove riječi on shvaća doslovno te ide fizički popravljati crkve. Nakon što je popravio crkvu sv. Damjana i sv. Petra, nailazi na staru i zapuštenu crkvu Gospe od Anđela te odluči i nju popravljati. Kasnije, kad u toj istoj crkvici čuje evanđelje koje će ga dotaknuti kao nikad prije, odlazi Franjo popravljati Crkvu. Zanimljivo je uočiti povezanost između vremenitog i duhovnog. Neki će tumači reći da je Franji trebalo dugo da shvati da Gospodin nije mislio na crkvu nego na Crkvu, međutim, možda je baš to bio put njegove formacije. Vjernošću u malenome, jednostavnome, rasti i sazrijevati za ono veće. Iz te crkvice u koju je on fizički ulagao, Gospodin podiže novi red, nove borce za onaj duhovni boj. Čak bih rekao da ga je ovdje Gospodin naučio povezivati duhovno i tjelesno. Čovjek je i duša i tijelo. Potrebna je molitva, ali i rad. Franjevački red objedinjuje i kontemplaciju i akciju.
Odgovore na sva svoja pitanja sv. Franjo pronalazio je u Božjoj riječi
Još se nalazimo na početku Franjinog obraćenja. Nije bio sasvim siguran što točno Gospodin od njega traži. Mislim da to možemo shvatiti ovako: znaš otprilike koji je put za tebe, ali ti nedostaje još ono nešto, ono konkretno. Tako jednog dana, dok je bio na svetoj misi u Porcijunkuli, čuje evanđelje koje govori o poslanju učenika. Toliko mu je bilo zapelo za uši da ide nakon mise tražiti svećenika da mu to malo rastumači. Kad mu je svećenik protumačio evanđelje, osobito kad je Franjo čuo da Kristovi učenici ne smiju imati ni zlata ni srebra ni novca ni torbe, nego trebaju propovijedati kraljevstvo Božje, uskliknuo je: „To je ono što hoću, to je ono što tražim, to je ono za čim svim srcem žudim!“ Tog je trenutka u punini shvatio svoj poziv. Tu mu je Riječ Božja odzvonila kao nikada prije.
Ovdje učimo od sv. Franje u Riječi Božjoj tražiti odgovore i na naša najdublja pitanja! Mnogi prigovaraju da im Bog ne govori. Volim na to odgovoriti protupitanjem: „Jesi li dao Gospodinu mjesta za odgovor? Jesi li ga saslušao?“ Sveti Augustin kaže da Bog uvijek govori, samo mi uvijek ne slušamo. Franjo je bio otvorena srca, slobodan od svojih želja i planova, zato je mogao čuti što je Gospodin za njega namijenio. Ako želimo od Gospodina primiti, oslobodimo ruke srca da možemo primiti ono što nam želi dati. Možda nam Gospodin želi dati, ali smo puni drugih planova i želja, pa nema gdje staviti. Valja napraviti mjesta, osloboditi ruke…
Dar prvoj franjevačkoj braći i kolijevka franjevačkog reda
Za razliku od drugih osnivača, sveti Franjo nije planirao osnovati novi red. Nakon što je primio u srce riječi evanđelja pošao je sam živjeti životom kakav je Gospodin od njega tražio, ali na tom putu stvari se razvijaju drugačije od planiranog. Dolazi mu jedan brat, pa drugi, pa ih se nakupilo desetak… Tko zna što se Franjo u tim počecima pitao: „Bože, zašto mi oni dolaze? Bože, što ću s njima?“ Mogao je reći: „Neka, ja ću sam ovako živjeti.“ Ipak, ostao je otvorena duha i primao ih, te je tako malo po malo sve dublje i dublje shvaćao one iste riječi s početka obraćenja: „Idi i popravi Crkvu moju.“ Možda mu je ispočetka smetalo što mu dolaze braća, ali kasnije je Franjo to prepoznao kao dar iz Božje ruke, zato je mogao reći: „Gospodin mi je darovao braću.“
Kako se broj prve braće povećavao bilo je potrebno naći neko obitavalište. Tako im je benediktinski opat ustupio Porcijunkulu. Iako je benediktinski opat darovao tu crkvicu braći, Franjo je, jer je htio živjeti potpuno siromaštvo, shvaćao kao da im je crkvica iznajmljena te je jednom godišnje slao benediktincima košaricu riba. Zanimljivo, kad su braća jednom godišnje nosila košaricu riba benediktincima, oni su pak njima davali posudu punu ulja. Koje natjecanje u poniznosti i svetosti! Evo što čini sveta providnost kad joj se prepusti: sveti Franjo, skroman i siromašan, dobiva upravo takvu crkvicu za sebe i braću – skromnu i siromašnu. Usput rečeno, riječ porcijunkula dolazi od latinske riječi portio, tj. od umanjenice te riječi – portiuncula što doslovno znači djelić, komadić.
Porcijunkula je istinsko prebivalište Božje, drago Njemu i Njegovoj majci
Sam sveti Franjo govorio je kako mu je Bog objavio da blažena djevica Marija, između svih crkava koje su njoj na čast podignute, ovu crkvicu ljubi posebnom ljubavlju. Tako je Franjo tražio da se na tom mjestu obdržava najveća stega. Ispočetka je samo braći, i to odabranoj, dopuštao tu boravak. Svakoj svjetovnoj osobi bio je zatvoren ulaz. Može se reći da je bila stroga klauzura. Franjo je bio jako osjetljiv na riječi koje su se tamo izgovarale. Tako je zabranjivao da se u Porcijunkuli govore bilo kakve isprazne riječi, novosti ovoga svijeta i sve što ne bi bilo korisno za dušu.
Više životopisaca bilježi ove Franjine riječi o Porcijunkuli, koje je upućivao braći: „Pazite, sinci, da nikada ne napustite ovo obitavalište. Ako vas na jedna vrata izbace van, na druga se vratite; ovo je naime obitavalište uistinu sveto i prebivalište Kristovo i Majke Njegove Djevice. Kad smo bili malobrojni, ovdje nas je Svevišnji umnožio; ovdje je svjetlom svoje mudrosti prosvijetlio duše svojih siromaha; ovdje je ognjem ljubavi svoje raspalio našu volju. Ovdje će dobiti što zaište onaj koji bude molio pobožna srca, a onaj koji bude zgriješio teže će biti kažnjen. Stoga, sinci, smatrajte najdostojnijim svakoga poštovanja i časti ovo obitavalište kao istinsko prebivalište Božje, posebno drago Njemu i Njegovoj majci. I ovdje cijelim svojim srcem, glasom radosti i hvale, veličajte Boga Oca i Sina njegova Gospodina Isusa Krista u jedinstvu Duha Svetoga.“
Porcijunkula je na neki način franjevački Jeruzalem
Na koncu, Porcijunkula je za sv. Franju uistinu posebno mjesto. On je tu crkvicu popravljao da bi kasnije gledao kako braća u njoj žive svetost. Tu ga je evanđelje dotaknulo kao nikad prije. Iz nje su iznikla sva tri franjevačka reda. Kraj nje je serafski otac završio ovozemaljsko hodočašće. Ako možemo reći da je Fonte Colombo (mjesto gdje je Franjo izdiktirao Pravilo) franjevački Sinaj, Greccio (mjesto gdje je Franjo načinio prve jaslice) franjevački Betlehem, La Verna (mjesto gdje je Franjo dobio stigme) franjevačka Golgota, Asiz (mjesto gdje je Franjo odrastao) franjevački Nazaret, onda možda nije presmjelo reći da je Porcijunkula franjevački Jeruzalem.
fra Ivica Janjić – Žena vrsna
Foto: fra Ivica Janjić
